Jučer je u Nebesku domovinu u 94. godini života, 76. redovništva i 68. svećeništva otputovao izniman svećenik fra Bonaventura Duda. U susretima iznimno jednostavan mnogima je bio primjer svetog čovjeka u kojem se stapaju iznimna mudrost i velika poniznost. Njegove propovijedi su ostavljale bez daha gurajući te u nova promišljanja, pitanja i promjene. Djetinji osmjeh provocirao je u onima koji ga susretnu želju za čistoćom i Božjom blizinom.
Da ste ga slučajno susreli ne znajući tko je nikada ne biste pogodili da je jedan od najutjecajnijih franjevaca na našem području, izniman teolog, bibličar, prevoditelj, pjesnik… Teško je i nabrojiti sve odlike ovog velikog “manjeg brata”.
Kako je moguće da pored svih sposobnosti i velikih postignuća na polju svoga djelovanja, čovjek ostane tako jednostavan i ponizan? Kako je moguće da osim znanja čovjek dosegne mudrost kakvu je imao fra Bonaventura? Sigurna sam da je samo jedan odgovor: duboka povezanost s Gospodinom. Bogato djelovanje samo je malen odsjaj bogatstva njegove dubine koja je uvijek vapila za Bogom. Prepustimo njemu riječ i pronađimo sebe u ovim stihovima.
Biti mi daj
Oduvijek sam volio mjesečinu.
U njoj se sve stvari čine
u isto vrijeme da jesu
i kao da nisu.
I sebi sam tako izgledam:
da jesam
i kao da nisam.
I kad mislim da jesam,
skoro da želim da nisam,
Jer – jao! – ja koji jesam
više sam onaj koji nisam.
I moglo bi biti da k Bogu dođem
kao da jesam,
a on će mi reći da nisam
A tada –
bolje bi bilo
da nije me bilo.
A kada mislim da nisam,
bude mi žao,
jer volim da jesam.
O kako je dobro: biti!
To možda i ne znam pravo,
već samo slutim
kako je dobro: Biti!
Jer –
i ovo malo što jesam
dok nisam,
kako je lijepo biti.
O Ti koji jesi
i nikad nisi!
O daj mi, Dobri,
biti mi daj!
Da jesam i samo jesam!
Vječno i zauvijek jesam – u Tebi!
O ti koji jesi:
Biti mi daj!
Bonaventura Duda
Pjesma je izvadak iz knjige fra Bonaventure Dude Ja Bogu povjerih svoj štap. Prenesena je uz dozvolu izdavača koja vrijedi isključivo za Ženu vrsnu.
