Kao što dva prijatelja, koji se češće posjećuju, postaju sve sličniji u svojim navikama, tako možemo i mi, koji s Isusom i Marijom razgovaramo u krunici, postati slični njima!
bl. Bartol LongoMolimo za nova duhovna zvanja i mir u svijetu.
3X Zdravo Marijo!
Dobih nedavno ovu poruku koju sam proslijedila u Hercegovinu, prijateljici Mariji. U našem dopisivanju smo zaključile da bi bilo lijepo da se i mi vidimo nakon dugo vremena. Složila sam se i odmah pitala kad će doći. Zaključila je da će to biti prvom prilikom. Našalila sam se da se prilika neće stvoriti, za nju se treba izboriti. I tako je nastao naslov za kolumnu. Prošli mjesec. I stoji kao prilika, samo što se ja ne borim. Ili se krivo borim. Onako baš ljudski.
Boriti se za krunicu
Moja borba je bila ponovno se vratiti molitvi krunice. Zapravo, realno je to Gospina borba za svoju djecu. Koja tako nježno osvaja i preodgaja, na sve načine, posebno preko krunice. Boriti se za krunicu. Ta borba s krunicom i bez nje otprilike izgleda ovako: ti bez krunice umisliš da si Cro Cop. Ne samo boksač, nego majstor mješovitih borilačkih vještina. U ringu. Boriš se, uvjeren da si nokautirao protivnika. A zapravo je istina da si u ringu i mašeš uprazno po zrakukao da tjeraš dosadne i naporne komarce koji se uporno vraćaju i bodu. Niti imaš strategiju, niti kondiciju, niti oružje. Istovremeno na različite načine tvoj anđeo čuvar napominje da uzmeš krunicu.
S puno opravdanja bih radila puno dobrih i korisnih stvari, ali što mi vrijedi ako nije Božja volja, uz dodatke kako sad nije prilika – pa djeca skaču, pa treba sad kuhati, poslije ću kad budem mogla, ma večeras ću…ma sad ću, a zapravo je to ‘nikad’.
Djelujem li po Božjoj ili svojoj volji?
Počela sam stavljati krunicu na vidljivo mjesto, da joj se vratim. Nije bilo prilike u danu. Jedno moje dijete mi je došlo i pitalo da molimo krunicu. Bio je to vidljivi znak i opet su se sve obiteljske situacije „posložile” da ne molimo kao obitelj. Zatim sam počela krunicu stavljati oko ruke uz čvrstu odluku da ću je kao majka obitelji moliti svaki dan. Koliko puta se samo križ zapleo oko kuhinjskog lonca, upao u brašno. Koliko puta sam ga samo otresla i prebacila na drugu stranu. A što je Bog u međuvremenu radio? Čekao je i strpljivo podnosio, i nadasve me nosio. Pokušaji da molimo obiteljsku krunicu su i dalje bili bojno polje. I uma i tijela. Neprekidne upadice između zrnaca krunice, dobacivanja, pokušaji da smireno zaustavim sve što molitva nije.
Duhovni razgovor s mojim župnikom je opet bio u stilu: „Mislim, molim ja krunicu Milosrdnom Isusu, molim ja i Zlatnu krunicu, ali nikako da krenem moliti Gospinu krunicu…” Nasmiješio se i rekao da je dobro, ali da sad to pustim i da uzmem Gospinu krunicu i da se borim. Boriti se! Koliko samo puta mi djelujemo u dobroj i korisnoj, ali našoj volji, umjesto u Božjoj volji.
Krunica je s ruke preselila oko vrata. Da ne upada u brašno dok pravim kruh. U mislima kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego i o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta. Pritom se držeći molitava koje su meni ugodne. Da se razumijemo, krunica Milosrdnom Isusu je i dalje prisutna. Zaljubljena sam u Njegov lik i djelo. Zazivi: „Isuse, blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome”, itekako su nužni za moju narav, po njima me Bog čuva od mene same. Ali ako Bog poziva na još neku otvorenost i priliku, kreni.
