Mi smo mladi bračni par čija je borba s neplodnošću započela vrlo brzo nakon ulaska u brak. Samo godinu dana nakon ulaska u brak dobili smo opipljiv križ koji nas je počeo obilježavati – križ neplodnosti. U početku smo ga jako teško prihvaćali, nismo nikako mogli shvatiti Božju volju i nije nam bilo jasno kako nam Bog koji je darovatelj života ne želi darovati život djeteta s kojim bismo Boga još više slavili.
Već nakon ulaska u brak, morali smo prihvatiti svoj križ
Budući da nakon godinu dana nije dolazilo do spontane trudnoće, krenuli smo na različite medicinske protokole i terapije kako bismo s medicinske i naše ljudske strane napravili sve što je u našoj moći. U početku smo odmah odlučili da ćemo prihvaćati samo one zdravstvene metode koje poštuju svetost bračnog čina te da nećemo nikad prihvatiti postupak umjetne oplodnje. Ja sam bila podvrgnuta jednoj operaciji uklanjanja ciste kako bi se mogle uspostaviti normalne ovulacije. No ni nakon operacije do ovulacija bez stimulacija lijekovima nije dolazilo. Dvije godine redovito sam odlazila na mjesečne kontrole i koristila različite hormonske preparate da bi se uspostavio normalan ciklus i potaknule redovite ovulacije. No do začeća nije dolazilo.
Gospina riječ kao da je progovarala baš nama
Kroz sve ovo vrijeme, dolazili smo Gospi u Međugorje i hodočastili Majci Božjoj Bistričkoj utječući joj se i moleći je za pomoć. Ako već ne dolazi do začeća, molili smo je da nam da snage da prihvatimo taj križ i da počnemo srcem zahvaljivati za ono što nam je ona dala i što imamo po njezinoj milosti. Jer svjesni smo bili svega – da je život dar, da će Bog ionako odlučiti kada će doći do začeća i da sve što imamo zapravo dolazi od Boga i Marije kojoj smo se posebno utjecali. Gospa nas je toliko snažno pratila i tješila. Preko Gospinih poruka nalazili smo snagu i dobivali osjećaje kao da se izravno baš nama obraća u tim porukama.
Odlučili smo se prepustiti isključivo Božjoj milosti
Sjećam se jednog pregleda u ginekološkoj ambulanti gdje sam na polici ordinacije ugledala kip Majke Božje Bistričke. Ovo mi je bila utjeha i potvrda da je Gospa toliko prisutna u svakom segmentu moga života. Toga sam se dana vratila kući te pričala sa svojim suprugom o doživljenom iskustvu. Nakon toga osjećala sam u srcu da želim još više biti kao Gospa, stalno bih suprugu govorila da želim začeti u skrovitosti našeg doma, našeg malog stana i da želim da se začeće dogodi isključivo posredovanjem Božje milosti bez ikakvih hormona i stimulatora ovulacije. Tako da sam nedugo nakon tog iskustva u ginekološkoj ordinaciji i prestala odlaziti na stimulacije i praćenje ciklusa. Predali smo sve u Božje i Marijine ruke.
Napasti su bile sve veće jer su nam poneki prijatelji, a čak i obitelj, govorili da kako možemo tako mirno sjediti i ne činiti ništa kada danas postoji toliko razvijenih medicinskih metoda koje bi nam mogle pomoći u ostvarivanju začeća. No mi smo ostajali mirni u srcu. Zato što je Gospa dotaknula naše srce i dala nam jasno do znanja da ona želi voditi naše fiziološke procese u tijelima do začeća i znali smo da će to začeće biti njezino djelo. Marijino djelo. U jednoj svojoj poruci Gospa je rekla: „Uzmite križ, gledajte Isusa i slijedite ga. On vam se daje do smrti na križu, jer vas ljubi.”
Povratak vjeri kakvoj nas je učila Marija
Kroz svakodnevni odnos s Gospom, moleći krunicu, dobili smo takve kreposti da smo mogli hrabro i radosno gledati u taj naš križ i vratiti se početku – jednostavnoj, poniznoj, a opet tako snažnoj vjeri kakvu je imala Marija. Marija je isto tako u svojem životu, iako razumom znala, da su neke stvari nemoguće, vjerovala na Božju riječ.
Meni samoj bile su postavljene brojne dijagnoze koje su nam liječnici predstavljali kao one zbog kojih nikako nećemo prirodno začeti te su nam odmah sugerirali umjetnu oplodnju. Samo ljudski gledano znala sam da je nemoguće prirodno zatrudnjeti, ali imajući Mariju uza sebe kao svoju majku i gledajući njezinim očima, na navedene dijagnoze mogla sam se samo blago nasmiješiti.
Žalost koja se pretvorila u služenje
Počeli smo promatrati svoj križ neplodnosti kao biser koji nas više približava jedno drugome, ali i Bogu. Počeli smo živjeti zahvaljujući više za ono što imamo sada i trudili smo se biti najbolje moguće verzije sebe. Trudila sam se da budem najbolja moguća supruga, sestra, kći i prijateljica i oboje smo se trudili davati sebe drugima i na svojim radnim mjestima raditi savjesno i odgovorno s poštovanjem i zahvalnosti.
