Čitanja:
1 Kr 19,4-8
Ps 34,2-9
Ef 4,30–5,2
Iv 6,41-51
I mi se ponekad osjećamo poput Ilije u prvom čitanju. Jedino što poželimo jest baciti se na zemlju i umrijeti, duboko svjesni naših neuspjeha. Naime, često nam se čini da ne radimo ništa od onoga što Bog od nas traži. I mi se možemo naći u kušnji koja vodi do očaja. Baš kao što se prorok Ilija našao na svojem putovanju u pustinji od četrdeset dana. U toj kušnji, u našim životnim nevoljama, često mrmljamo protiv Boga. Činili su to i Izraelci tijekom svog boravka od četrdeset godina u pustinji.
U današnjem Evanđelju nailazimo na isti glagol, „mrmljati“. Njime se opisuje stanje mnoštva koje je svojim ponašanjem podsjetilo na izraelsku tvrdoću srca u pustinji.
Isus ih pokušava uvjeriti da sva proroštva bivaju ispunjena po Njemu i da će svi oni biti učenici Božji. Međutim oni to ne vjeruju. Jedino što im je poznato je Njegov vanjski izgled te činjenica da je On sin Josipa i Marije. Ipak, ako se pouzdamo u Njega, ako Ga tražimo u našim nevoljama, On će nas izbaviti iz naših strahova, kako nas ohrabruje današnji psalam.
Uzmite, jedite da biste postali Kristu slični
Za vrijeme svake Euharistije na žrtveniku nas dodiruje anđeo Jahvin, sam Gospodin. Zapovijeda nam: uzmite, jedite! Isusovo je Tijelo dano u zamjenu za život cijelog svijeta. Taj okus dara nebeskog dolazi nam s obnovljenom zapovijedi. Onom da ustanemo i nastavimo put koji smo započeli krštenjem i koji vodi do Božje gore, kraljevstva nebeskog.
On će nam dati kruh života, snagu i milost koju trebamo. Baš kao što je nahranio i naše duhovne pretke u divljini i Iliju u pustinju.
Stoga ne žalostimo svetoga Duha Božjega, kao što Pavao savjetuje u svojoj poslanici, što je ponovno aluzija na ponašanje Izraelaca u pustinji. Obratimo se Bogu kao što je Ilija to učinio i recimo Mu: „Uzmi moj život.“ Dakako, ne u smislu naše želje da umremo, već da se ponudimo Njemu za žrtvu, ljubeći Ga kao što je on nas ljubio na križu i u Euharistiji.
Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Martina Gazdek
Foto: TeiTo
