Prije nego se dogodilo uzašašće, Bog je sišao na svijet. Došao je kao maleno dijete, začet po Duhu Svetom i rođen od Marije Djevice. Njegovo se rođenje dogodilo u štalici u kojoj je držana stoka. Malo toga je zabilježeno o njegovim ranim godinama; imao je 30 godina kada je započeo javno djelovanje. Tijekom sljedeće tri godine naviještao je Kraljevstvo, pripremao svoje apostole, liječio bolesne, opraštao okajanim grešnicima i izvodio čudesne znakove ispred tisuća ljudi… radio je djela svojega Oca.
Ali sve je krenulo drugim putem…
Nakon ovoga sve je, očigledno, krenulo drugim putem… uhićen je, mučen, razapet i sahranjen od vlasti, izdan od jednog od svojih izabranih apostola i napušten od ostatka. Samo je sv. Ivan gledao kako je umirao na križu. Kada se svijet nije mogao činiti tamnijim, on je treći dan ustao od mrtvih te se sljedećih 40 dana pojavljivao pred mnogim svjedocima i nastavio poučavati i pripremati svoje apostole. Sumnja, zbunjenost i bol zamijenjene su nadom i radošću.
Gospodine, molim Te, ostani… samo trenutak dulje
„Gospodine, zar ne možeš ostati samo malo dulje?“ Zamislite osjećaje apostola…. koji doživljaj! Dok molim, često znam razmišljati o tome kako su se oni osjećali za vrijeme raspeća, uspoređujući uzbuđenje koje su doživjeli tijekom Gospodinova javnog djelovanja te muku i nesigurnost koja je slijedila nakon njegove smrti. Od njih sam naučio važnost oslanjanja na Blaženu Majku kako bi nam pružila snagu i utjehu u vremenima patnje i sumnje.
A onda se dogodilo uskrsnuće pa uzašašće
Apostoli su išli s vrha planine nazad u dubine doline, ali sada, nakon uskrsnuća, oni se vraćaju s ruba. Sve je ponovno u redu. No, Isus im kaže da se sada mora vratiti u raj. Najavljuje Uzašašće. On neće biti s njima na isti način na koji je prije bio. U pitanjima koja su postavljali mogu osjetiti nesigurnost koju su sigurno osjećali: „Gospodine, hoćeš li ovog puta uspostaviti kraljevstvo Izraelu?“ (Dj 1,6). I u današnjem Evanđelju nam je rečeno: „…oni su ga slavili, ali su sumnjali.“ (usp. Mt 28,16-20)
Isus se morao vratiti svome Ocu, ali im je obećao da ih neće ostaviti kao siročad: „A ja ću moliti Oca i on će vam dati drugog Branitelja koji će s vama biti zauvijek, Duha istine, kojeg svijet ne može primiti jer ga ni ne vidi niti poznaje; vi ga poznajete, jer on obitava s vama, i bit će u vama.“ (Iv 14,6-7)
Ovo je uistinu bio vrhunac njjegovog djela spasenja na zemlji. Sada se vratio u raj i posredovao za nas pred prijestoljem Gospodnjim dok je Duh Sveti bio s njegovim izabranim apostolima i njihovim nasljednicima kako bi ih vodio u svu istinu. Duh Sveti je s nama također kako bi nam dao do znanja, kako bi nas učinio svetima, kako bi nas ispravio i utješio. Da bi se ovo dogodilo, Isus je morao otići. Moralo se dogoditi uzašašće.
Uzašašće nam pruža vrijeme za rast
To je način našeg života. Dolazimo na ovaj svijet bespomoćni i ovisni o svojim roditeljima. Dok smo još djeca, učimo od njih, oni nas odgajaju i uče mnogim stvarima. Kad odrastemo, spremni smo kročiti u svijet. Isto je bilo i s apostolima. Isus je izabrao svoju dvanaestoricu te se brinuo i odgajao ih tri godine otkrivajući im Oca – nalazište vjere. Spreman nastaviti svoju misiju, obećao im je Branitelja – Duha Svetoga – koji će sići na njih na Pedesetnicu. Tada su se oni vratili u Jeruzalem, u Gornji kraj.
„Onda se vratiše u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotnji hod. I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev – svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.“ (Dj 1,12-14)
Koja je razlika?
Nedavno sam razgovarao s čovjekom koji nije kršćanin i upitao me: „I, koja je razlika? Prije kršćanstva židovi su imali svojeg Boga i pogledaj što im je to donijelo… stalno se vrte u krugu poslušnosti i grješnosti. A pogledaj kršćane, ne događa li se isto i kroz vašu povijest?”
