Dok se budim jutrom, pomislim da mi je loše pa se sjetim… Nisam jutarnji tip. Čini mi se, jutrom, da ništa neću moći ostvariti, osim lošeg dojma na sve koji me susretnu, dok me budnost potpuno ne obuzme. Vjerojatno samo trebam poraditi na svom snu. Pročitala sam više puta kako nije dobro gledati televiziju prije spavanja ili čitati pod lošom rasvjetom, ali nisam se uspjela nagovoriti da promijenim „dobre“ stare navike. Uostalom, taman sam se dokopala knjige majstorskog pripovjedača koju nije tako lako ostaviti po strani. Kakav urotnik od autora! Krade san! No dobro, imajući u vidu cilj da ne pokvarim svima dan koji me sretnu u jutarnjim satima, možda ipak uskoro počnem bolje spavati.
Izvanredne okolnosti
Dok se brige trude potpuno zauzeti um, ja se trudim zaštititi taj „dvorac“. Pokušavam se sjetiti nečeg nježnog, lijepog. Prisjećam se jednog obiteljskog okupljanja. Cijeli stan je mirisao po keksima koje je mama napravila za to okupljanje. Bila je hladna večer pa je toplina svježih poslastica stvarala ugodan kontrast. Kad sam osjetila taj fini miris i toplinu, htjela sam odmah pojesti te kekse. Naravno, nisam mogla, morala sam čekati. Bilo bi dobro da sam čekanje ispunila smijehom čitajući nešto smiješno, jer tko bi inače stajao po strani i odustao od toga da odmah pojede fine kekse? Moram paziti kako se ponašam dok čekam. Moram paziti na što usmjeravam pažnju. Drago mi je da sam u zadnje vrijeme reducirala distrakcije pa to usmjeravanje pažnje ide bolje nego prije. Kad bih usmjerila pažnju na glad, hranila bih samo ogorčenost. Usmjerim li pažnju na zahvalnost zbog ugodna mirisa i topline, ispunja me radost.
Radost je lijek za ogorčenost. Možda bi bolje bilo reći da je zahvalnost lijek za ogorčenost, a radost je kao neka poželjna nuspojava. Kao i neke druge lijekove, potrebno je uzimati zahvalnost dugo vremena da bi pokazala rezultate. Zapravo, kad gledam koliko ogorčenosti prijeti svaki dan, mislim da je zahvalnost lijek koji treba uzimati svaki dan kako nas ne bi preuzela ogorčenost. Da, to je sigurno trajna borba. Sreća da keksi tako primamljivo mirišu pa me podsjećaju da bih radije bila, do neke mjere, baš kao i ti keksi… Sasvim sigurno tako ne mirišu keksi koji hrane ogorčenost.
Naglašavam da nisam za glumatanje dobrog raspoloženja, isto kao što nisam za to da se osoba utapa u ogorčenosti. U slučaju da nekoga nešto baš muči, važno je da ne glumata, važno je da se bori za izlaz iz svoje muke. Međutim, kad god se može, valjalo bi se svakako ugledati na te kekse. Čini mi se da unose nešto više od topline u dom.biti kao
Lijepe geste
Dogodilo mi se opet. Pretekle me želje pa mi se sve nekako nakrivilo. Smela sam s uma da ništa ne treba uzimati zdravo za gotovo, čak i kad ti se ne ostvare baš te neke određene želje koje imaš na pameti. Stvarno bi mogle, doduše, i te želje ohladiti s tim lepršanjem u mojim mislima i pustiti me da više uživam. No dobro, zbilja mislim da sve lijepe geste treba uvažavati unutar zdravih okvira, pri čemu želim reći da treba razlikovati lijepe geste s ciljem manipulacije i lijepe geste iz prijateljstva i srodnih temelja. Dobre lijepe geste zaslužuju rasti u sjećanju. Povoljno utječu na san pa i na mir. Nemojte da vam one iskliznu iz sjećanja, morate paziti na obranu svog „dvorca“! Nadam se da ćete uskoro uživati u nekim domaćim keksima! Ako itko pita, uživate u njima isključivo zato jer radite na obrani!
Marija Piskulić – Žena vrsna
Foto: Pexels
