Prošlo je dosta vremena otkada sam donijela zadnju novogodišnju odluku – ne zato što izbjegavam postavljanje ciljeva ili zbog toga što mi manjka ambicije (upravo suprotno), već zato što vjerujem kako svi imamo puno mogućnosti za novi početak tijekom cijele godine. Zašto bi početak nove kalendarske godine bio jedina mogućnost za poboljšanje naših života i stjecanje vrline?
Kao što znate, većina ljudi ima dobre namjere kada postavlja svoje novogodišnje ciljeve. Ali onda ubrzo čujemo kako te odluke brzo dožive neuspjeh, potom izblijede te više nikad ne budu ponovno obnovljene. Umjesto samo jednog početka godišnje, usvojila sam cjelogodišnji koncept pri kojem svaki dan pruža mnogo trenutaka tijekom kojih možemo promijeniti naš način i pokajati se.
Svaki dan ispočetka
Pokajanje i nove odluke možda idu „ruku pod ruku“, no kada je riječ o odgoju djece smatram da je mudrije primijeniti koncept „svaki dan ispočetka“ nego naglo uvesti promjene odjednom na godišnjoj bazi, te tako automatski i dramatično mijenjati dinamiku doma. Naša nas djeca podsjećaju da je život neuredna i vijugava crta, za razliku od onih uzvišenih odluka čijem ostvarenju bismo težili. Iz tog je razloga najbolje život gledati u komadićima ili djelićima trenutaka, radije nego u danima, tjednima, mjesecima ili godinama. Kada smo dušom i tijelom u sadašnjem trenutku, veća je vjerojatnost da ćemo uspješno pridonijeti sretnom, zdravom i svetom odrastanju naše djece. Zauzvrat ćemo primijetiti naš osobni rast u vrlinama tijekom podučavanja našeg djeteta istim.
U nastavku donosimo 5 najvažnijih vrlina na kojima možete tijekom godine raditi sa svojim djetetom – dan po dan, naravno!
Strpljivost
Ako imate malu djecu, shvatit ćete zašto je strpljenje toliko važna vrlina za usvojiti. U našem domu, s dvije male djevojčice kojima vrijeme inače teče presporo, zbog čega ne mogu dočekati skoro pa ništa – večeru, zabavnu aktivnost, školski autobus, dolazak bake i djeda, ma sve živo. Kako ćemo uopće našu djecu naučiti da je vrlina „dugotrajne patnje“ neophodna za njihov unutrašnji život i preživljavanje na ovom svijetu?
Mnogi roditelji prešutno odobravaju cviljenje, neprestano tužakanje svoje djece kako se oni ne bi dodatno gnjavili. Moram priznati kako sam i sama nekoliko puta na ovo pristala čisto iz očaja. No mislim da je važno zapamtiti kako nas naša djeca više gledaju nego što nas slušaju. Dakle, ako ja ne pokazujem strpljenje u prometnoj gužvi u kojoj sam zapela iza sporog vozila (što je velika vjerojatnost u ruralnom kraju u kojem živimo) zašto bi se moje djevojčice onda bolje ponašale od mene?
Stoga smo krenuli malim koracima prema usvajanju vještine strpljivosti tako što smo postavili osnovna pravila o čekanju. Čekanje može biti dobra mogućnost za pretvaranje frustracije u molitvu. Moja kćerka Felicity naročito je osjetljiva na patnju u svijetu i ljude u potrebi, stoga ovo jako dobro kod nje funkcionira. Za Sarah, bučnu i pričalicu, više funkcionira određivanje verbalnih granica prema staroj uzrečici: „Ako ne možeš reći nešto lijepo, onda je bolje da ne kažeš ništa.“
Zaključak je da jedni druge podsjećamo (da, odrasle također) kada prigovaramo u želji da se neke stvari odvijaju brže nego što se to trenutno događa. Tada izgovorimo tihu molitvu o potrebnoj žrtvi za ono što želimo.
Ljubaznost
U našoj je obitelji ljubaznost jako važna zbog Sarinog kraniofacijalnog poremećaja (op.a. poremećaj mišića lica). Svi dobro znamo kako djeca mogu biti okrutna jedno prema drugom čim je netko drugačiji po izgledu ili karakteru. Vrlo mala djeca će vjerojatno izbrbljati sve što im je na pameti, ali bez ikakve zle namjere. No mi smo otkrili kako nitko nije premlad za vježbanje ljubaznosti prema drugome.
Ljubaznost je vrlo usko povezana s blaženstvom blagosti te također s teološkom vrlinom milosrđa. Ustvari, sve su vrline rođene od najveće učiteljice – milosti. Ali ljubaznost, kada je pokazujemo, zaista se temelji na načinu kako postupamo s drugima. Naravno klišeji uvijek dobro funkcioniraju kada su djeca u pitanju, stoga kažemo „Idemo postupati s ljudima, onako kako želimo da se postupa s nama.“
Djeca uočavaju razliku – u mišljenju, odijevanju, visini i težini, ponašanju i govoru – više manje u svemu. Našim smo curicama još odmalena objasnili kako nas je Bog sve stvorio različitima, jer svatko od nas ima nešto posebno za ponuditi svijetu.
Jedan od načina na koji nagrađujemo mala djela ljubaznosti je upotreba posebnih tanjura za ručak tzv. Fruit-full Kids (op.a. Fruit-Full Kids pomažu roditeljima poticanje razvoja i jačanje kršćanskog karaktera kod djece na zabavan i edukativan način.) koji kaže „Plod Duha Svetoga je… ljubaznost.“ (Savjet: naše curice imaju takve tanjure za strpljivost i velikodušnost.) Kod nas je to uvijek veliki hit kad jedna od njih kao nagradu dobije ovaj tanjur te joj mi objasnimo razlog te nagrade.
