Zašto dijete ne spava, nego ‘pava? – fonološki procesi

Zasto dijete ne spava nego pava, Fonološki procesi, Logoped, Govorni razvoj djece

Što su to fonološki procesi i kako roditelji mogu pomoći? Krenimo od početka… Djeca usvajaju jezik slušajući ga, što znači da mu moraju biti izložena svakodnevno, čak i prije samog rođenja. Prije nego što i sama počnu govoriti, nužno je da razviju sposobnost uočavanja glasova te njihovog međusobnog razlikovanja.

Razvoj fonološke sastavnice jezika

Dijete tijekom prve godine života, slušajući glasove iz svoje okoline, uči međusobno razlikovati pojedine glasove, to jest smješta ih u kategorije koje nazivamo fonemima. Iako svaka osoba pojedini glas izgovara na sebi svojstven način te on u različitim kontekstima zvuči različito, dijete uči da taj niz različitih zvukova čini određeni fonem. Ova sposobnost preduvjet je ne samo razvoja govora već i razumijevanja jezika.

U ranijim fazama usvajanja jezika u dječjem se govoru često događaju sustavna pojednostavljivanja i preoblikovanja riječi koje čuju od odraslih, a ovu pojavu nazivamo fonološkim procesima. Fonološke procese kao razvojnu fazu prolaze sva djeca u svim jezicima svijeta pa je ova pojava do određene dobi sasvim normalna i očekivana. U određenim trenucima također je normalno da dijete na riječima izvršava i više od jednog procesa istovremeno. No važno je znati da u određenoj dobi djeteta oni prestaju biti razvojna faza, a postaju problem. Tada možemo govoriti o kašnjenju u jezično-govornom razvoju ili točnije rečeno, o prisutnosti fonološkog poremećaja.

Vrste fonoloških procesa

Fonološki procesi mogu se podijeliti u dvije skupine: na procese nad cijelom riječi u kojima se pojednostavljuje struktura riječi ili sloga te procese mijenjanja segmenta, koji uključuju promjene u određenim segmentima bez obzira na mjesto u slogu ili riječi (Hoff, 2001.; Blaži 2011.).

Fonološki procesi nad cijelom riječi tipični su za ranije faze fonološkog razvoja. U ovu skupinu možemo svrstati (Cohen i Anderson, 2011.):

  • redupliciranje – ponavljanje sloga iz riječi, obično prvog (npr. Bočica = bobo) – nestaje do 2;06 godina;
  • suglasnička (konsonantska) harmonija – izgovor cijele riječi pod utjecajem jednog glasa (npr. Ivana = Inana) – nestaje do 3;09 godina;
  • izostavljanje nenaglašenog (slabog) sloga – npr. banana = nana – nestaje do 4;0 godina;
  • izostavljanje završnog suglasnika – npr. pupak = pupa – nestaje do 3;03 godina;
  • pojednostavljenje suglasničkih skupina – dio suglasničke skupine je pojednostavljen ili zamijenjen, npr. spava = pava, mokro = moko – nestaje do 4;0 godina.

Procesi nad segmentima su sustavna pojednostavljenja kao što su (Cohen i Anderson, 2011.):

  • prijevokalsko ozvučivanje/obezvučivanje – bezvučni glas koji se nalazi ispred samoglasnika zamjenjuje se zvučnim i obrnuto (npr. gitara = kitara) – nestaje do 3;0 godina;
  • završno obezvučavanje – završni zvučni suglasnik zamjenjuje se bezvučnim (npr. pod = pot) – nestaje do 3;0 godina;
  • nazalna asimilacija – nenazalni glas zamijenjen je nazalom zbog utjecaja drugog nazala u riječi (npr. noga = nona) – nestaje do 3;0 godina;
  • zamjena stražnjih ili velarnih suglasnika (K, G, H) prednjima ili dentalnima (D, N, T) – stražnji je glas pri izgovoru pomaknut naprijed (npr. glava = dava, noge = node) – nestaje do 3;06 godina;
  • zamjena palatalnih suglasnika prednjima (dentalnima) – uglavnom su Š, Ž, Č zamijenjeni sa S, Z, C (npr. šest = sest, četiri = cetili) – nestaje do 3;06 godina;
  • zamjena likvida poluvokalima – likvidi R i L zamijenjeni su poluvokalima J i W (npr. riba = liba, dira = dija) – nestaje do 4;0 godina;
  • zamjena frikativa (Z, Ž, S, Š, F, H) i afrikata (C, Č, Ć, DŽ, Đ) okluzivima (P, T, K, B, D, G) – npr:
    • pusa = puta, nestaje do 3;0 godina;
    • zub = dub, nestaje do 3;06 godina;
    • šuma = tuma, nestaje do 4;06 godina.

Tijekom djetetovog učenja i usvajanja jezika do spomenutih fonoloških procesa dolazi i u percepciji i u produkciji govora.

Važnost pravilnog govornog modela

Fonološki procesi u većini slučajeva nestaju sami od sebe kako se djetetov govor sve više razvija i što je ono više izloženo pravilnom govornom modelu u svojoj okolini.

Zato, kada se obraćate djetetu, naglašavajte pravilan izgovor riječi. Nastojite da to bude u mirnom okruženju kako bi ono lakše slušno percipiralo što ste mu rekli. Nemojte prečesto ispravljati njegov govor kada nešto krivo izgovori, već potvrdite da ste ga čuli (npr. Da…, Tako je…) i zatim mu dajte pravilan govorni model tako što ćete ponoviti njegov odgovor u ispravnom obliku. A ako dijete i nakon navedenih dobnih granica koristi fonološke procese u svojem govoru, potrebno je obratiti se logopedu koji će nakon provedene procjene započeti s odgovarajućom terapijom te dati savjete i upute za rad kod kuće.


Mateja Ružić, mag. logoped i Nikolina Gelo, mag. logoped
Foto: TeiTo

Izvori:

Kuvač Kraljević, J. (2015.) Priručnik za prepoznavanje i obrazovanje djece s jezičnim teškoćama. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.
Cohen, W., Anderson, C. (2011.): Identification of phonological processes in preschool children’s single-word productions. Inernational Journal of Language and Communication Disorders, 46(4), 481-488.
Blaži, D. (2011.): Fonološki poremećaji (sveučilišna skripta). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko – rehabilitacijski fakultet.
Hoff, E. (2001.): Language development. Singapur: Wadsworth.
Maldini, J. (2017.) Pojavnost artikulacijskih i fonoloških teškoća u djece srednje i starije predškolske dobi – Diplomski rad. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.
Print Friendly, PDF & Email
Mateja Ružić i Nikolina Gelo

Najbolje prijateljice i mlade logopedinje. Spojio ih je upravo Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, a povezali isti pogledi na život i vjera u kojoj nastoje svakodnevno rasti gradeći odnos s Gospodinom. Uzore, osim u Njemu, pronalaze u Blaženoj Djevici Mariji te Njezinom prečistom Zaručniku, svetom Josipu.