Imala sam 16 godina kada mi je pojam transsupstancijacije (op.prev. pretvorbe) postao malo jasniji. Do tada sam išla na Misu s roditeljima prisustvujući s pola srca i čisto iz obveze. Tek kad sam završila katoličku osnovnu školu i upisala javnu srednju školu, šaroliku i ispunjenu svim vrstama nevjernika te čak pokojim sotonistom, počela sam se pitati u što i zašto ja vjerujem.
Roditelji su mi nevoljko dopuštali odlazak s najboljom školskom prijateljicom u mega crkvu na susret za mlade (op.prev. eng. Riječ megachurch ili mega crkva označava svaku crkvu koju pohađa 2.000 ili više vjernika odjednom. Najveće su u Teksasu, od kojih mega crkva u Hustonu broji 43.500 vjernika.), pod uvjetom da i dalje idem na nedjeljnu Misu s našom obitelji. Takav je uvjet koristio objema stranama pa sam pristala bez puno razmišljanja. Dakle, na tom ogromnom susretu za mlade bend je svirao duhovne pjesme, a ja sam osjećala živost i žar stotina mladih koji su karizmatično podizali ruke slaveći Gospodina. Takvo nešto nikad prije nisam iskusila.
U jednom trenutku, mjesecima nakon poziva s oltara i prihvaćanja Isusa u svoje srce, doživjela sam razočaranje. Dogodilo se to nakon nesvjesne i brze molitve koju sam izrekla tijekom jutarnje nedjeljne Mise. Misu sam osjećala kao nešto meni blisko, ali ona nije bila živa u mome srcu. Sve o čemu sam mogla razmišljati bio je onaj mega susret za mlade kojeg pohađaju drugi kršćani (ne katolici), a koji su se tako neustrašivo i istinski veselili Bogu. To je ono što sam željela, ali nisam pronalazila u katoličanstvu u tom trenutku svog života.
Htjela sam pronaći istinu, iako plašljivo
Stoga sam slabašnim upitom i iskrenošću jednog adolescenta tražila Boga da mi pokaže Istinu. Željela sam pronaći mjesto kojem pripadam kako bih u kršćanstvu pronašla sebe, no prije svega sam tragala za Istinom. Bio je to unutarnji poriv traženju puta natrag mojoj katoličkoj vjeri.
Ubrzo nakon što sam od Boga zatražila da spoznam Istinu, moje srce je postalo nemirno tijekom ponovnog odlaska na mega susret za mlade. Nešto je nedostajalo, no nisam znala što ili Tko je nedostajao. U meni je rasla tjeskoba, no nisam se usudila podijeliti je s bilo kime jer i sama nisam u potpunosti razumjela što mi se to točno događa.
Onda kada to više nisam mogla podnijeti, počela sam potiho jecati tijekom iduće nedjeljne Mise. Bila sam očajna i žarko željela pronaći duhovno ispunjenje te istinski smetena nedostatkom „biti“ koju sam iskusila tijekom mega susreta. Zbunjena i slomljena podigla sam svoje suzama ispunjene oči točno u trenutku kada je naš župnik podigao posvećenu hostiju tijekom euharistijske molitve. Bilo je to kao da mi je netko maknuo veo s očiju jer sam odjednom vidjela Istinu s novo otkrivenom jasnoćom, a suze zbog frustracije pretvorile su se u suze zahvalnosti i veselja. Mir je preplavio moju dušu jer sam prepoznala Isusa, potpuno prisutnog, Njegovo Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo u toj skrivenoj hostiji. Znala sam da je to zaista bio Isus i pronašla sam svoj put natrag prema vjeri iz djetinjstva, na veliko zadovoljstvo mojih roditelja.
Kako poučiti djecu o Euharistiji?
Nama roditeljima je, u najmanju ruku, teško poučiti djecu o Euharistiji, pogotovo kada se radi o predškolcima ili onima još mlađima. Ako sam ja, premda tada adolescentica i katolkinja od rođenja, prolazila takve borbe kako bih shvatila tu tajnu naše vjere – kako mi kao roditelji uopće možemo uključiti istinsko razumijevanje izvora i vrhunca naše vjere u živote svoje djece?
Ja definitivno nisam stručnjak za odgoj, ali imam nekoliko ideja koje bih željela podijeliti s vama, a koje sam isprobala u radu s djecom različite dobi. Ove su ideje, začudo, bile uspješne u polaganju temelja i osnovnih odrednica Euharistije.
Korištenje metafora iz prirode
- Leptir je jedan od meni omiljenih simbola vjere. Kao dijete bila sam opčinjena ovim predivnim stvorenjima, a kako sam odrastala u mladu djevojku primijetila sam duhovnu znakovitost koju nosi poruka metamorfoze.
