Tijekom svog života svi ćemo imati borbe protiv napasti, stvarnosti za koje znamo da su štetne za nas i druge. Umjerenost je krepost koja se suprotstavlja ovim napastima. Ona nam omogućava da se suzdržimo od činjenja onoga što je loše, čak i kada nas to snažno privlači. Drugim riječima, umjerenost nas sprečava da griješimo, čak i kada to želimo.
Što je zapravo krepost umjerenosti?
Primijetite da je umjerenost posljednja od glavnih kreposti. To je stoga što se kod umjerenosti radi o održavanju onog što je dobro, no to možete samo ako već imate neku predodžbu o tome što je dobro i kako ga steći. Zbog toga smo prije no što možemo rasti u kreposti umjerenosti – pomoću koje izbjegavamo činiti zlo ili izgubiti dobro, moramo posjedovati krepost razboritosti – pomoću koje prepoznajemo što je dobro te krepost pravednosti i jakosti – pomoću kojih činimo ono što je dobro.
Problem je što većina ljudi kao glavni smisao kršćanskog života vidi izbjegavanje grijeha. Da netko postavi pitanje: „Tko je to dobar kršćanin?”, većina ljudi bi odgovorila isključivo negativnim pojmovima: „Dobar kršćanin je netko tko ne bludniči, ne masturbira, ne opija se ili ne drogira, nije zloban prema ljudima, ne priča proste viceve ili ne krade.” Ovo teško da je točan odgovor. Ljudi koji leže u komi ne čine ni jednu od ovih stvari, niti ih čini moj kastrirani pas, niti neki zaista zli ljudi, niti ih čine demoni, a kad razmišljamo o idealnim kršćanima, nadam se da ne mislimo na zle ljude ili pale anđele.
Svetost se više očituje onime što činimo nego onime što ne činimo
Nije netko dobar kršćanin niti čak dobra osoba zbog toga što ne radi određene stvari, nego zato što radi određene stvari, zato što slijedi ono što je dobro u životu, teži promicanju ljepote, zdravlja, svetosti, prijateljstva, istine itd. Moramo biti sigurni da smo više usredotočeni na to da činimo dobro nego da izbjegavamo zlo. U moralnom životu najbolja obrana je dobar napad. Zbog toga je umjerenost posljednja u nizu kreposti iako nam je jednako neophodna kao i ostale.
Sada bi možda bilo korisno da proučimo četiri glavne kreposti pomoću analogije učenja vožnje automobila. Ako želite naučiti voziti, prvo što trebate naučiti jest kako upravljati automobilom – ovo odgovara razboritosti. Sljedeće, trebat ćete naučiti biti svjesni prometa koji vas okružuje kako biste mogli funkcionirati uz druge automobile na cesti – ova vještina odgovara pravednosti. Treće, trebat ćete naučiti kako koristiti gas, kako otpustiti pedalu s dovoljno (ali ne previše) snage kako biste se počeli kretati prema svom cilju – ovo odgovara jakosti. Posljednje, trebate naučiti kako izbjeći sudare i mehaničke kvarove – ova sposobnost odgovara umjerenosti.
Jasno je da glavna svrha automobila nije samo izbjegavanje sudara, nego stizanje na odredište. Tako i glavna svrha života nije samo izbjegavanje grijeha, nego postizanje savršene radosti. Ipak, ako se auto sudari ili pokvari, neće vas dovesti daleko te ako ne izbjegnemo grijeh, nećemo baš postati sretni. Stoga, iako umjerenost ne treba zamijeniti s krajnjim ciljem kršćanina, i dalje je to osnovni preduvjet za sreću.
Umjerenost nam pomaže svladati požudu
Požuda je otmjena teološka riječ koja opisuje ljudsku žudnju za stvarima koje znamo da nisu dobre za nas. Dijabetičari ponekad imaju želju za slatkim, alkoholičari ponekad žude za viskijem i svi mi ponekad jednostavno čeznemo za nečim grešnim. Želimo nešto dobro na neuredan način. Prisjetite se prve lekcije u kojoj smo vidjeli da sve zlo potječe iz neprikladnog načina traženja dobrog. To je neprestana ljudska napast da osoba ide za nečim dobrim nanoseći štetu drugom dobru. Kada to radimo, štetimo sebi i drugima.
