Zašto je Velika subota velika?

velika subota, uskrs, veliki tjedan, tišina

Veliki četvrtak je velik po tome što nam je taj dan Isus darovao svoje Tijelo za hranu, a svoju Krv za piće u čudesnoj pretvorbi kruha i vina. Veliki petak je velik po nepravednoj osudi i neopisivo strašnoj muci i smrti koje je Isus podnio za nas. Uskrs je najveći po trijumfalnoj Isusovoj pobjedi nad smrću – po uskrsnuću njegova tijela. Ali, u što je veliko u Velikoj suboti? Naizgled, ništa se ne događa nakon ‘poraza’ Velikog petka. Sve je utonulo u neobičan mir.

No, veličana toga dana je u tome što on u sebi spaja ono što se događalo prethodna dva dana i ono što će se dogoditi dan poslije.

Tišina

Zašto tišina? Zato što je teško, zapravo nemoguće, pa i nepotrebno tražiti riječi koje bi objasnile misterij Vazmenog otajstva. Tišina jedina očituje dužno poštovanje prema Isusu i njegovoj veličanstvenoj žrtvi ljubavi iskazanoj kroz prethodne događaje. Tišina nam omogućuje da ponovno u miru i sabranosti čujemo, još bolje razumijemo i u srce upijemo Isusove riječi na posljednjoj večeri:

„Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke“ (Lk 22,15)

Velika subota nam pruža priliku da na dublji način shvatimo Isusovu čežnju za nama. On čezne za našim spasenjem i za spasenjem cijelog čovječanstva od postanka svijeta do Sudnjega dana. U Apostolskom vjerovanju ističemo njegov silazak nad pakao kao najavu Radosne vijesti preminulim pravednicima staroga svijeta.

Tišina pruža priliku za dostojanstveno proživljavanje boli i tuge za nekim dragim tko je na tako okrutan način uklonjen iz zemlje živih i stavljen u grob. Tišina nam također otkriva veličanstvenu moć Isusovih riječi i djela koje nismo mogli shvatiti dok je još bio s nama.

Molitva

Velika subota nam pruža prigodu da naučimo drugačije moliti. Novi način molitve nastupa onda kad se odmaknemo od svakodnevnih briga, interesa, želja i čežnji. Kad ostanemo ‘ogoljeni’, kad izgubimo sve. To je molitva koja prožima ne samo našu vanjštinu, već prije svega našu nutrinu, naše cjelokupno biće. Naš duh, dušu i tijelo, našu prošlost, sadašnjost, budućnost i vječnost.

Molitva koja nije povezana s vječnošću samo je privid molitve, a zapravo je besplodno traženje prolaznih užitaka. Zašto je ta vječnost toliko važna? Zato što je izravno povezana s Bogom. Gospodin Isus nam je stoga rekao:

„Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?“ (Lk 9,25)

Molitvom se obraćamo Bogu, ali i samima sebi. Bog uslišava naše molitve kad su za naše vječno dobro. No, problem se javlja kad mi inzistiramo na prolaznom dobru, a zanemarujemo ono vječno.

Razmišljanje

O komu? O čemu? Naravno, središte našega razmišljanja je sam Gospodin Isus, njegove riječi i djela. Ali to ne smije biti puko analiziranje događaja Velikog četvrtka i Velikog petka. U te vazmene događaje trebamo unijeti cijele sebe. To znači da nas ti događaji trebaju doticati u najdubljem značenju te riječi. Kao da se radi i o nama samima. Jer sva Kristova muka se dogoila upravo zbog nas. Zbog tebe i zbog mene.

Razmišljati o otajstvu Kristove muke znači dobro preispitati svoju savjest. Posjetiti to središte naše duše u kojem se događa susret sa živim Bogom. Zapitaj se: susrećem li se ja doista s Bogom ili se susrećem samo sa svojim poimanjem Boga, odnosno sa svojom slikom Boga, ili pak s poimanjem Boga kako su mi ga drugi prenijeli na ovaj ili onaj način?

Razmišljaj i o smrti. Uz Kristov grob, promisli o svome grobu. Barem na jedan dan dopusti si razmišljati o daljoj budućnosti, daljoj od sutrašnjeg dana. Razmišljaj o vječnosti.

Uskrsnuće

Od smrti nitko nije, niti može, niti će itko pobjeći. Ona se nalazi na putu svakog smrtnika. Bit misli na uskrsnuće leži u riječima poznate uskrsne posljednice:

“Sa životom smrt se sasta i čudesna borba nasta: Vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada.”

Kratko rečeno: Velika subota nam omogućuje da se u ovoj dolini suza zagledamo i u sebe upijemo neuništivi i neopisivi trijumf Isusova i svoga Uskrsa.


Božo Barun
Izvor: Radio Marija – uskrsni broj glasnika
Foto: Pixabay.com

Božo Barun
Božo Barun

Suprug, otac i vjeroučitelj u mirovini, urednik je i voditelj emisije "Oči u oči" na Radio Mariji.