Jesen je počela kao u bajci. Predivno sunčano vrijeme koje me punilo dobrim raspoloženjem i nekim novim elanom. Bila sam u formi za sve moguće aktivnosti, od vrtlarenja do osmišljavanja novog unutarnjeg dizajna. Primijetila sam i sama da me drži neprepoznatljiva hiperaktivnost. Vremena je odjednom bilo na pretek što se posebno odrazilo na rublje koje je napokon bilo pod kontrolom. Uvijek me iznova iznenadi činjenica da oprano i složeno rublje može toliko oraspoložiti čovjeka.
Je li to ono što mislimo da jest?
Odjednom rez i sumnja. Nešto se sigurno događa jer se ne osjećam baš najbolje. Je li ono što mislim ono što zaista i jest? Zapravo, ono čemu smo se nadali i za što smo se molili došlo je i prije nego što smo mislili. Takozvane jutarnje mučnine kod mene su zapravo bile cjelodnevne mučnine s večernjim pojačanjem. Obuzeo me manjak volje, zainteresiranost za dotadašnje aktivnosti naglo je opala, a energija koja me nosila kroz dan kao da je pobjegla glavom bez obzira.
Otpočela je naša peta trudnoća. Mučnine nisu nikad dosad počele ovako rano. Na trenutke sam počela sumnjati da su sigurno blizanci kad je sve toliko intenzivno. Izgledalo mi je kao da nikad prije nisam bila trudna. Zar sam se ikada prije ovako osjećala? Sve što sam dotad toliko radosno obavljala sad je odjednom stalo. Igra s djecom bila mi je nezamisliva uz mučnine koje sam na trenutke morala koncentrirano obuzdavati da ne krenu na gore. U takvom stanju ručak je patio na svoj način. Bio je uglavnom bezukusan. Rublje? Polako, ali sigurno je preskočilo poklopac košare.
Mučnine su izmijenile moje planove
Plan za planom morao je biti odgođen, a ono što nisam mogla odgoditi postao je križni put s postajama izvan kuće. Hitra i poletna majka pretvorila se u usporenu kornjaču koja je mogla samo molećivo gledati u nadi da joj nitko neće zamjeriti trenutno stanje. Duhovno stanje također je spalo na niske grane. Bespomoćnost, nesposobnost, ovisnost o tuđoj pomoći, žaljenje što ne mogu sudjelovati u svakodnevnim normalnim aktivnostima… udaralo je sa svih strana. Dodatno me potkopavao osjećaj da supruga i majka (ipak) nosi većinu kućanskih obaveza i da ih isto tako većina ostaje neobavljena uza sav trud ostalih ukućana. Da ne spominjem to što djeca kolo vode jer sam dala ostavku na mjesto animatora.
Duhovni boj jedne trudnice
Razna mi se pitanja vrte po glavi. Možemo li u neplaniranim okolnostima biti zadovoljni i ispunjeni? Je li zaista u pitanju samo moje fizičko stanje ili je uključeno i stanje moje duše? Mogu li ikako iskoristiti trudničke tegobe za boljitak cijele obitelji ako već druge stvari ispaštaju? Mogu li majke koje uživaju u djeci, ali ne toliko i u trudnoćama, iskoristiti ovo razdoblje za duhovan rast?
Duhovni boj je započeo. Netko bi htio pod svaku cijenu pokvariti harmoniju jedne obitelji koja ne preživljava već uživa u životu kakav ima. Započeo je boj u kojem mogu pobijediti samo na jedan način- uz Božju intervenciju i otvorenost Njegovoj milosti da strahove preokrene u mir. Bilo je vrijeme da se prisjetim da s vremena na vrijeme treba priznati svoju nemoć i prihvatiti poniznost pred Bogom i bližnjima. Nije to ništa loše, dapače, prilika je to da se ponovno zaljubim u svoga supruga, pokažem mu koliko cijenim njegovu pomoć i budem zahvalna na djeci koja su dovoljno maštovita da se sami zabave.
Jutarnje prikazivanje olakšava i mučnine
Međutim, sama odluka i zaključak da ne možemo bez Božje prisutnosti nisu dovoljni. Potrebno je i duhovno predanje. Jedna od nužnih svakodnevnih navika trebala bi biti jutarnja molitva prikazivanja dana pred nama. Nije to bilo ništa novo u mojoj jutarnjoj rutini, ali do sada bi to često bila automatizirana molitva koju bih izgovorila u svojim mislima i završila još nekim naučenim molitvama. No odjednom je jutarnje prikazivanje dobilo svoj smisao i dubinu. Dobilo je svoj konkretan oblik- trudničke mučnine koje sam mogla prikazati za dobrobit svoje obitelji i u molitvi da nas Bog ponese kroz izazove toga dana. Bog, naš dobri Otac koji želi biti uz nas svakoga trenutka svakoga dana našeg života, spustio je svoju milost i donio mir. Mučnine su ostale, ali sad su dobile svoju svrhu, svoj zadatak, nisu uzaludne.
Raspoloženje? Mnogo bolje, hvala na pitanju. Zahvaljujući ispovijedi i svetoj misi Bog se uvijek rado ugnijezdi u našoj duši i hoda s nama putem koji je On odabrao za nas. Zato hrabro u bilo kojim životnim izazovima. Ako je potrebno, preispitajte se, ali odgovor nađite kod Oca.
LR – Žena vrsna
Foto: Petra Zelić