Umjerenost nas štiti od djelovanja po ovim opasnim porivima. Omogućuje nam da vladamo našim željama umjesto da dopustimo da one vladaju nama. Za neumjerenu osobu, a to je netko tko dopušta svojim porivima da budu izvan kontrole, mnogo je teže vidjeti istinu i mnogo je teže činiti ono što je ispravno. Nečiji život vođen je emocionalnim potrebama umjesto razboritošću, pravednošću i jakošću. No umjerenost uzima vlast nagonima i vraća je prvim trima krepostima. Može se reći da umjerenost na neki način omogućuje ostalim krepostima da obavljaju svoj posao.
Štiti nas od zla i istovremeno čuva ljepotu dobroga
Također, umjerenost čuva ono dobro koje slijedimo. Ako osoba traži dobro na neuredan način, može biti sigurna da će na kraju završiti u mržnji prema tom dobru. Na primjer, alkohol je dobra stvar, no nitko ne mrzi alkohol više od alkoholičara; on ga mrzi jer ga je odvojio od svega ostalog: njegove obitelji, njegovog posla, njegovog samopoštovanja itd.
Seksualnost je također dobra stvar, no nitko je ne mrzi više od nimfomanke jer se ona kroz svoje robovanje požudi degradirala i dopustila da je drugi ponižavaju na užasne načine.
Poanta je u tome da ovisnost uništava (samo)poštovanje. Nekontrolirana, pretjerana usredotočenost na samo jedno dobro, na račun svega ostalog, ne samo da će uzrokovati da osoba izgubi ostala dobra, nego će je nagnati da u žaljenju zavapi: „Odrekla sam se svog života zbog ovoga?!” Umjerenost stoga upravljajući našim željama i svladavajući požudu štiti ljudska dobra i sreću kao cjelinu.
Umjerenost se nalazi između ekstrema – ona je zlatna sredina
Kao što je slučaj s jakosti, određene krajnosti treba izbjegavati kako bi se postigla istinska umjerenost. Prvi od tih ekstrema je manjak samokontrole tj. neumjerenost. Već smo ponešto rekli o ovom poroku. To je kada osoba ne može kontrolirati nijedan svoj poriv pa ih slijedi gdje god da je vode u bilo kojem trenutku. Takvo udovoljavanje porivima neizbježno vodi u katastrofu. Da nastavimo prijašnju analogiju, neumjerenost rezultira automobilskom olupinom.
No drugi ekstrem, a to je neosjetljivost, također treba odbaciti. To je nepoželjno stanje u kojem osobu čak ni ne privlače dobra života. Osobu trebaju privlačiti seks, hrana, postignuće, društveni život itd. Umjerenost je jedino pohvalna ako na zdrav način cijenimo životna dobra.
Oblici neumjerenosti
Kao praktičnu pomoć pri napredovanju u umjerenosti, dobro je napraviti osnovni pregled nekih napasti protiv kojih se mnogi od nas bore.
Neumjerenost na području hrane i pića
Što se tiče hrane, pitanje nije samo koliko osoba jede (iako je to dio problema), jer postoje i grijesi koji potječu iz izrazite izbirljivosti ili navezanosti na određenu vrstu hrane. Mnogi ljudi muče svoju okolinu tako što odbijaju jesti išta drugo osim točno ono što žele. Kao što je C.S. Lewis istaknuo, svaki put kada je netko čangrizav, nestrpljiv, bez milosti ili usredotočen samo na sebe zbog svog želudca, radi se o glutoniji.
Porok povezan s alkoholom naziva se pijanstvo. U pijanstvu (i također pri upotrebi droga) uzimamo našu prekrasnu prirodu, remek djelo stvaranja, te je izvrćemo u nešto ružno. Uzimamo plemenito, dostojanstveno dijete Božje i pretvaramo ga u prizemnog, neinteligentnog stvora izvan kontrole. To je izravno samodegradiranje i ono sputava našu sposobnost za osnovna ljudska dobra.
