Zašto tako brzo osuđujemo druge ljude?

Netko vam je oduzeo prednost u prometu i naljutio vas? Možda ipak nije drzak kao što mislite.

34

Prvi dojam je važan, ali je li točan?

Znate li kako uvredljivo može biti kada o nekome donesete zaključak na osnovu samo jednog ili dva susreta? Možda ste kad su vas upoznali bili neraspoloženi i sada vas smatraju dosadnom osobom. Možda ste bili nervozni i pod stresom pa misle da ste razdražljivi.

Socijalna psihologija ima stručni naziv za situaciju kada pretpostavljamo da je reakcija neke osobe uzrokovana njezinim karakterom, a ne situacijom u kojoj se nalazi. Taj naziv je osnovna atribucijska pogreška. Svi to radimo. Ako vam netko oduzme prednost u prometu, vjerojatno ćete pretpostaviti da je on glupan; rijetko ćete se zapitati: “Pitam se što mu se dogodilo da je to učinio? Jesu li ga omela djeca na stražnjem sjedalu? Je li mu retrovizor loše namješten? Je li promašio skretanje i uspaničio se?” Iako su sva ova objašnjenja moguća i prihvatljiva, opet smo više skloni zaključiti da nam je netko oduzeo prednost zbog toga što je loša osoba, a ne zbog nekog drugog razloga.

Okolnosti imaju veći utjecaj nego što mislimo

Međutim, tu pogrešku ne činimo kada se radi o nama samima. Zanimljivo je kako to funkcionira.

Postoji istraživanje provedeno među školskom djecom koja su testirana u situacijama koje su im omogućavale neku vrstu varanja.

Učenici bi varali pod određenim okolnostima (prisustvo odrasle osobe u sobi, predmet pisane provjere, veličina učionice). Gotovo da nije bilo učenika koji su cijelo vrijeme bili pošteni ili koji su cijelo vrijeme varali – varaju li učenici ili ne ovisilo je o okolišnim čimbenicima.

Mislimo da je nepoštenje karakterna osobina kojoj su neki ljudi možda više skloni, ali čini se da okolina ima veći utjecaj nego što mislimo.

Prema teoriji redosljeda rođenja značajke djeteta ovise o tome je li prvorođeno, drugorođeno, najmlađe i slično. U vrijeme kada je ta teorija bila popularna ljudi u krugu svoje obitelji ponašali su se sukladno značajkama koje su se odnosile na redoslijed rođenja. Primjerice, djeca rođena druga po redu su bila kompetitivna, a prvorođeni autoritativni i to samo kada su bili u krugu obitelji, ali ne i općenito u životu. To je izvrstan primjer osnovne atribucijske pogreške jer ako osobu upoznate dok se nalazi u obiteljskom okruženju, možete pomisliti da su neke od tih osobina sastavni dio njihova karaktera.

Ako je to tako, zašto smo skloni često raditi tu grešku u procjeni?

Nije jednostavno dati smisao nečemu tako kompliciranom kao što je svijet oko nas

Radi se o tome da naš mozak pokušava dati smisao jako velikom i kompliciranom svijetu koji nas okružuje. Postoji više informacija nego što bismo ikada mogli procesuirati pa mozak želi pojednostaviti ono što može. Budući da obično ne poznajemo pojedinosti o situaciji ili okolini neke osobe, najlakše je pretpostaviti da način na koji oni trenutno djeluju ukazuje na to tko su doista. I puno je lakše shvatiti nepromjenjivu osobinu od promjenjive, tako da pretpostavljamo da je sve što smo doznali o nekoj osobi nepromjenjivo.

Naše reakcije nisu uvijek odraz osobnosti, ponekad su jednostavno produkt situacijskih okolnosti

U našoj obitelji postoji zanimljiva šala. Ako netko prebrzo vozi, kažemo: “Ma vjerojatno se vozač žuri odvesti trudnu ženu u bolnicu kako dijete ne bi bilo rođeno u automobilu!“ A ako je automobil prespor, kažemo: “Jadna mama – sigurno joj je dijete na kahlici u autu pa sada mora pažljivo voziti!” (obje situacije dogodile su se mojem prijatelju). Iako je smiješan, ovo je sjajan način da ne činimo osnovnu atribucijsku pogrešku. Primorava vas da zapamtite kako ljudi reagiraju na situacije na specifičan način koji ne mora biti odraz njihove osobnosti.

Zašto je onda sve ovo važno? Sve nam ovo pomaže u shvaćanju da naši umovi, prirodno, nastoje donijeti najjednostavniji zaključak o nekoj osobi. Jednim dijelom, dobro je biti svjestan te činjenice kako ne bismo osjećali krivnju, no, što je još važnije, ako ste svjesni te pogreške, lakše ju je izbjeći. Iako je istina da naši postupci otkrivaju kakvi smo ljudi, važno je upamtiti da jedan ili dva izolirana događaja ne daju mnogo informacija o nekoj osobi te da ne smijemo prebrzo donositi zaključke. To je jedan mali način stvaranja svijeta koji je pravednije, milosrdnije mjesto.


Anna O’Neil – Aleteia

Prevela: Lucija Stepanić

Foto: Jordan Cannella

Pročitajte prijedlog što učiniti ako prepoznamo negativne osobine kod nekoga:

 

Print Friendly, PDF & Email
In this article