Nikada nije prerano započeti voditi brigu o razvoju rane pismenosti kod djece. Ako se roditelj trudi stvoriti poticajnu okolinu, ona se obično razvija spontano. Bitno je obogatiti prostor u kojem dijete boravi zanimljivim i zabavnim sadržajima te omogućiti djetetu samostalno istraživanje prostora koje će potaknuti razvoj motivacije i interesa za pisanu riječ.
Kako započeti?
Temelj prvenstveno čini redovito zajedničko čitanje slikovnica u kojem dijete mora imati aktivnu ulogu. Prije samog čitanja poželjno je omogućiti mu samostalan odabir slikovnice po vlastitoj želji, a tijekom čitanja poticajno je kada ju drži u svojim rukama, okreće stranice, imenuje slike, komentira radnje na njima, te uz pomoć roditelja, povezuje prepričane događaje s vlastitim iskustvom. Faze u kojima roditelj čita tekst slikovnice moraju se izmjenjivati s fazama razgovora o slikama i tekstu. Na taj način dijete počinje uživati u čitanju, obogaćuje svoj rječnik, uvježbava pripovjedne sposobnosti, spontano usvaja niz važnih pravila koja sačinjavaju koncept o tisku te mu se otvaraju vrata u svijet vještina fonološke svjesnosti.
Vrijeme je za poticanje fonološke svjesnosti
Tijekom zajedničkih aktivnosti čitanja priča mnoga će djeca spontano uočiti da su izgovorene riječi u vezi s napisanim slovima i riječima te će i sama tražiti od roditelja da im pročitaju riječ koju im pokazuju ili imenuju slovo koje ih zanima. Taj interes roditelji moraju poticati te je vrlo poželjno započeti s aktivnostima poticanja razvoja fonološke svjesnosti ako to dijete samo traži. Fonološka svjesnost ne razvija se sasvim spontano, kod djeteta predškolske dobi potrebno ju je ciljano razvijati kroz igru. U suprotnom će prije polaska u školu biti potrebno osmisliti posebne oblike rada kako bi se one kod djeteta razvile.
Rima i slogovi
Kako vježbati rimu? Prilikom čitanja pjesmica možete istaknuti djetetu da neke riječi u njima zvuče slično („Pčela zuji, auto bruji.“). Zatim ga možete pitati zvuče li slično riječi zuji i bruji ili pčela i auto. Možete pripremiti i kartice sa slikama te među njima tražiti parove koji se rimuju ili pak od ponuđene tri kartice izbaciti onu koja prikazuje riječ koja se ne rimuje s preostalim dvjema. Sličice možete staviti u vrećicu ili kutiju te izvlačiti jednu po jednu dok ne sastavite što je više moguće parova koji se rimuju.
Nakon toga možete samostalno smišljati rime s djetetom: ponudite mu riječ za koju ono mora smisliti što više riječi koje se rimuju s njom, a one pritom ne moraju biti postojeće riječi sa stvarnim značenjem, nego mogu biti i izmišljene.
Ritam je najintuitivnije pomoćno sredstvo koje se koristi kod usvajanja slogovne svjesnosti. Zbog toga se vježbe rastavljanja riječi na slogove uvijek izvode uz motoričke aktivnosti poput pljeskanja, stupanja, kucanja i sličnog. Brojalice su također vrlo važne za osvještavanje toga da se riječi sastoje od ritmičkih cjelina te uz njihovu pomoć dijete uči prepoznavati, kako niz ponuđenih slogova (npr. BA-KA) zajedno čini riječ (baka) te da su neke riječi kratke, a neke dugačke.
Glasovi i slova u zabavnim igrama
Prepoznavanje i imenovanje kojim glasom počinje riječ možete vježbati tako da zajedno s djetetom zalijepite na predmete u kući slovo koje odgovara njihovom početnom glasu. Nadalje, možete napraviti natjecanje u kojem dijete uz vas mora nabrojiti što više riječi koje počinju nekim zadanim glasom ili mora nabrojati što više riječi koje počinju glasom kao i riječ koju mu ponudite (npr. „Koje sve riječi počinju kao metla, a koje sve riječi počinju kao riba?“). Možete napraviti i glasovnu slikovnicu za koju dijete izrezuje slike iz kataloga i lijepi ih na listove odgovarajućeg početnog glasa. Slikovnica nastaje postupno i nadograđuje se.
Glasovno stapanje i glasovnu raščlambu možete vježbati tako da pitate dijete čuje li zadani glas u ponuđenoj riječi (npr. „Postoji li glas K u riječi seka?“). Možete mu zadati neki glas te izgovarati riječi jednu za drugom, a kada ono čuje zadani glas u riječi, treba ga uhvatiti, tj. pljesnuti rukama kad ga čuje.
