Krist je umro na križu i položen je u prazan grob. Učenici su žalosni, misle kako je ovo kraj Kristova poslanja (Lk 24,21). Međutim, Pismo i Tradicija uče nas kako je Krist radio dok je bio u grobu. Iako je njegovo tijelo bilo zatvoreno u grobu, Kristova je duša bila itekako aktivna. U Vjerovanju ispovijedamo istinu kako je Krist sišao nad pakao, no jesmo li svjesni važnosti toga Kristova djela?
Krist se borio za nas kada je tijelom položen u grob dušom sišao nad pakao
Dok svi misle da je Krist mrtav, On zapravo ispunjava Božje obećanje dano Adamu i Evi (Post 3,15). Slomio je đavolsku silu i oslobodio sve one pravedne ljude koji su očekivali otkupljenje (KKC 637). Mjesto gdje su pravedne duše iščekivale otkupljenje Sveto pismo naziva Hadom ili Šeolom (Fil 2,10), a tu su ljudi bili lišeni gledanja Boga licem u lice. Možete se pitati jesu li onda svi oslobođeni iz toga mjesta. Odgovor je ne, jer Krist nije došao osloboditi one koji su osuđeni na vječno prokletstvo, Njegov cilj nije uništenje pakla, nego oslobođenje pravednika koji su Mu prethodili (KKC 633).
Znamo kako sudbina pravednima i zlima nije jednaka jer nisu jednako ni živjeli (Lk 16,22-26) i zato se ne događa uništenje pakla, nego oslobođenje pravednika. Sam je Krist navijestio upravo ovaj događaj (Iv 5,25), a potvrdili su ga apostoli u kasnijim novozavjetnim spisima (1 Pt 4,6; Rim 10,7;Ef 4,9). Od toga trenutka Krist ima potpunu vlast nad smrću i Podzemljem (Otk 1,18) i vidimo kako Velika subota nije samo dan u kojemu čistimo kuću i spremamo kolače, nego ona ima iznimnu važnost u pripremi za samo slavlje Uskrsa.
Njegovo uskrsnuće nepojmljivo je i apostolima i nama dok Ga ne susretnemo
Prvoga dana u tjednu, u nedjelju, Krist je uskrsnuo, njegova duša se združila s njegovim tijelom te je ustao iz groba. Iako je ispunio sve ono što je o Njemu pisano, njegovi najbliži nisu povjerovali odmah. Ukazao se najprije ženama, ne zato što drugima nije mogao, nego zato što su one prve došle na grob. Došle su ispuniti dužnost koju nisu mogle učiniti u petak (Lk 23,56 – 24,1).
Apostoli ne vjeruju ni ženama (Lk 24,11), bit će potrebno ukazanje baš njima, morat će Ga vidjeti i čuti kako bi povjerovali. Kristovo uskrsnuće nepojmljiv je događaj te ga ni učenici ne mogu shvatiti sve dok ne vide prazan grob (Iv 20,8), dok Ga ne prepoznaju u lomljenju kruha (Lk 24,30-31) ili dok ne stave ruke u Njegov probodeni bok (Iv 20,27-28). Strah, tjeskoba ili zabrinutost postoje kod Marije Magdalene, dvojice na putu u Emaus pa čak i kod jedanaestorice. Ti osjećaji ostaju sve dok se ne susretnu s Uskrslim. Zar nije tako i s nama? Zar ne postoje svi ti osjećaji i u nama sve dok ne susretnemo Krista? Sjećamo li se svoga susreta sa živim Kristom?
Krist se borio za nas i donio nam nadu i radost
Kristovo uskrsnuće donosi konkretnu nadu kako ovaj život ima smisla živjeti i kako se ima smisla radovati svakome životu. Ukoliko ne bi postojala nada uskrsnuća, svako začeće bi bilo prava muka jer bismo znali kako dolazi na ovaj svijet samo još jedan smrtnik za kojega nema nikakve nade. Međutim, iskustvo Kristove smrti i uskrsnuća pokazuje nam radost života, radost obične svakodnevice baš kao čitav Kristov život. On je mogao doći na ovaj svijet na stotinu načina, ali je odlučio doći rođenjem. Mogao je živjeti kao kralj, a živio je kao drvodjeljin sin. Mogao je umrijeti mučeničkom smrću u tajnosti, ali odabrao je najveće poniženje. Mogao je nakon uskrsnuća odmah uzaći na Nebo, ali nije. Svako Kristovo čudo ne usmjerava nas na čudo, nego na svakodnevicu. Čak i nakon uskrsnuća Krist traži nešto za jelo, iako znamo kako Mu hrana nije potrebna.
