Nema tako davno da sam se udala, kojih 10 godina. Čini mi se ka jučer, čak na moment moram promislit koje mi je ono prezime točno.
Oću reć, žena puno toga mora naučit otkad se uda. Evo, primjera radi, ja san morala naučit kuvat i spremat kolače. Samo neke, doduše. Za torte me ne pitajte, ne nudim se da ih radim kad su službene fešte. Često ih moj muž pojede žlicom umisto pirunom. Ko je razumija, razumija je.
No, dobro, nije to poanta. Poanta je da žena s udajom mora puno toga naučit. Kuvanje sam spomenula i to mi je nekako normalno. Problem se, naime, javlja kad žena s udajom mora naučit novi jezik. Eto, to se meni konkretno dogodilo. Nije me niko upozorio da moran naučit novi jezik nakon šta spakiran kufere i odselin iz roditeljskog gnijezda di su svi mene razumili i di san ja svih razumila.
Kako to da se nismo razumili?
Vjerojatno vam sad na pamet pada, recimo, njemački jezik jer mi je svita došla iz daleka Minkena. E, nije, al sam ih isto zbunjeno gledala ka da kineski govore. Zamislite da vodite normalan razgovor na hrvatskom jeziku i odjednom vam neko nešto kaže, jednu jedinu rič i vi više ne znate šta odgovorit. Nisan ih razumila!
Pitam ja jednom prilikom svog svekra bi li on mene vodija u rodilište ako muž ne bude tu. Kaže on meni: „Daštaću!“ Mislin da mi se instant utjelovio upitnik iznad glave. Jel to znači da ili ne? Odvest će me? Neće? Trebam li se radosno nasmijat ili ljutito namrgodit? Gledan muža vapijućim pogledom u nadi da će mi prevest tu nepoznatu rič, al ništa. On uopće nije registrira da je tu nešto nerazumljivo!
Idemo dalje. Rodilo nam se prvo dite. Mali bija velik, baš ko da se rodio s misec dana. To je, izgleda, dobro ovde di jesan. Samo me zbunjivala još jedna nepoznata rič s kojon sam se otad često počela susretati. I dan danas ne znan kako na nju odgovorit. Došli bi susjedi, rodbina bliža i dalja, navirili bi se nad kolica, malo mjerkali pogledom i svečano rekli: „Neurekase!“. Kako, molin? Heureka? Kakva heureka, pa dite ko dite. Nikakvo posebno otkriće. E, krivo san čula, a nisan razumila ni kad san dobro čula. Ko će koga i zašto ureć?
Priči nije kraj. Svakodnevno učim nove riči. Saznala san, na primjer, da kad dite ima neki problem, najčešće s ponašanjem postoji vrlo jednostavan lijek, a zove se „Nadoće“. I još jedan lijek, ovaj je više za lakše fizičke ili kožne probleme, a zove se „Iziće“.
I znate šta! Djeluju! Sigurna sam da je do ove naše lipe prirode i čistog zraka! A istina je i da me bogatstvo našeg jezika zapravo oduševljava, razumite li vi mene!
Livija Rogulj – Žena vrsna
Foto: Kajetan Sumila – Unsplash
