Bosonoga karmelićanka i mističarka XX. stoljeća – sv. Maravillas od Isusa – rodila se 4. studenog 1891. kao Maria de las Maravillas Pidal y Chico de Guzman u Madridu, u obitelji u kojoj su se uvijek isticale prave katoličke vrednote.
Već joj je od malena, kao i čitava njezina života, Gospodin otkrivao svoje planove pune milosrđa, a zasigurno se poslužio i njezinom bakom koja je imala udio u oblikovanju te mlade duše čitajući joj životopise svetaca i učeći je prve molitve. Od prvih godina života vodila ju je ljubav prema bližnjima i vjera u Boga.
Maravillas je već kao mala djevojčica znala da želi biti redovnica
Iako je s pet godina znala da se ne želi udati, već da želi biti redovnica – koliko god da je tada možda zamišljala kako će izgledati njezin život, to vjerojatno nije bilo ni blizu iznimnoj priči o ljubavi i predanju koju je Gospodin za nju pripremio. Sve ono što je u njezinu životu izgledalo kao slučajnost, zapravo je bila Božja Providnost, a na tom putu vodili su je njezini duhovnici.
Poslušnost i duboko poštovanje koje je sv. Maravillas osjećala prema svojim duhovnicima proizlazili su iz njezine vjere. Oni su bili ti koji su je vodili na teškom putu pročišćenja koje je morala proći, a povrh svega oni su bili ti koji su joj ukazivali na Božju volju – jer je jedina njezina želja bila njezino ispunjenje.
Iz ljubavi prema karmelskom Redu posvetila je život brizi da se u samostanima živi autentičan život
Prije nego što je ušla u Karmel u Escorialu, sv. Maravillas je za duhovnika imala o. Lopeza, SJ. Pisma sv. Maravillas, koja je on čuvao do smrti, baš kao i trojica njezinih drugih duhovnika (o. Torresa, o. Valentina i o. Florencija) svjedoče da su o njoj imali visoko mišljenje i duboko poštovanje. Oni su zalog i svjedoci toga da je život sv. Maravillas uistinu bio usmjeren na Boga te da se Njemu u potpunosti predala i služila mu.
U Karmel u Escorialu ušla je 12. listopada 1919. Dok je još bila novakinja, Presveto Srce Isusovo zatražilo ju je da u Cerro de los Angelesu (Madrid) osnuje Karmel. Potaknuta Božjim nadahnućem 19. svibnja 1924. osniva Karmel u Cerro de los Angelesu, a potom još drugih devet samostana bosonogih karmelićanki u Španjolskoj te jedan u Indiji.
Sveta Maravillas od Isusa toliko je voljela karmelski Red i Reformu sv. Terezije od Isusa da je čitav svoj život posvetila tome da se u njezinim samostanima živi autentičan život koji je svojim kćerima ostavila sv. Terezija od Isusa. Njezina je misija bila osnovati tipične terezijanske Karmele koji se pridržavaju Konstitucija koje je sv. Terezija ostavila kao baštinu svojim kćerima.
Kao karmelićanka živjela je 55 godina, a više od 50 godina bila je poglavarica. U svemu tome neizmjerno je trpjela jer je smatrala da ona nema poziv poglavarice, želeći biti posljednja od svih sestara. Znatno narušena zdravlja preminula je 11. prosinca 1974. godine u svojoj ćeliji u Karmelu u Aldehueli, posljednjem koji je osnovala.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 10. svibnja 1998., a svetom 4. svibnja 2003.
Ponizno je uvijek isticala nauk sv. Terezije od Isusa, sebe nije dopuštala uzvisivati
U svojoj poniznosti, kada su joj duhovnici i njezine kćeri govorile da im ostavi nešto napisano, odgovarala je da je sv. Terezija od Isusa napisala sve ono što je bilo potrebno. Srećom, ostalo je obilje pisama, dokumenata, izvještaja i svjedočanstava njezinih redovnica, članova obitelji i drugih osoba koje su je dobro poznavale i nisu sumnjale u svetost njezina života. Sve to na jednom mjestu okupile su anonimne autorice knjige „Ako mu ti dopustiš…“ koju odnedavno na hrvatskom jeziku, u izdanju Glasa Koncila, i Hrvati imaju priliku pročitati.
Danas ljudi diljem svijeta mole svetu Maravillas od Isusa za zagovor kod Gospodina te o uslišenjima molitvi javljaju njenim kćerima u Aldehueli i Cerro de los Angelesu. Bosonoge karmelićanke ta svjedočanstva vjerno sakupljaju i objavljuju u svojem časopisu, a neka od njih, između ostalog, možete pročitati i na fb stranici.
Žena vrsna
Foto:
