„U ono vrijeme: Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli, divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.“
Lk 2, 16-21
Marija je pohranjivala sve te događaje u svome srcu. Koliko je to sve moralo utjecati na nju. Prvo susret s anđelom Gabrijelom, odlazak Elizabeti, trudnoća, a naposljetku svi događaji oko rođenja. Zaista, jedna žena postala je Bogorodicom i prošla sve ovo, a da zna što je sve tek čeka…
Marija je pohranjivala sve Isusove uspomene brižno u svom srcu, poput svake majke
Ono što je mene uvijek zanimalo je pobožnost prema Mariji; nisam shvaćao zašto bih se ja trebao moliti Mariji ako mogu odmah k Isusu, ali nisam imao problema s ostalim svecima. Ipak, čovjek shvati kako je potrebno razmišljati jednako kao što je to Marija činila.
Nije mi bila bliska u prvi mah jer je bilo potrebno vremena da shvatim kako je Bezgrešna zapravo samo čovjek kao i ja. Prolazila je muku u životu (gledala je raspeće vlastitog sina), prošla je različite situacije s Isusom, živjela je kao najobičnija žena. Možda se nama dečkima teško povezati s nekom ženom, više nam odgovaraju ratnici kao Ignacije, ali onda vidiš kako su svi ti sveci voljeli Mariju i onda shvatiš zašto.
Ona nas uvijek vodi svome Sinu, ne traži slavu za sebe
Marija uvijek upućuje na Krista, nikada na sebe, nego uvijek na Stvoritelja i zato je tako velika. Evo primjera: svi znamo gdje je Zagreb, ali ipak postoje putokazi na svim cestama koje vode k Zagrebu kako ne bismo zalutali. Tako jednako znamo gdje ćemo pronaći Krista, a Marija je tu samo da nam pomogne doći k njemu. Jer zaista nema drugog Spasitelja osim Krista, ali ima onih koji nas zagovaraju na tome putu kako bismo mogli sretno prispjeti k njemu.
Možemo reći kako se u Bibliji nalazi i svojevrsna Marijina oporuka. Na svadbi u Kani Marija kaže poslužiteljima: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,5) i to su njezine posljednje riječi u evanđelju iako se pojavljuje još nekoliko puta. Slijedeći Mariju ne možemo otići od Krista. jer nas ona uvijek vodi k Njemu. Na tome putu pazimo da Mariji ne dodamo ništa od onoga što joj ne pripada jer ona sama to ne želi. Ona, ponizna službenica, stvorenje, ne želi časti Stvoriteljeve. Baš zato ju je Gospodin uzvisio i darovao je nama kao primjer i moćnu zagovornicu. Majka zna što djeci treba, ona zna da nam je potreban njezin Sin više od ičega.
Marijo, uzore poniznosti, moli za nas!
fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: Erika Wittlieb – Pixabay
