Sjedim sama u dnevnome boravku. Toliko je tiho da čujem muhu kako zuji u susjednoj prostoriji. Razmišljam kako sam prije šest godina držala novorođenče u rukama, svog Andreja, i računala koji će razred pohađati njegova dva starija brata kada on bude kretao u predškolu. Jedan u sedmi, drugi u četvrti. Činilo se tada tako daleko.
Proletjelo je
Nisam stigla ni trepnuti, a došlo je vrijeme za sve to.
Sada ponovno pokušavam zamisliti kako će naš život izgledati za šest godina. Najstariji sin bit će na studiju, vjerojatno u drugom gradu. Srednji sin će biti usred puberteta. Andrej će kretati u peti razred, dobiti nove predmete i nove nastavnike. Oči mi se pune suzama dok razmišljam o svemu ovome.
Tako je svake godine u rujnu. Početak školske godine je uvijek tako emotivan. Na prvi dan škole uvijek pokušavam dati neki mudar savjet svojim sinovima. Ove sam godine odlučila napisati im pismo jer već vidim njihove reakcije na moj drhtavi glas i suze.
Dragi sinovi,
Prvi je dan škole. Ponovno. Kao i svake godine, ne mogu vjerovati da je tako brzo prošlo. Znate da vam želim sve ono dobro što ovaj svijet može ponuditi. Želim da budete bolji od mene. Ne želim da ponavljate moje pogreške. Iako bez njih ne bih bila ono što sam danas.. grešnica spašena milošću Božjom.
Neke ćete stvari razumjeti tek kada budete držali vlastitu djecu na rukama. Najviše me boli kada vas moram prekoravati za iste greške koje ja činim. To su trenutci kada se silno želim promijeniti. Samo da ne bih gledala kako se moje slabosti preslikavaju na vaše živote. Moje je srce uvijek sa vama. Dok dišem, biti ću tu za vas. Budno pratiti svaki vaš poraz i pobjedu, svaki korak vašeg uzbudljivog putovanja.
I moliti..
Da budete poslušni poput Abrahama.
Da vodite druge poput Mojsija.
Da radite marljivo poput Nehemije.
Da vaša nada bude nepokolebljiva poput Josipove.
Da, poput Davida, ostanete u Božjoj ljubavi čak i kada vam svi grijesi budu razotkriveni.
Da se, kao Ilija, uvijek nanovo ustanete kada vas život obori.
Da uz sebe imate vjerne prijatelje, kakvi su bili Šadrak, Mešak i Abed Nego.
Da budete zreliji od svojih vršnjaka, poput apostola.
Da usmjeravate ljude oko sebe Bogu, kao što je Andrija ljude u svojoj blizini privodio Isusu.
Da ljubite poput Petra.
Da budete vjerni poput Danijela.
Da volite ljude kao što to vaš otac čini.
Iznad svega, molim da svoj život povjerite Gospodinu i uvijek u svemu tražite Njegovu volju.
Psalam 63 u četvrtom retku kaže: „Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slaviti.“. Želim da ovo spoznate, da svim srcem kličete ove riječi. Želim da živite taj psalam svaki dan. Srce mi zaigra od radosti kada pomislim na sve avanture koje su pred vama. Nitko na ovome svijetu ne navija za vas glasnije od mene i tate. Da niste moji, zavidjela bih majci koja vas je rodila.
Volim vas najviše,
Mama
Jennifer Shackelford – Family Share
Prevela: Lea Potočar
Foto: Cel Lisboa –Unsplash
