U liturgijskom kalendaru 15. srpnja je spomen svetog Bonaventure iz Bagnoreggia, franjevca, crkvenog naučitelja, nasljednika svetog Franje Asiškog na čelu Reda manje braće. On je napisao prvi službeni životopis Siromaška i na kraju je života bio također biskup te biskupije u Albanu. Život mu je imao za središte Krista.
Ljubav prema svetom Franji
U jednom svom pismu, Bonaventura piše: “Priznajem pred Bogom da je razlog koji me naveo da još više zavolim život blaženoga Franje taj da ovaj nalikuje na početke i rast Crkve” (Epistula de tribus quaestionibus, u Opere di San Bonaventura. Introduzione generale, Rim 1990., str. 29). Te riječi izravno podsjećaju na Evanđelje ove nedjelje, u kojem je predstavljeno prvo Isusovo slanje dvanaestorice apostola u misiju. “Dozva dvanaestoricu – pripovijeda sveti Marko – te ih poče slati dva po dva…
I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina” (Mk 6,7-9). Franjo Asiški je nakon svoga obraćenja doslovno provodio u djelo to Evanđelje, postavši najvjerniji Isusov svjedok; i na jedinstven način sjedinjen s otajstvom križa, preobražen je u “drugog Krista”, kako ga sveti Bonaventura upravo opisuje.
Njegov život i teologija imaju za središte Krista
Čitav život svetog Bonaventure, kao i njegova teologija imaju kao središnje nadahnuće Isusa Krista. Tu Kristovu smještenost u središte nalazimo u drugom čitanju današnje mise (Ef 1, 3-14), glasoviti himan iz Poslanice svetog Pavla Efežanima, koji započinje ovako: “Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu”. Apostol zatim pokazuje kako se ostvario taj naum blagoslova, u četiri ulomka koji započinju istim izrazom, “u njemu”, koji se odnosi na Isusa Krista.
“U njemu” nas je Otac izabrao prije stvaranja svijeta, “u njemu” imamo otkupljenje po njegovoj krvi; “u njemu” smo postali baštinici, predodređeni da budemo “na hvalu Slave svoje milosti”; “u njemu” oni koji vjeruju u evanđelje primaju pečat Duha Svetoga. Taj Pavlov himan sadrži viziju svijeta čijem je širenju u Crkvi pridonio sveti Bonaventura: čitava povijest ima kao središte Krista, koji jamči također novost i obnovu u svakom dobu.
U Isusu Bog je rekao i dao sve, ali budući da je on neiscrpno bogatstvo, Duh Sveti ne prestaje nikada objavljivati i aktualizirati svoje otajstvo. Zato djelo Krista i Crkve nikada ne nazaduje, već uvijek napreduje.
Dragi prijatelji, zazivajmo Presvetu Djevicu, koju ćemo sutra slaviti kao Djevicu od gore Karmel, da nam pomogne, poput svetog Franje i svetog Bonaventure, velikodušno odgovoriti na Gospodinov poziv, da bismo naviještali njegovo evanđelje spasenje riječima a nadasve životom.
Zagrebačka nadbiskupija
Foto: Discover Places
