Iz govora Sv. Augustina, biskupa (Prop. Guelf. 3; PLS 2, 545 – 546)
Muka Gospodina i Spasitelja našega Isusa Krista jest nada u vječnu slavu i škola strpljivosti. Zašto da se ne nadaju ljudska srca da će postići Božju milost, kad je za njih jedini Božji Sin, jednakovječan kao i Otac, ne samo postao čovjek rođen od žene, nego je i umro od ruku ljudi koje je stvorio?
Veliko je ono što nam Gospodin u budućnosti obećaje, ali je još veće ono što slavimo da je već za nas učinio.
Tko može sumnjati?
Gdje su bili, ili što su bili zli ljudi kad je Krist za njih umro ? Tko može sumnjati da on neće svetima dati svoj život, kad im je već dao svoju smrt? Zašto se ljudska slabost susteže vjerovati u ono što će biti, da će ljudi jednom živjeti zajedno s Bogom?
Mnogo nevjerojatnije se već dogodilo kad je Bog umro radi ljudi. Što je drugo Krist nego Riječ koja je bila u početku i Riječ je bila kod Boga i Bog je bio Riječ? Ta je Riječ Božja postala tijelom i prebiva među nama. Nije imao u sebi čime bi umro za nas, dok nije uzeo od nas smrtno tijelo. Tako je besmrtni mogao umrijeti, tako je htio dati život smrtnicima. Poslije će učiniti svoj im dionicima one među kojima je postao kao jedan od njih. Ta mi u sebi nemamo razloga da živimo, a on nije imao u sebi razloga da umre.
On je primio smrt da bi mi mogli živjeti
Učinio je divnu zamjenu prihvativši našu narav: naše je bilo ono po čemu je on umro, a njegovo je ono po čemu ćemo mi živjeti. Ne samo da nam se nije potrebno stidjeti smrti našega Gospodina Boga, nego se moramo nada sve u nju pouzdati i njom se dičiti, jer primajući od nas smrt koju je našao u našoj naravi, sigurno nam je obećao darovati život koji sami po sebi ne možemo imati.
On koji je nas toliko ljubio da je nevin podnio što smo mi grijehom zaslužili, kako da nam on koji opravdava ne da ono što zaslužimo pravdom? Kako neće dati prema svome obećanju nagradu svetima onaj koji je nevin podnio kaznu namijenjenu zlima?
Dičimo se križem Kristovim
Braćo, dičimo se stoga i neustrašivo priznajmo da je Krist za nas razapet. Govorimo o tom ne bojažljivo nego veselo, ne stidljivo nego ponosno. Vidio je to apostol Pavao i preporučio kao razlog slavlja. On je imao mnogo toga i to božanskog što bi o Kristu istakao, pa nije rekao da se diči Kristovim čudesima što je svijet stvorio dok je kao Bog bio s Ocem, ili što je i kad je postao čovjekom zapovijedao prirodi, nego je rekao: Ne dolikuje da se ičim drugim dičim osim križem Gospodina našega Isusa Krista.
Žena vrsna
Foto: Cathopic