Neumjerenost u seksualnosti
Oblik neumjerenosti koja općenito budi najveći interes kod ljudi je neumjerenost vezana za seksualnost. Naravno, seksualnost je kao i sva druga ljudska dobra prikladna i poželjna i služi ispunjavanju i uzdizanju ljudskog duha. Primjereno je da žudimo za fizičkim sjedinjenjem s voljenom osobom i da želimo iskusiti užitak koji dolazi uz to sjedinjenje.
Požuda je, pak, porok koji koristi drugu osobu samo za seksualno zadovoljenje. Požuda zanemaruje istinsko dobro drugoga (i samoga sebe) kako bi netko dobio ono što želi. Zapravo, dobra taktika da prepoznate radi li se kod vas o požudi je sljedeća: zapitajte se razmišljate li zaista o sreći druge osobe ili jednostavno vi želite uživati.
Požuda se može javiti na dva načina. Prva mogućnost leži u požudi prije braka. Bludničenje, na primjer, seksualna aktivnost s osobom s kojom niste u braku (napomena da ovo uključuje aktivnosti i osim samog spolnog odnosa). Pornografija ili bilo kakva vizualna objektivizacija osobe je drugi raširen oblik požude (primijetite da za nečije seksualno iskorištavanje nije potreban dodir, oči su jednako sposobne za to). Konačno, masturbacija je oblik neumjerenosti koji u potpunosti izostavlja dobro međuljudske ljubavi i tako ide protiv ljudske sreće.
Mogućnost požude ne nestaje s brakom. Očito je da ostaje mogućnost da zbog preljuba, pornografije ili masturbacije ne uspijete biti umjereni te iako ste u braku, morate i dalje biti na oprezu. Može čak postojati sebično korištenje supružnika za vlastiti užitak u slučaju kojeg je naglasak više na dobivanju zadovoljenja nego na ljubavi. Molitve sv. Josipu, uzoru čednosti u braku, su posebno snažne u prevladavanju takvih napasti.
Neumjerenost u odijevanju – suprotnost čednosti
Nečednost je porok koji potiče požudu i posebno je prisutan u našem društvu u načinu odijevanja. Gledajući u svoju odjeću (ili nedostatak odjeće!), žene se moraju pitati za kakvu reakciju je njihova odjeća dizajnirana? Ako je odgovor seksualna stimulacija, tada je najbolje da to ne odjenu u javnosti. Naravno, svi žele biti poželjni, no pravo je pitanje: poželjni na koji način i kome? Bogu kao prekrasno, beskrajno vrijedno dijete? Muškarcu punom ljubavi i poštovanja? Ili bilo kome tko želi upravljati vašim tijelom kao sredstvom za vlastito fizičko zadovoljenje? Nikada ne tražite pažnju od ikog drugog, osim od prve dvije opcije.
Neumjerenost u iskazivanju emocije ljutnje
Kao što znamo ljutnja je ponekad savršeno prikladna u danoj situaciji. Može se koristiti za ispravljanje zla i može nas motivirati da stanemo na kraj nekoj nepravdi. Ipak, ljutnja postaje neumjerena kada je: a) neprikladna s obzirom na okolnosti tj. predugo traje ili je preintenzivna ili b) traži da povrijedimo drugoga, osvetimo se, zaštitimo naš ego ili pokažemo našu važnost i moć. Takva ljutnja nije konstruktivna, nije usmjerena ka dobru. Destruktivna je i stoga umjerenost zahtijeva da se oprezno suzdržimo od nje.
