Znači tako je izgledalo moje otkupljenje

Znači tako je izgledalo moje otkupljenje

Bilo je krvavo i bilo je grozno, bolno i bilo je nepodnošljivo i bilo te žuljalo i bio si izranjen da nema mjesta gdje te nije zaboljelo, ali ispod krvavog pokrova još je kucala želja, vatra očiju, silina, Božje srce koje misli, izgara, suosjeća, koje gori za oprostom, silina pokrova, krvav trenutak, pad, zapinjanje krvav plašt, krvavo tijelo, golotinja, izloženost.

Znači tako je izgledalo tvoje Ime pod kojim si me otkupio, tvoja osramoćenost – Isus Nazarećanin Kralj Židovski. Znači tako su te odabrali, umjesto Barnabe. Znači tamo su te, u svjetini ponižavali, tamo su te popljuvali, iskalili svoje ljudske demone, demoni svijeta u njima su se naslađivali. Znači tamo su tvoje tijelo rastezali u okovima; znači tamo si mene, baš mene volio, moj izbičevani, moj krvlju razmazani, moj otkupitelju koji imaš samo volju, koji imaš samo…

Mene si imao u mislima

A tijelo te priteže, postaješ mlohav, a imaš još žar, imaš još otkucaje u mislima; ti i ja u mislima. Isplatilo se za nju, u mislima, stoljeća disanja, zaboravljanja, neograničene spoznaje o još jednom budućem zaboravu, i još jednom tako bičevanju i molitvi sutra bez imalo suosjećanja, hladnoći i iskaljivanju nepovjerenjem u Tvoju ljubav…  Spoznaja savršeno jasna kako te bičuju u malima, kako te ubijaju svaki put kad ubiju embrij. Još jednom gase tvoja svjetla, tvoje male poklone, tvoje beskonačne duše, još jednom te razmazuju na dvoru Pilatovu, prozivaju pored majke koja jeca tiho, najtiše u gomili, majke koja se moli i istovremeno zna, naslućuje, ženski instinkt, koja već odavno zna da je taj mač… da će joj mač bolnosti probosti srce i ona u tim njenim, sasvim ljudskom očima…  i ona bije, bije za njih, za šanse, ona daje šanse, ona pokriva svojim haljinama beskućnike ove zemlje žedne Boga, žedne Sina.

I onda čavli.

I onda sedam riječi.

I onda samoća, beskrajni ponor bezboštva boštva,

Boga

Koji

Ostavlja svoje tijelo

Pribijeno

Na planeti što se svemirom drznula ubiti

Boga,

vlastitog Stvoritelja,

Vlastito biti, u-biti.

Zemlja ostaje bez Boga, bez Isusa gluha,

Prazna.

Osamljena. Kao Majka koja nosi svoje novorođeno dijete što joj umrlim tijelom prislanja kožu na grudi; kao kad Ga je jednom zadojila, još u spiljici, u jaslama, još jednom u krilu, još posljednji put za života, dodirnuti sada beživotno, iscrpljeno otkupljenjem.

Iz boka mu je Crkva potekla

To beskrajno, ljubeće Tijelo, to bijelo ovog svemira, to sunce u koje ponire čitavo sve, to tijelo koje je hodalo i padalo, i ruke koje su radile, i prsti koji su prolazili kroz prašinu, zemlju, kao ni ja te ne osuđujem, i koji nisu nikome zatvarali vrata. Ti prsti razapeti, ti prsti žarko željeni podijeliti Sebe, umnožiti Sebe do beskraja, do beskonačnosti, do kraja ove zemlje, Sebe davati, Sebe umnožavati po rukama svećenika, po rukama smrtnika razmnožavati Svoju bit, dolaziti i utjeloviti se, i prilaziti, i ulaziti u ljude, u ljudsku prašinu, još jednom živjeti. Uskrsnuti! Iznenaditi svemir i zauvijek i oduvijek i sve i potpuno i riječ i tijelo i postanak i podrijetlo  i punina sasvim i suština i bitak i svjetlost i podloga i bitno najbitnije:

Ljubav univerzalna.

Sav sam Tvoj.

Tvoja sam.

Iz boka Mu je Crkva potekla. Iz boka smo rođeni krštenjem i Euharistijom nahranjeni. Krvlju i vodom milosrđa otkupljeni.

Znači tako je izgledalo moje otkupljenje.

Hvala Ti, Isuse, što si trpeći imao na umu baš mene. Hvala za svaku sekundu punine i želje, i šanse, i svršetka ljubavi. Hvala što si me imao na umu. I na leđima. I na glavi, pored trnja, u onoj krvi pored čavla na rukama i nogama, u boku, u mislima u suštini. U svemu si imao baš mene. Kao jedninu jedinke i istovremeno množinu svakog stvorenja.

Neka Ti moj život bude mali čin zahvale, mali pokušaj poljupca sa zemlje. Sa zemlje prema nebu, s Marijom.


Marija Grgić – Žena Vrsna
Foto: Pexels

Marija Grgić
Marija Grgić

Gospodin joj je providio muža i njihovom braku poklonio petero djece. Uz brigu o svojoj obitelji, uređuje portal Žena vrsna što je svakodnevno ispunjava milošću. Jednom ranije u životu postala je magistra matematike i fizike. Osluškujući Božju prisutnost u svakodnevici, voli pisanjem hvatati sjećanja na Ljepotu.