Katolik sam zbog toga što je katolička vjera istina.
Nije samo “malo” istina
To nije malo istine pomiješano s greškama, da to želim sigurno ne bih bio ovdje. Katolik sam jer je Katolička crkva jedino mjesto gdje se nalazi punina Istine. Zbog te Istine sam postao katolik, i zbog nje ću umrijeti kao katolik.
Na početku mog obraćenja, činio sam što sam smatrao logičnim za nekoga tko misli da mu Bog govori “Postani katolik.”. Radio sam popis svega što sam mislio da nije istina o Crkvi. Zabilježio sam svako učenje s kojim se ne slažem. Onda sam to proučavao. Počeo sam slušati prave razloge za takvo učenje, prave razloge protiv. Vagao sam sve u vezi čega nisam bio siguran.
Nakon dubokog promišljanja, križao sam jedan po jedan razlog.
Nisam postao katolik zbog nekih osjećaja, nisam postao katolik jer sam bježao od nečega. Postao bih katolik samo ako sam bio siguran da je istinito u svim učenjima. Jedino što je bilo za mene bitno je bilo: je li istina?
Polako sam dolazio na pravi put
Još nisam bio siguran u učenje o kontracepciji. O Mariji. Nisam bio uvjeren o odbijanju načela sola scriptura.
Sve je bilo riješeno kad sam spoznao autoritet Crkve koji uči o ovim stvarima. Znao sam da Crkvu štiti Duh sveti od krivih učenja, I rekao sam sebi: ako katolička Crkva ne može učiti krive doktrine, onda svi problemi koji ostaju su moje greške, ne greške Crkve.
Ključni trenutak za mene bila je spoznaja da ja nisam sudac Istine. To je Crkva, vođena Duhom svetim.
Ja ne učim Crkvu, Crkva je moj učitelj
To je razlog zašto sam katolik i zbog kojeg ću uvijek biti katolik. Ako odem bilo gdje drugdje bit ću prepušten svom razumu. Ako sam nešto naučio u svojih 46 godina, to je da je nemoguće samo sa svojim razumom.
C. S. Lewis to ovako kaže u Kršćanstvo nije iluzija:
Iznad svega moraš se pitati koja su vrata istinska, ne ona koja mi se sviđaju najviše zbog boja i ukrasa.
Jednostavnije, pitanje nikad ne bi trebalo biti: “Sviđa li mi se ovaj način obreda?”, već: “Jesu li ove doktrine istinite: je li tu prisutna svetost? Vodi li me ovdje moja savjest?”
Peter Kreeft, komentirajući Lewisa kaže:
Osnovno je pitanje: je li to istinito. Jedini razlog zbog kojeg zaista vjerujem nešto: jer je to nešto istina. Ako ti ne misliš tako, riješimo to prije no što učinimo nešto drugo.
Njihovi razlozi su isti kao i moji, ali što drugi kažu?
Ljudi prestaju biti katolici zbog različitih razloga
Neki ostavljaju Crkvu zbog toga što im je svećenik rekao nešto loše ili se prema njima ponio nepravedno i neljubazno.
Neki ljudi ostavljaju Crkvu jer umjetnost više nije dobra.
Žao mi je, no za mene je to čista besmislica. Znate što? Htio bih da niti jedan svećenik nikad nije rekao nešto loše, nikad. Htio bih da je svaki katolički umjetnik poput Michelangela i da svaka katolička crkva izgleda kao katedrala iz Chartersa. Ali, što očekujete pronaći kad ostavite Crkvu? Postoji li negdje religija gdje su svi svetci i nema neuglednih građevina? Molim vas. Ako napuštate Crkvu zbog toga, isto ćete pronaći i izvan nje.
Izvan Crkve više je grešaka i manje istine
Ono što ćete naći drugačije, izvan Crkve, više je grešaka i manje istine. To je nešto što ćete zasigurno pronaći izvan crkve. Napustite ju ako želite, no ja ju ne napuštam s vama.
Kad sam postao katolik, bio sam u oblacima jednu godinu.
I onda mi je Bog to oduzeo,
Godine nakon što sam postao katolik bile su skoro najgore u mojem životu. Izgubio sam četiri različita posla. Bolujem od depresije kojoj se ne nazire kraj. Idem na misu, klanjanje, samo suhoća.
Želim da mogu reći nešto dugo, no moram istinu. Katolička Crkva ne obećava da će sve biti lagano. Umjesto toga, obećava križ. Otac George Schommer, čiju sam propovijed slušao u godini kad sam postao katolik rekao je ovo: “Bit ćete kušani.”.
Još uvijek nisam bio u iskušenju ostaviti katoličku vjeru.
Niti jednom nisam rekao: “Znaš što, bio sam sretniji kao prezbiterijanac, vraćam se.” Nisam niti pomislio da sam bio sretan jer sam bio prezbiterijanac, ili da je za život kršćanina bitna naša sreća ili osjećaji.
Ne. Radi se o Istini. O jedinoj Istini, o Kristu koji je istina i u Njemu je naše spasenje.
To je bitno. Kad bi naši osjećaji bili najbitniji, nitko ne bi ostao. Neki svećenik kaže nešto zločesto na ispovjedi, crkve se pune čudnim umjetninama i mi odjednom odlazimo – gdje? U laž? Vlastitom razumu?
Ne. Tu sam, drži me Božja milost, bez obzira hoće li križ nestati ili pritiskati moja ramena još jače. Odustao sam od svega što sam poznavao da bih slijedio Istinu, samo Istinu, i ne vraćam se nazad. Nikad.
Scott Eric Alt – EpicPew
Prevela: Slavica Zubčić Krišto
Foto: Jordan Cannella