Radost Uskrsa vodi nas u radost svakodnevnoga života. Iskustvo smrti nas plaši jer smo se zaboravili radovati Životu nakon života. Kao Kristovi učenici ne bismo se trebali bojati smrti jer ona za nas ne predstavlja kraj, nego samo novi početak, početak kojemu trebamo težiti. Znam kako nije lako shvatiti život nakon smrti, ali mi bismo trebali biti ljudi nade. Od prošloga Uskrsa do ovoga hrane nas samo pesimizmom smrti, ali zašto to gutamo? Zašto pristajemo hraniti se smrću, a ne životom? Zar ne čujemo Kristove riječi: O, bezumni i srca spora! Koji je onda lijek za život? Kako se boriti s iskustvom smrti da bismo došli do Života? Samo je jedan mogući način – Euharistija (Lk 24,13-32)!
Euharistija je mjesto gdje susrećemo i prepoznajemo Krista
Sjetite se izvještaja Posljednje večere i četiri čaše. Svatko od nas će doći na času smrti do svoje četvrte čaše, no hoćemo li imati snage ispiti je do kraja? Hoćemo li se moći radovati toj čaši, ako nismo pili iz čaše blagoslova i jeli od kruha zajedništva Tijela Kristova (1Kor 10,16)? Sam Krist nas upozorava da ako ne jedemo Njegova Tijela i ne pijemo Krvi Njegove, nećemo imati života u sebi (Iv 6,53). Dokle možemo izbjegavati odlaske na svetu misu i misliti kako smo i dalje Kristovi učenici? Krist nas nakon uskrsnuća vraća upravo u tu svakodnevicu života i pokazuje nam kako je Euharistija mjesto gdje ćemo Ga prepoznavati u vjeri. U ispovijedi će nam se vraćati život koji smo izgubili grijehom (Iv 20,22-23), a Euharistijom ćemo ga čuvati u sebi.
Ispovijedamo Kristov slavni dolazak u Vjerovanju, ali On dolazi već večeras u Euharistiji! Možemo misliti kako ćemo biti spremni za Kristov slavni dolazak, ali ako nismo spremni za svetu misu, nećemo biti spremni ni za taj dolazak. Prva Crkva je znala da Krist dolazi stvarno prisutan u Euharistiji, ali znaš li ti to? Znaš li da po sakramentu Euharistije ispunjava vlastito obećanje o trajnoj prisutnosti (Mt 28,20)? Mnogo prije nego što će doći u slavi sa svojim anđelima, doći će u tvoju župu po rukama svećenika. Nećeš vidjeti otvorena nebesa, ali ne znači da Nebo nije na Zemlji u tom trenutku. Čudiš se kako Židovi nisu prepoznali Krista kao Mesiju, a kako to da Ga ti ne prepoznaješ u Euharistiji? Dao nam je sve upute, još od početka svijeta, ali očito nam treba svima lekcija o čitanju s razumijevanjem, jer u Pismu sve postoji!
Krist se borio za nas, borimo se i mi od ovog Uskrsa da nam duša ostane uz Njega
Neka ti ovaj Uskrs bude novi početak života s Gospodinom, ali života u svakodnevici. Dolazi često u crkvu kako bi tvoja osjetila prepoznala Gospodina u Euharistiji. Obnavljaj svoj odnos s Gospodinom po sakramentima jer je On došao kako bi tvoja radost bila potpuna (1Iv 1,4). Prepoznaj uskrsnuće kao priliku da bi ti ovaj život bio priprema za vječnu sreću na nebesima. Neka ti uskrsno jutro svane u radosti života i zahvalnosti prema Gospodinu jer je On položio svoj život za tebe. Sjeti se cijene koju je platio baš za tebe. Mislio je na tebe (Ps 139), želio te za svoje dijete i to ti je omogućio uskrsnućem vlastitoga Sina. Vjeruj u Njega, živi s Njim unutar Crkve i imat ćeš život vječni. Možeš li se odvažiti na avanturu života s Kristom? Vjeruj Mu jer Bogu je sve moguće (Lk 1,37)!
fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: TeiTo
Pročitajte fra Vinkov tekst o Velikom četvrtku i Velikom petku.