- Na primjeru gusjenice, čahure i leptira možemo djeci pojašnjavati bit Euharistije. Postoji više načina za takvo poučavanje: gledajući kratke filmiće, bojanjem bojanki ili na moj omiljeni način – prateći cijeli proces metamorfoze gusjenice kako bi naša djeca na svoje oči vidjela njezinu preobrazbu u nešto potpuno drugačije. Gusjenica predstavlja običan kruh i vino prije posvećenja. Čahura simbolizira riječi posvećenja koje govori svećenik „in persona Christi“ (ponavljajući riječi koje je Krist izgovorio na Posljednjoj večeri), a leptir u konačnici simbolizira Tijelo i Krv Kristovu. Leptir više nije gusjenica poradi čudesnog čina metamorfoze, isto kao što riječi posvećenja tijekom euharistijske liturgije doslovno mijenjaju običan kruh i vino u Isusovo pravo Tijelo i Krv.
Igranje uloga
- Može vam zazvučati čudno, no moj brat i ja smo se znali „igrati Mise“ tijekom razvojnih perioda našeg djetinjstva. To je ključno vrijeme u kojem je igra imaginacije najsnažniji alat za poučavanje naše djece. Stoga zašto se ne bismo „igrali Mise“ s našom djecom s ciljem pojašnjenja zašto, kao katolici, činimo to što činimo? Moj brat je tada znao nositi ručnik kao štolu i kućni ogrtač koji je predstavljao svećeničku odoru jer je u igri, naravno, želio biti svećenik.
- Nema svetogrđa u takvom načinu igre. U našim smo glavama učili o jednom od najsvetijih i najljepših misterija naše vjere, a koje nitko od nas nije zaboravio kada je došlo vrijeme primanje naše prve svete Pričesti. Stoga se slobodno igrajte uloga sa svojom djecom. Kažite im da ćete kroz igru istražiti značenje Mise te da mogu pitati sve što ih zanima. Ovo također za njih može biti ključni trenutak prosvjetljenja i shvaćanja koliko veličanstveni dar primamo tijekom Mise – Kristovo Tijelo i Krv.
Zajedničko čitanje Svetog Pisma
- Nedavno sam imala vrlo plodnu raspravu o Euharistiji s jednom školarkom na temelju teksta iz evanđelja po Ivanu (Iv 6,22-71). Ova mlada dama, protestantica od rođenja, prisustvovala je Misi s nama i pitala nas o „malenom krugu“ kojeg je svećenik podignuo. Poznavajući važnost Svetog pisma zajedno smo pročitali dio šeste glave evanđelja po Ivanu i raspravili značenje sakriveno u dijelu teksta koji govori o mrmljanju svjetine o nemogućnosti doslovnog konzumiranja Tijela Kristovog (op. prev. Iv 6,41-58) te o tome kako je Isus ovu istinu više puta ponavljao.
- Toliko puta zanemarimo Sveto pismo, a ono je zaista živa Riječ. Svaki put kada pročitamo redak iz Biblije, on za nas postaje nov i oživi. Božja milost se čudesno pokazuje kada razmatramo o istini pronađenoj u Svetom pismu. Ova je vježba naročito korisna za stariju djecu koja znaju čitati i mogu dobro razumjeti pročitano te za djecu koja vole čitati i uživaju u pričanju priča.
Navedeni prijedlozi nam otvaraju prilike za smislen i svrhovit razgovor s našom djecom o središnjem događaju u Euharistiji. Čak i ovako uzvišene koncepte poput Euharistije djeca mogu shvatiti jer su u tom periodu neokaljanosti ljudskim razumskim koncepcijama još uvijek nevini i čista srca. Oni ne razmišljaju kompleksno kao što to čine odrasli.
Nije teško poučiti djecu o Euharistiji jer često razumiju vrlo duboke duhovne istine
Nikada ne smijemo podcijeniti Božju milost koju nam On pruža u ovakvim trenucima, čak i onda kada nam se naša poučavanja čine čudnima ili kada nam se učini da nas djeca uopće ne razumiju. Kada je naša najstarija kćer Felicity imala svega dvije godine, Ben i ja smo je prije početka Mise upitali „Gdje je Isus?“. Očekivali smo da će pokazati raspleo postavljeno iznad oltara, no ona je umjesto toga pokazala na Tabernakul. Djeca često razumiju vrlo duboke duhovne istine, čak i puno prije nego što od njih to očekujemo.
Kada iskazujemo poštovanje i duboku pobožnost prilikom pripreme svojih srca za primanje Isusa, naša će djeca biti jako dirnuta time te će ih Božja milost neizbježno dotaknuti božanskim prosvjetljenjem, koje pak daleko premašuje naše pokušaje da im ponudimo teološko objašnjenje takve Istine.
Sv. Ivan Vianney je ovo jasno sažeo: „…ako govorimo o veličanstvenom sakramentu Euharistije, možemo reći da ovdje možemo naći čudo ljubavi Božje za nas… On nam daje Sebe: primamo ovdje ne samo Njegovu Predragocjenu Krv, već i samog autora milosti… To je sam Isus. O neizmjerna milosti, ogromna, nerazumljiva, božanska darežljivosti.“
Jeannie Ewing – Catholic Exchange
Prevela: Ljubica Perinić Staničić
Foto: Josip Ninković