Isto tako, dijete prvo uvježbava sastaviti riječ iz niza ponuđenih glasova (iz glasova O-K-O nastaje riječ oko), a zatim može vježbati kako raščlaniti riječ na sastavne glasove (za riječ miš trebamo glasove M-I-Š).
Vježbu započnite kraćim i jednostavnijim riječima, a tek kad su one usvojene, prijeđite na dulje i složenije. Važno je napomenuti da se ova vještina prvo uvježbava usmeno. Nije potrebno zapisivati pripadajuća slova ili čitati riječi, ali se u vježbi možete poslužiti magnetnim slovima, već gotovim slovaricama ili karticama sa slovima koje ste sami izradili. Pitajte dijete što je čulo kad ste mu rekli U-H-O, N-O-S, M-A-M-A, K-U-Ć-A, a zatim koje sve glasove čuje kad mu kažete riječi kao što su, primjerice: oko, pas, riba, maca.
Možete igrati i igru u kojoj dijete mora prepoznati kojim glasom završava ponuđena riječ (npr. „Koje slovo čuješ na kraju kad kažemo riječ auto?“).
Što s abecedom?
Usporedno s poticanjem razvoja glasovne svjesnosti važno je dijete izložiti slovima hrvatske abecede u njegovoj okolini, igrati igre koje ih uključuju te ga poticati da komentira ona slova koja prepoznaje. Ključno je, naime, razviti svijest o povezanosti određenog slova s određenim glasom. Dijete može izrađivati određeno slovo od kockica, plastelina, kolaž papira ili bockalica. Može ga čak i „prepisivati“ ostavljajući trag prstom u šećeru ili pijesku. Nijedna od ovih igara nije motorički prezahtjevna za dijete, a omogućuje da se ono usmjeri na pamćenje izgleda slova, što i jest cilj. Čak i prilikom odlaska u vrtić ili trgovinu možete poticati dijete da pamti i prepoznaje slova tako da mu zadate da traži neko točno određeno slovo ili riječ.
Društvene i motoričke igre
Također, igrajte s djetetom društvene igre kao što su Memory, domino, pokvareni telefon…. One obično sadrže velik broj aktivnosti koje potiču razvoj svih ovih vještina koje i čine ranu pismenost.
Kao što je prethodno dijelom spomenuto, uz razvoj fonološke svjesnosti usko je povezan i razvoj motorike. Stoga omogućite djetetu što više igara u kojima mora koristiti prste. U ovom kontekstu je važno poticati ga i da se samostalno oblači i obuva jer mu to može predstavljati odličnu pripremu ruku kako bi njima uskoro samostalno pisalo slova.
Kada na red dođu papir i olovka, potičite dijete da crta različite crteže poput kuće, pužića, kišobrana i sličnog. Svako crtanje krova kuće priprema dijete za buduće pisanje slova A, drške kišobrana za buduće pisanje slova J i slično.
Igre pamćenja niza i redoslijeda također su vrlo važne. Njima se, naime, vježba pažnja i praćenje redoslijeda koji su neophodni za kasnije praćenje redova pri čitanju i pisanju. Zato uzmite bilo što što imate pri ruci (npr. kockice različitih boja, zrnje kukuruza, štipaljke za vješanje rublja) i složite po točno određenom načelu i redoslijedu. Recite djetetu da dobro pogleda i zapamti kako ste što točno složili. Zatim isto maknite pa mu recite da složi na isti način, ali samostalno, bez vaše pomoći.
Osim ovih, postoje i igre u kojima se može dodatno poticati razvoj spontanog izražavanja, ali i djetetovog rječnika tako da mu zadate da vam sa što više riječi opiše neki predmet ili životinju. Može biti i obrnuto: vi djetetu opišite neki predmet ili životinju, a ono mora pogoditi o čemu ili o kome se radi i to kroz postavljanje pitanja (npr. Alias Junior).
Podsjetimo – važnost poticajne okoline i igre
Postoji bezbroj načina na koji je moguće poticati usvajanje predvještina čitanja i pisanja kod predškolskog djeteta. Opskrbite djetetovu okolinu slikovnicama, časopisima, enciklopedijama. Stavite mu na dohvat ruke papir, drvene bojice, krede. Budite spontani, iskoristite djetetove interese te ih kombinirajte s onim čemu ga želite podučiti. Kroz igru se najlakše i najbrže uči.
Nikolina Gelo, mag. logoped i Mateja Ružić, mag. logoped – Žena vrsna
Foto: Pixabay