Čitanja:
Mudr 1,13-15;2,23-24
Ps 30,2-6; 11.12a.13b
2Kor 8,7.9.13-15
Mk 5,21-43
Bog, koji nam govori o svojoj neraspadljivoj slici, nije imao namjeru za nas umrijeti – tako smo čuli u prvom čitanju. Smrt je đavlovom zavišću i grijehom Adama i Eve, ušla u svijet; posljedica tog čina je da smo svi obvezni umrijeti.
Međutim u priči današnjeg Evanđelja, vidimo Isusa koji oslobađa djevojku od smrti koja ju je obuzela.
Djevojko, zapovijedam ti, ustani
S jedne strane, Marko prepričava događaj koji je omogućio učenicima da razumiju Isusov autoritet i snagu čak i nad krajnjim neprijateljem, smrću. S druge pak strane, ovaj prizor je zapisan da ojača našu nadu da ćemo i mi ustati od mrtvih zajedno s našim voljenima koji su već usnuli u Kristu.
Kad Isus zapovijeda djevojci: “Ustani!”, on koristi istu grčku riječ koja je upotrijebljena za opis Njegovog vlastitog Uskrsnuća. Stoga je utješna poruka današnjeg Evanđelja da je Isus Uskrsnuće i život. Ako dakle, vjerujemo u Njega, čak i kad umremo, mi ćemo živjeti.
Smrt nas ne može razdvojiti
Pozvani smo molitvom za naše voljene pokojnike, vjerujući Isusovom obećanju da nas ni smrt ne može razdvojiti, pokazati jednaku vjeru kakvu su imali roditelji u današnjem Evanđelju. Treba posebno obratiti pažnju na to da Ga roditelji slijede unatoč pričama onih koji su u njihovoj kući govorili da nema nade za nju i bez obzira na podrugivanja Isusovoj izjavi da dijete nije umrlo nego da spava.
Već krštenjem spremni smo za novi život u Kristu, a euharistija je, poput hrane koju je danas primila djevojčica, garancija da će nas uskrisiti u posljednji dan. Radujmo se dakle, kao što pjevamo u današnjem psalmu, što nas je izveo iz Podzemlja, što nas je oživio na rubu groba.
Također, kao što Pavao potiče u današnjoj poslanici, darujmo svoje živote u zahvalnost za ovo milosrdno djelo, oponašajući Krista u našoj ljubavi i velikodušnosti za druge.
Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Martina Gazdek
Foto: TeiTo
