Čitanja:
Ez 2,2–5
Ps 123,1–4
2 Kor 12,7–10
Mk 6,1-6
Dok smo uz apostole hodali s Isusom čitajući evanđelja prošlih tjedana, svjedočili smo kako je Isus zapovijedio moru da utihne i djevojci da ustane od mrtvih.
Kada su došli do Nazareta, Isusovog rodog mjesta, evanđelje kaže: “I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo.”
Zašto? Zbog pomanjkanja vjere. Čuli su mudrost njegovih riječi i vidjeli snagu njegovih djela, ali odbili su prepoznati ga kao proroka koji je došao među njih, kao Božjeg poslanika.
Oni su vidjeli samo da je čovjek, poput njih – tesar, sin njihove susjede Marije, brat svoje braće i sestara.
Naravno da je Marija ostala Vazda djevica i nije imala djece, osim Isusa. Evanđelje govori o Isusovoj braći i sestrama jer Sveti Pavao naziva sve Izraelce njegovom braćom, djecom Abrahamovom (vidi Rim 9,3.7).
Isus je za svoje sumještane bio samo Marijin sin i ništa više
To je također poruka današnjeg evanđelja. Poput proroka Ezekiela u današnjem prvom čitanju, Isus je bio poslan u buntovni dom Izraelov i pronaći svoju braću i sestre obmanjenih umova i srdaca što se suprotstavljaju Bogu.
Sluga nije veći od gospodara (vidi Mt 10,24). Kao njegovi učenici, I mi se suočavamo s prezirom, podsmjehom i porugom o kojima slušamo u današnjem psalmu. Nije li i nama često najteže živjeti vjeru među najbližima, onima koji misle da nas najbolje poznaju, koji nas određuju prema onome kakvi smo bili prije nego što smo pošli za Isusom?
Kao što nas sveti Pavao uči u današnjem evanđelju, uvrede, slabosti, poteškoće, progonstva i tjeskobe uče nas da se oslanjamo samo na Božju milost.
Isus neće moći činiti silna djela u našem životu ako Mu ne povjerujemo i ne prepustimo se. Blago onome koji se ne sablazni o mene (Lk 7,23). Moramo Ga gledati očima sluge, znajući da je Marijin sin i Gospodin koji vlada nebesima i zemljom.
dr. Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Lea Potočar
Foto: TeiTo
