Čitanja:
Jr 1,4–5, 17–19
Ps 71,1–6, 15–17
1 Kor 12,31–13,13
Lk 4,21–30
Riječ Božja u današnjem prvom čitanju usmjerava nas kroz Jeremiju do Isusa. Poput Jeremije, Isus je već u utrobi bio posvećen i poslan kao „prorok svim narodima“.
„No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida,oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“ Lk 1,30–33
Kao i proroci prije Njega, Isus također nailazi na odbojne reakcije. U današnjem evanđelju, gomila u sinagogi u Njegovu rodnom gradu brzo se okrene k Njemu, očigledno tražeći znak, neki dokaz Njegova božanskog podrijetla, znak da je On nešto više nego „sin Josipov“.
Znak koji On daje njima je usporedba s Ilijom i Elizejem. Iz njihovih plodonosnih života Isus opisuje dvije priče. Svaki od njih zaobilazi „mnoge….u Izraelu“ da daruje Božji blagoslov neizraelcima čija je bila velika vjera u to da su proroci ljudi poslani od Boga.
Usporedba s Ilijom i Elizejem
„Upućena mu je riječ Jahvina ovako: »Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu. Pit ćeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane.« Ode on i učini po riječi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu. Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a večerom mesa; iz potoka je pio. Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji. Tada Iliji dođe riječ Jahvina: »Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani.«
Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva. On joj se obrati i reče: »Donesi mi malo vode u vrču da pijem!« Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: »Donesi mi i malo kruha u ruci!« Ona odgovori: »Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo.« Ali joj Ilija reče: »Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina.
Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: ‘U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.’« Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.“ 1 Kr 17,2-16
Isus je poslan da navijesti Božji dar spasenja
Njegova publika je jako dobro razumjela smisao onoga što je Isus govorio. Oni su znali da o njima govori kao o „mnogima u Izraelu“ u dane proroka. Zbog toga su ga pokušali baciti sa stijene. Kao što je obećao zaštititi Jeremiju, isto tako Bog spašava Isusa od onih koji su ga htjeli uništiti.
Baš poput Ilije i Elizeja, Isus je poslan da navijesti Božji dar spasenja; ne isključivo jednom narodu ili ljudima, nego svima koji u vjeri shvate da je otpočetka sam Bog njihova nada, njihov spasitelj, njihova Proročanstva, Pavao nam govori u današnjoj poslanici, su djelomična i uminut će „kada dođe ono savršeno“. U Isusu riječ proroka biva dovedena do savršenstva, ispunjena u onima koji imaju uši da čuju, kao što nam kaže u današnjem evanđelju.
Nešto veće od darova nade i vjere, Isus nam pokazuje kako ljubiti kao što je On ljubio; kako ljubiti Gospodina kao našeg Oca, kao onoga koji nas je oblikovao u utrobi i namijenio nam da čujemo Njegovu spasonosnu Riječ.
Ovo je spasenje, „velika djela Gospodnja“, za koja smo, poput psalmista, zahvalni što nam se svaki put iznova objavljuju svakodnevno u euharistiji.
Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Martina Gazdek
Foto: TeiTo