Razlika je u isto vrijeme jednostavna i složena. U one dane, Bog je vodio svoje izabranike „prvorođence“ pripremajući ih za dolazak Mesije, uvodeći ih u njegovo Kraljevstvo. Isus je svojom žrtvom platio cijenu za naše grijehe i oslobodio nas od zloga. U današnjim danima u kojima živimo, od njegova uzašašća i silaska Duha Svetoga na Pedesetnicu, živimo u posljednjim vremenima… u njegovoj milosti vjerom. Budući da su nam grijesi otpušteni, plaćeni, sposobni smo rasti tom milošću u svetosti i činiti djela njemu draga. Sada imamo pristup spasenju.
Prije Krista bili smo odijeljeni od Boga. Od vremena Krista postali smo Očeva djeca. Za vrijeme Isusova boravka na zemlji Bog je obitavao s nama, no sada Bog ostaje uvijek s nama.
Nakon uzašašća, Isus nam je ostavio Crkvu
Isus nam je ostavio Crkvu – njegovu Crkvu – koju je osnovao i kojoj je dao vlast poučavati, blagoslivljati i voditi.
Isus je poslao Duha Svetoga da vodi Crkvu Katoličku i da je štiti od grješnosti.
On je dao Crkvi sakramente koje je ustanovio kao sredstva kojima posreduje svoju spasonosnu milost svakome od njezinih članova.
On nam je dao svetu misnu žrtvu u kojoj se njegova jedinstvena žrtva na križu prikazuje nama u trenutku, u kojoj se mi združujemo u slavljenju božanskog štovanja Boga i u kojoj naši darovi kruha i vina postaju tijelo, krv, duša i božanstvo uskrslog Gospodina Isusa.
U krštenju, Sveto Trojstvo dolazi boraviti u svakome od nas, u našoj duši.
U svetoj pričesti, mi ulazimo u najdublju osobnu povezanost sa svojim Bogom.
Svjedoci za Krista
Primili smo biser velike cijene – Isusa Krista i njegovu puninu Istine. Nismo primili ovaj dar da bismo ga zgrnuli i zadržali za sebe, već da bismo ga dijelili s drugima. Isus je ustanovio svoju Crkvu i poslao ju je naviještati Radosnu vijest spasenja židovima i kršćanima… svim narodima.
Svaka osoba ima svoju ulogu kroz povijest spasenja. Prije dolaska Mesije, neki su bili svećenici, neki vladari, neki proroci, a neki su bili svakidašnji ljudi vjere koji su trebali isijavati njegovu dobrotu vlastitim životima. Ovo je bilo isto i za vrijeme Isusova boravka s nama prije uzašašća. Jedni su bili sljedbenici, drugi apostoli i Petar izabran jednog dana da bude njihov vođa – i naravno, bijaše samo jedan Bog.
U vrijeme Crkve, Isus nam je ostavio apostole i njihove nasljednike – biskupe. Nazvao ih je svećenicima i đakonima. No nije samo njima dao svoju milost i darove. Duh Sveti daje različite darove različitim ljudima, kako on želi.
Svi smo pozvani
„Različiti su darovi, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika. A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće. Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.“ (1 Kor 12,4-13)
Svi smo pozvani na velika djela kako bismo svjedočili Krista i njegovo Evanđelje, no nismo pozvani živjeti ova djela na isti način ni u istoj ulozi.
Papa, naš Sveti Otac, pozvan je biti nasljednikom Petra, Kristovim zamjenikom na zemlji i glavom Kristove Crkve.
Biskupi u zajedništvu s papom jesu nasljednici apostola.
Svećenici i đakoni, zajedno s biskupima, čine svećenstvo koje je vodstvo riječi, sakramenata i služenja.
Neki su pozvani na svet život poput sestara ili redovnica, braće ili redovnika.
Obični ljudi su pozvani na bračni ili samački život, na polja vodstva ili doma, u bolnice i staračke domove, u zatvore i skloništa.
Neki su pozvani odgajati djecu, stvorenu za raj i povjerenu svojim roditeljima.
Uzašašće ne znači da je itko od nas sam
Nitko od nas, bez obzira na poziv, nije sam – ne na način na koji su oni koji su živjeli prije Isusa bili sami. Naš Bog je s nama u našem danima kao nikada prije i On ide s nama i nosi nas kad je potrebno i kada Mu to dopustimo.
U našem danu smo pozvani na velika djela i pustolovinu ikad znanu čovjeku. Bog nas je pozvao nastaviti Njegovo djelo spasenja u vjernosti Njemu i Njegovoj Crkvi, donoseći Radosnu vijest na sva mjesta na koja nas On stavlja.
Smatraj nas vrijednima, Gospodine, ovog velikog povjerenja.
Michael Bickerstaff, đakon – Integrated Catholic Life
Prevela: Martina Jantoš
Foto: don Mili Plenković