Shvatili smo da je žalost koju smo imali radi tog križa dolazila iz razloga što ga nismo u potpunosti predali Bogu te smo ga zato svakodnevno kroz molitvu predavali Bogu i Mariji. Spoznali smo da ćemo rastući u duhovnosti još više shvatiti Božju volju za naše živote. I to nam je postala jedina i najveća čežnja. Shvatili smo da je bračna ljubav sveta i da je spolni čin svet.
A križ u preobraženje
U ime sakramenta braka molili smo i oslobodili se mnogih duhovnih rana koje smo imali još od djetinjstva. Osjetili smo u tom periodu kako je bračna ljubav posebna i vrijedna slavljenja sama po sebi čak i onda kada nakon bračnog predanja ne dolazi do začeća. Shvatili smo da se plodnost našeg braka ne svodi na rađanje djece jer netko može imati mnogo djece, a ne nositi nikakvog ploda. Jedina plodnost na koju smo kao kršćani pozvani jest da budemo plodni darovima Duha Svetog, da ljubimo druge i da budemo ljubljeni!
Također spoznali smo da je put svake plodnosti put križa i da je neplodnost na bilo kojem području života neshvatljiva kušnja. No ako je to trpljenje prikazano s ljubavlju i ako u tom trpljenju ne gledamo svoje potrebe, sebične želje i samo tražimo njihovo ispunjenje, ta neplodnost može postati beskrajno plodna čije ćemo plodove upoznati tek u Nebu. Također, dubljim odnosom s Duhom Svetim došlo je do preobraženja našeg uma.
Početak puta s molitvenom zajednicom
Kroz mjesec ožujak ove godine suprug i ja bili smo uključeni u molitvenu inicijativu za dar života koju je pokrenula molitvena zajednica Totus tuus Maria Vođinci. Primajući svakodnevne molitve koje su nam pristizale u aplikaciju, osjećali smo kako Bog dotiče naša srca i liječi naše rane. Tekstovi su bili doista duboki te smo nad mnogima iskreno plakali i međusobno se tješili, a zapravo nas je najviše tješila živa prisutnost Duha Svetog i Blažene Djevice Marije koju smo osjećali po molitvi.
Začeće je došlo kao plod molitve
Kako se bližio kraj inicijative, u grupu su počeli pristizati pozitivni testovi bračnih parova te smo se i mi nadali da bi konačno moj ciklus ovog mjeseca mogao uroditi plodom iako nam je vjera u to bila nesavršena jer su iza nas gotovo 4 i pol godine razočaranja redovitih negativnih testova na trudnoću. No u srcu je tinjao mali tračak nade i snaga Uskrsa na čiji je dan i završila inicijativa te nam se obnovila vjera u novi život. Tako smo na Uskrsnu srijedu skupili snage i odlučili napraviti test koji je pokazao mali plusić. Ovim plusićem (križićem) je križ našeg braka donio istinsku radost Uskrsa u naše živote.
Odmah nakon začeća počeli smo svjedočiti naše čudo u životu te sam već pri prvom ginekološkom pregledu na upit liječnice koja je provjeravala koje sam preparate i lijekove koristila da je došlo do začeća, odgovorila da sam odustala od lijekova te sam se okrenula molitvi i rekla da je dijete isključivo plod molitve. Vjerujem da je i njoj ova rečenica postala svjedočanstvo Božje providnosti i milosrđa.
Božji plan bio je savršen od samog početka
Zahvalni smo Bogu jer nam je pokazao kako je nagradio našu odluku gdje smo riskirali i ostavili po strani sve svjetovne metode koje su nam se nudile za ostvarenje trudnoće i uhvatili se za jedinu sigurnu metodu – zajedničku molitvu i Riječ Božju. Željeli smo jednog dana, kada dođe do začeća, moći jednoglasno zahvaliti samo dragom Bogu i njegovoj intervenciji.
Suprug i ja također smo od početka ove godine u Biblijskoj grupi gdje svakodnevno primamo čitanja za određeni dan u godini pa bih željela ovo svjedočanstvo završiti riječima iz biblijskog čitanja koje smo pročitali na dan kada smo dobili naš prvi pozitivni test na trudnoću. „A bijaše neki čovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah. Žena mu bila nerotkinja i nije imala djece. Toj se ženi ukaza anđeo Jahvin i reče joj: »Ti si neplodna i nisi rađala. Ali se odsad pazi: da ne piješ ni vina ni žestoka pića i da ne jedeš ništa nečisto. Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i rodit ćeš sina. I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno – bit će nazirej Božji i on će početi izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca.”
Ovo čitanje o navještenju rođenja Samsona nam je bila potvrda da je Bog imao čitavo vrijeme našeg čekanja poseban plan za nas i da je pomno birao trenutak začeća našeg djeteta.
Autor: Anonimno svjedočanstvo – Žena vrsna
Foto: Žena vrsna