Neumjerenost u naglašavanju vlastite važnosti – oholost
Porok oholosti je grijeh protiv umjerenosti jer prenaglašava nečiju vlastitu važnost; oholost je kada se osoba ponaša kao da je važnija no što zaista jest. Umjerenost s obzirom na sliku o samome sebi naziva se poniznost. Svatko je kriv za barem neki stupanj oholosti i sljedeća lista (koju je sastavio sv. Josemaria Escriva) daje dobre kriterije za utvrđivanje Vašeg dominantnog oblika oholosti:
„Uvijek želite da bude po Vašem; mislite da je ono što Vi radite ili kažete bolje nego ono što drugi rade ili kažu; prepirete se kada niste u pravu; prepirete se kada ste u pravu, ali na nepristojan način ili tvrdoglavo inzistirajući; dajete svoje mišljenje i ako Vas nisu pitali, kada milosrđe to ne zahtijeva; prezirete tuđa stajališta; niste svjesni da su vam svi darovi i kvalitete koje imate dani na korištenje (od Boga); osjećate tjeskobu i strah (manjak povjerenja); govorite ružno o samomu sebi kako bi drugi stvorili dobro mišljenje o vama; izmišljate isprike kad Vas ukore; povrijeđeni ste što druge poštuju više no Vas; odbijate najniže poslove; želite biti istaknuti; u razgovoru ubacujete riječi samohvale ili riječi koje bi mogle pokazati Vašu inteligenciju ili vještinu ili vaš poslovni prestiž; sramite se što ne posjedujete određene stvari.”
Sve ove karakteristike su simptomi uzvisivanja vlastitog identiteta na račun drugih dobara. Vrlo je dobro za stjecanje kreposti poniznosti razmotriti i vlastitu ponositost, no nadajmo se da će taj osvrt voditi u ispravljanje pretjerane samopromocije i čak pretjerane samosvijesti.
Neumjerenost i slobodno vrijeme
Posljedna točka vezana za neumjerenost bavi se fenomenom moderne zabave. U kulturi pametnih telefona i društvenih mreža neprestano smo bombardirani uslugama dizajniranim za našu osobnu zabavu. To i ne iznenađuje previše jer svi obično imamo neko slobodno vrijeme u danu koje nastojimo ispuniti nekakvim ugodnim oblicima rekreacije.
Pitanje je, stoga, tražimo li zabavu koja je destruktivna umjesto poučna? Gledamo li pornografiju ili se bavimo tračevima o slavnima? Ovi degenerativni načini zabave zasigurno nas neće osvježiti ili obnoviti, nego će nas ostaviti više potrošenima i manje sposobnima za traganje za srećom.
Ostala područja zabave, iako nisu sama po sebi zla, svejedno su podložna tomu da nam oduzmu previše koncentracije te mogu postati smetnja za ono što od nas zahtijeva više vremena. Na primjer, možda nema ništa loše u tome da se tu i tamo pogleda nogometna utakmica. Ipak, često gledanje sporta može postati opsesija ili nas odvlačiti od vjerskih i obiteljskih obaveza.
Jednako vrijedi i za brigu o novostima i ažurno praćenje međunarodnih zbivanja (od kojih na većinu ne možemo utjecati ni na koji način). Ili, postajemo li ovisni o niskorazrednoj zabavi: osrednjim filmovima, ispraznim serijama, sapunicama, nekvalitetnim pjesmama koje smo čuli stotinu puta? Koristimo li ove stvari samo da ubijemo vrijeme, da potratimo dragocjene trenutke koji su nam dani da steknemo krepost i zadobijemo radost?
Ovime ne negiramo apsolutnu nužnost istinske rekreacije. Svi moramo biti u stanju uzeti pauzu, opustiti se i uključiti u neku aktivnost kojom otpuštamo stres. No ta aktivnost bi trebala biti vrijedna truda, ne biti moralno uvredljiva ili samo traćenje vremena. Nadalje, u kakvu god razonodu da se uključimo, umjerenost zahtijeva da ne postanemo ovisni o njoj do te mjere da ne uspijevamo ispuniti druge životne obaveze.
Dakle, na kojem ste području neumjereni? Koja želja, koja potreba upravlja vama do te mjere da šteti vašoj sposobnosti za krepost i dobrotu? Molite Boga da vam otkrije vaše slabosti na području samokontrole te da vam dadne snagu da se oslobodite svih ovisnosti kroz krepost umjerenosti.
Catholic News Agency
Prevela: dr.sc. Danijela Janjanin
Foto: Roman Kraft – Unsplash
