Kako su se razvijale katoličke redovničke zajednice, tako su se razvijali i načini kako ošišati kosu novozaređenih redovnika. Jeste li se ikada pitali zašto redovnici imaju čudne frizure?
Razlog sigurno nije izražavanje modnog stava
Možda se čini da je ta tema nevažna i nije nešto o čemu treba raspravljati, ali kosa se često smatrala vrijednim imetkom. Na primjer, kosa se koristila (i još uvijek se koristi) kao pokazatelj statusa neke osobe. Pokazuje koliko visoko je osoba pozicionirana na društvenoj ljestvici. Rimljani su čak osmislili i perike da bi bogati građani mogli lakše složiti određenu frizuru.
Na ćelavost se gledalo kao na neku vrstu greške, odnosno mane. Robovi su u pravilu bili obrijani kako bi ih se moglo razlikovati od ostatka društva.
Brijanje kose kao znak odricanja
Uzimajući to u obzir, redovnici su htjeli izvana pokazati žrtvu koju čine prihvaćajući redovnički život. Nakon što je novom redovniku bio odobren ulazak u zajednicu, jedna od prvih ceremonija inicijacije bilo je brijanje kose. To je simboliziralo odricanje od svijeta i posvećivanje religioznom životu.
Uz to, kako se obrijana glava često povezivala s robovima, novoobrijani redovnici su postali Kristovi „robovi“.
Čudne frizure redovnika imaju više različitih oblika
Tijekom prvih stoljeća redovništva, pojavile su se rasprave o vrsti frizure, nazvanoj tonzura, kakva se trebala ošišati. Prema Katoličkoj enciklopediji, postojale su tri različite vrste tonzure, svaka vezana uz određenog apostola:
- Rimska, ili tonzura sv. Petra, u kojoj se brijalo tjeme glave, a ostatak kose je imao oblik kruga
- Istočna (Orijentalna), ili tonzura sv.Pavla, u kojoj se obrijala cijela glava
- Keltska, ili tonzura sv. Ivana, u kojoj se brijao samo prednji dio kose u obliku polumjeseca
Keltska tonzura bila je predmet mnogih kontroverzi te je bila odbačena 664. na Sinodi u Whitbyu.
Možda je razlog djelomično bio i u simbolici rimske tonzure, za koju se govorilo da predstavlja trnovu krunu koju su Isusu stavili na glavu. Također, neki su keltsku tonzuru povezivali sa Šimunom čarobnjakom koji se spominje u Djelima apostolskim.
Rimska, kao i Istočna tonzura, koriste se i danas te ih možemo pronaći u različitim redovničkim zajednicama Katoličke crkve.
Philip Kosloski – Aleteia
Prevela: Martina Jelinčić
Foto: Internet
