Zašto trebamo više tišine u korizmi?

Zašto trebamo više tišine u korizmi?

Bog je ljubitelj tišine i koristi je da pripremi naše duše za svoj dolazak.

Mi ljudi volimo razgovarati i puniti svoj svijet bukom. Međutim, Bog rijetko govori, a čak i za vrijeme utjelovljenja, Isus je svoj život prvenstveno proveo u tišini. Sve što znamo o Isusu je o početku i kraju njegova života, a o 30 godina koliko je živio u Nazaretu gotovo se ništa ne zna.

Božje objavljivanje čovjeku prepuno je tišine

Pisac iz devetnaestog stoljeća Frederick Charles Woodhouse razmišlja o ovoj stvarnosti u svom Priručniku za korizmu i promišlja o Božjoj tišini.

„Široko pogledajte na čovjekovu povijest u svijetu i vidite koliko mu je malo Bog rekao. Bog je uglavnom šutio. I tako, kada je sam Sin Božji došao na svijet, nismo iznenađeni otkrivši da se očitovao isti zakon. Čak je i njegov dolazak bio u tišini i tajnosti… Božja Riječ se neko vrijeme otkrivala na jednom mjestu, a sada je opet tišina; ne vidi se niti čuje riječ. Knjiga šuti; glas Božji šuti.“

Katekizam Katoličke crkve potvrđuje ovu posljednju tvrdnju: „…ne treba više očekivati nikakvu novu javnu objavu prije slavnoga očitovanja našega Gospodina Isusa Krista.“ (KKC 66)

Što to znači?

Zašto Bog odlučuje ostaviti svijet u tišini?

Woodhouse sugerira da je Božja šutnja možda način da nas pripremi za nešto veliko, obrazac koji se uvijek iznova ponavljao u povijesti.

„Božje šutnje uvijek zahtijevaju strpljenje od čovjeka, uvijek ulijevaju nadu, jer su to uvijek trenuci pripreme za neko očitovanje Božje moći i oslobođenja njegovog naroda. Kad je Jerihon dugo bio opkoljen u tišini, to je bio Božji način da ga preda u ruke svoga naroda bez njihovog truda i tako im otvori put u njihovo obećano naslijeđe i dom. Potpuna šutnja evanđelista, koji poštuju tih trideset tajanstvenih godina, uvod je u propovijedi na gori, prispodobe, čuda, muke, sa svim njihovim neiscrpnim poukama i utjehama. Nakon polusatne tišine na nebu koju bilježi sv. Ivan, uslijedili su posljednji veliki događaji koji su doveli do svršetka svega, pobjedu zla, trijumf dobra, Božje opravdanje i konačnu utjehu njegovu narodu.“

Drugim riječima rečeno: „Trenuci tišine su uvijek Božje radno vrijeme, a čovjek može samo stajati i čekati, poput Izraela na obali Crvenog mora. Čekanje je uvijek zamorno; vrijeme se uvijek čini dugim; ali vrijeme je odmjereno i određeno i nije baš dugo.“

Ove korizme razmislimo o načinima na koje možemo ugraditi tišinu u svoj život kako bismo mogli slušati Boga i pripremiti se za onaj dan kada će nas Bog doći pozvati kući i otkriti se u svom potpunom sjaju i slavi.


Philip Kosloski – Aleteia
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Alexandr Podvalny – Pexels

Print Friendly, PDF & Email
Žena Vrsna

Žena vrsna je dragocjena, ali jednostavna - baš kao biserje. Njen sjaj se povećava dok je milosrđe Božje oblikuje u sigurnoj školjci Njegova Presvetog srca. Nije savršena kao Otac, ali svakim danom tome teži. Žena vrsna si ti, ljubljena kćeri Božja, dok nastojiš biti i Marta i Marija u jednoj osobi. Da, čak i onda kada se osjećaš nesposobno, nevrijedno i slabo. Presveta Djevica, jedina vrsna, uvijek ima ispruženu ruku da te povede sa sobom. Hajdemo zajedno, s Marijom do Isusa!