Velikodušnost (milosrđe)
Zbog naše pohlepe, ljudi znaju biti vrlo sebična stvorenja. Kod djece je grabljenje stvari očiti primjer sebičnosti, neželjenost dijeljenja igračaka s drugima te uobičajena logika „ono što je moje je samo moje, a ono što je tvoje je isto moje.“ Stoga je dio našeg roditeljskog zadatka poticati duh velikodušnosti putem davanja drugima.
Kada je Felicity imala skoro šest godina počela nas je ispitivati o stvarima koje je čula u mom razgovoru s Benom. Uskoro nakon toga razvila je duboku zabrinutost za siromašne te se počela za njih svakodnevno moliti. Kada je spomenula da joj ne zapravo trebaju i da ne želi poklone za svoj rođendan, predložili smo joj da umjesto toga pokuša smisliti način kako pomoći siromašnima.
Kada djeca svjedoče radost darivanja drugima, tada postaju osobe otvorenija srca za zahvalnost na onome što imaju, nego da se žale na ono što im nedostaje. Nekoliko savjeta za razvoj vrline velikodušnosti uključuje poticanje djece na darivanje dobro očuvanih igračaka i knjiga, prikupljanje hrane ili darivanje novca umjesto dobivanja poklona za rođendane ili blagdane, ali i obiteljsko volontiranje u vašem lokalnom skloništu za beskućnike.
Iskrenost
Neiskrenost je zeznuta vrlina koju djeca moraju svladati, zbog toga što postoji mnogo oblika laži s kojima nauče postići ono što žele: skrivanje, raditi pogrešno, varati, njuškati, krasti, itd. Vrlo je važno pomoći djeci da shvate kako je varanje u bilo kojem obliku grijeh koji ne povređuje samo njih već i druge kojima su lagali.
Djeca imaju naviku lagati jer ne žele upasti u nevolju ili zato što žele nešto što ne bi smjeli imati. Nije teško uloviti dijete u prevari, ali je znatno važniji zadatak roditeljima ugraditi im iskrenost kao vrlinu.
Kada je vaše dijete iskreno u vezi nečega lošeg što je učinilo, pokažite milost i blagost umjesto stroge kazne. Objasnite kako ste ponosni na njega što je odabralo biti hrabro i reći istinu zbog čega nije uslijedila stroga kazna kao što bi bila u slučaju da je lagalo. Ako pak uhvatite dijete u laži, dobra je ideja natjerati ga da napiše kratku ispriku i popravi situaciju tako da vrati ukradeno ili da odradi dodatne poslove ili da plati ono što je razbilo i sl.
Volimo čitati knjige koje nas uče neku lekciju, a koje se ovih dana nazivaju „društvene priče.“ Postoje dvije starije serije knjiga koje obje naše curice vole i traže da im čitamo svaki dan: Pomozi mi biti dobar – serija knjiga koja uključuje naslove o zaboravljivosti, nebrizi, sebičnosti, skrivanju, varanju, jadikovanju itd. Druga serija uključuje Christopher crkveni miš – knjige koje u prilogu imaju priču iz Biblije ovisno o lekciji.
Kako dijete bude duhovno raslo, ono će polako shvaćati kako vrline zahtijevaju trud, no ako odabere ono što je dobro, ispravno te istinito rasti će u snazi kojom će se moći suprotstaviti budućim napastima.
Poslušnost
Neposlušnost nam dolazi puno prirodnije nego podčiniti se autoritetu, upravo zbog naše grešne prirode. Stoga nije neobično što će djeca, od dvije godine naviše, kao iz topa ispaliti „Ne želim i neću to napraviti.“ Ako im ne damo mogućnost izbora vjerojatno će se izvući s neposlušnošću, a mi ćemo izgubiti svoj roditeljski autoritet.
Ovo ne znači da bismo ih stalno trebali kažnjavati, no roditeljstvo je uvijek tanka linija između pravde i milosti. U ovom slučaju, mi našim curicama dajemo izbore, a ako ne prihvate nijedan, slijede posljedice – odlazak u kut, oduzimanje igračke, privilegije ili pisanje isprike ako je bilo nepotrebne vike.
Primjerice, nakon večere upitam Felicity: „Želiš li prvo oprati svoj tanjur ili pospremiti igračke?“ Oboje je njezina odgovornost i ona to zna. U početku je bilo zaista mnogo otpora, no sada rijetko prigovara te shvaća kako mora učiniti oba zadatka uz mogućnost slobode odabira njihova redoslijeda.
Nemojte se obeshrabriti tijekom roditeljskih napora. Ključ za usađivanje vrlina kod vašeg djeteta, u bilo kojoj dobi, upravo je nastaviti modelirati ponašanje u vrlinama, objasniti im svaku vrlinu, možda pročitati knjigu o nekom svecu te postaviti visoka očekivanja za obzirno ponašanje. Svijet će stalno biti protiv vas, ali ostanite čvrsti i postojani u svojoj odluci da se krećete prema naprijed u vjeri, nadi i ljubavi. I ne zaboravite početi ispočetka – nekoliko puta dnevno ako je potrebno. Novi počeci su uvijek na raspolaganju za sve nas.
Jeannie Ewing – Catholic Exchange
Prevela: Ljubica Perinić Staničić
Foto: Pixabay