Prioriteti i odlaganje dobrih stvari
Krenula sam na put u Hercegovinu. Ovaj put je kava s Darijom i Danielom bila pun pogodak. Uvijek je, ali je ovaj put bilo u rangu „prijelomne vijesti” u najavi dnevnika.
„Cure, kako vam ide s krunicom?” – izletjelo je iz mene.
„Vidi, svaku večer u 10 sati se priključujem na ZOOM poziv i zna se da je tada krunica. Svaki naš odlazak i druženja se organiziraju tako da do 10 sati bude sve gotovo i vrijeme za krunicu!” – rekla je Darija. „Slušaj, Slave, meni je to prioritet i prema njemu i organiziram dan! Ti vidi je li tebi prioritet!” Kao i uvijek direktno divna Darija.
U misli mi dolazi jedna situacija s Marijom, ovaj put prijateljicom iz Hrvatske. Sjećam se uzajamnog pokušaja uspostavljanja poziva. Ili se ne javlja ona ili ja. Poslala sam joj poruku na koju je odgovorila: „Ma ne brini, očito nije vrijeme, bit će kad bude punina vremena.” Kad smo se napokon čule, taj razgovor je bio prava duhovna obnova.
Daniela je prekinula struju misli riječima: „Slave, ti mene poznaješ i moj način života i koliko je puno dobrih stvari trebalo biti napravljeno. I bilo je. Međutim, da bismo mi molili krunicu u obitelji, svaku situaciju koristimo za molitvu. Na primjer, kad smo u vožnji i put do mora je sat vremena vožnje, molimo jednu krunicu. Na povratku molimo drugu. Dobrobit molitve krunice ja osjećam čak i fizički. I znaš što, mi znamo da ponekad moramo i ostaviti neki dobar i koristan posao kako bismo izmolili krunicu!” Predivna Daniela koja mi je uvijek bila poticaj da se dobre stvari ne odlažu. Osim ako su u pitanju bolje stvari.
U mom slučaju, trebalo je odgovoriti na poziv. Došla sam doma i onaj križ koji je toliko puta upao u brašno, bio je u rukama moje šestomjesečne djevojčice. Čvrsto je držala i pružila mi u igri. U srcu mi je bila takva vatra da sam poželjela moliti ružarij.
Obiteljske (ne)prilike i krunica
Mislim da je moj anđeo čuvar tada rekao nešto u stilu: „Slušaj, znam ja tebe i tvoja visoka očekivanja, tvoj visoki let i pad. Polako kreni pa se ti izbori za jednu krunicu. Korak po korak!” Bio je u pravu, jer ubrzo je dosadni komarac zazujao: „Sad treba napisati ono dobro duhovno štivo, vidiš kako sad imaš posloženo vrijeme i priliku, poslije ćeš krunicu!” Nisam mahala bezglavo, nisam ušla u ring i borbu. Sjetila sam se riječi padre Pija, koje je često upućivao svojoj subraći, pritom misleći na krunicu: „Donesi mi moje oružje!”
I dalje postoje sve okolnosti i situacije i neprilike u mojoj obitelji. Koje su prava prilika da baš tad uzmem krunicu. I dalje zuje komarci s početka priče. Ali ne plešem njihov ples, ne mašem uprazno.
Postoje situacije u kojima treba čekati da dođe punina vremena. Postoje situacije u kojima ne treba čekati priliku, nego se boriti i izboriti za nju.
A postoji i krunica – izborena prilika za puninu vremena, za puninu života! Po njoj se preslaguju životi, mijenjaju odnosi, otvaraju oči. I one u glavi. I one u srcu.
Sad se vrati na početak ove priče i pročitaj misli blaženika i izmoli molitvu i lupi i ti zrncima krunice prvog komarca koji ti u mislima i srcu zazuji.
Slavica Kutnjak – Žena vrsna
Foto: Anna Hecker – Unsplash
