Crkva pokušava u ovoj svetoj noći vjernicima dočarati i uprisutniti što znači tajna Isusova uskrsnuća. Pokušava to govorom i rječnikom simbola. I večerašnjim bogoslužjem dominiraju tri temeljna čovjekova simbola koja obilježavaju uskrsnu noć: Svjetlo, voda – i na kraju pjesma novih stvorova – Haleluja!
Božje svijetlo koje obasjava ljudsku tamu
Ponajprije nešto o svjetlu. Svjetlost je jedan od temeljnih simbola, arhetipova čovječanstva. Svejedno gdje se nalazili, ili na krajnjem sjeveru gdje vlada preko pola godine polarna noć ili na ekvatoru gdje je sunce uvijek gotovo u zenitu, ljudi su pripisivali svjetlu božanska svojstva. Svjetlo je daleko više od slike. Divimo se svjetlu, znamo što znači svjetlo, što je sunčeva svjetlost za život i rast. Bog je u nepristupačnom svjetlu. Zemaljsko je svjetlo odbljesak Božjega svjetla.
Prisjetimo se: I na Božić ima svjetlo odlučujuću ulogu. Onima koji mrkli kraj smrti obitavahu, svjetlost velika svanu! S jedne strane noć, s druge strane – božanska svjetlost koja obasjava tamu.
Cijeli Isusov život, ta drama jednoga života, odvija se u sukobu svjetla s tamom ovoga svijeta, u susretu Boga i svijeta – Bog se susreće sa svijetom na Božić, Bog kuca na vrata ovoga svijeta, čovjek ga ne prima, premda je došao u svoju svojinu, u svoje vlasništvo. Gospodnja je zemlja i sve na njoj! Ali čovjek uzima sebi božanske ovlasti! Ne želi da mu bilo tko gospodari ili zapovijeda.
Uskrsna svijeća – simbol Isusa Krista
Međutim, makar svijet ne želi Boga, Bog dolazi. Dolazi kao dijete u Betlehemu i obasjava svijet. Drama dostiže na Uskrs svoj klimaks, svoj vrhunac, svoje središte. Tama je posegnula za posljednjim oružjem – za smrću. Na redovnom procesu – sve se odvijalo prema Zakonu – Isus je osuđen na smrt i potom ubijen. Istina je postala žrtvom ljudske zloće i zavisti.
Ta drama stoji iza dramatike ove večeri, ove noći, krije se iza simbolike uskrsne svijeće. U trenutku kad se utrnu sva svjetla, započinje liturgija blagoslovom novoga ognja. Sjetimo se grčke mitologije i Prometeja – onoga heroja – poluboga, koji je oteo vatru bogovima i dao je ljudima. Za kaznu je bio kažnjen da mu na Kavkazu svaki dan orao kljuje jetru.
Iz toga ognja pali se uskrsna svijeća koja simbolizira Isusa Krista. Crkva je zamračena, tapkamo u mraku. Nije li to simbolika današnjega svijeta – u pomutnji? Unatoč napretku, tapkamo u mraku neznanja i pomućenih ideala.
Lumen Christi – Svjetlo Kristovo! Noć nam jasno veli što je to svjetlo, što je mrkla i mrzla noć, što je tama u kojoj čovječanstvo živi. Svjetlo daje toplinu, rast, snagu, donosi život.
Idemo u susret Kristu s upaljenim svjetiljkama. Upravo kao one djevice iz Isusove prispodobe. Ima li u mene dovoljno ulja da sjedim za stolom na Gospodnjoj gozbi?
Nemojmo jadikovati niti se žaliti na tamu. Upalimo svjetlo – i najmanja svijeća odgoni mrak. Lumen Christi – Deo Gratias!
Uskrsni hvalospjev – Exultet! – Opijeva Božja silna djela u spasavanju čovjeka. Himan nad himnima, hvalopoj nad hvalopojima.
Voda – drugi simbol uskrsne noći
Drugi simbol ove večeri jest voda. Upravo kao i vatra – od silne je koristi, ali je ujedno i znamen ugroze. Triput se uranja uskrsna svijeća u blagoslovljenu vodu – tajna sjedinjenja svjetla i vode. Svjetlo je u mitologijama nebeski princip, voda je zemaljski. Voda je znamen života i plodnosti. Sjetimo se već u Edenu – ondje su velike rijeke znamen života i plodnosti. Isto i u Knjizi Otkrivenja. Rijeke života, stabla života. Tako bijaše u Mezopotamiji, tako i u Egiptu. Sav je život i plodnost zavisila od tih rijeka.
Gospodin nam je otvorio svoj bok – potekli su krv i voda! Tu nam se razdaje, i odatle izviru sakramenti Crkve. – Napose temeljni sakrament – krštenje! Voda je bitna. Bez vode nema krštenja (osim onoga željom, i mučeništvom! – ali to su iznimke!). Zato je voda jedan od bitnih elemenata večerašnje liturgije.
Aleluja je pjev u kome srce ruši sve pregrade!
Treći element jest svečano pjevanje: Đakon ili svećenik pjevaju svečani ‘Aleluja’ – Slavite Gospodina. Međutim, to je pjev srca, cijeli čovjek pjeva, neizrecivim jubiliranjem. Riječi ne mogu izraziti ono što srce osjeća. Aleluja – to je pjev u kome srce ruši sve pregrade i ustave. Pjesan je sami čovjek. Cijelo naše biće treba se uključiti u radost ove noći. Nadrasti sama sebe, izići iz sebe, i pjevajući Gospodinu koji učini silne stvari svomu narodu. To je čudo radosti, sreće, zbog Gospodina koji je pobijedio smrt i zlo. Pjev bez riječi.
fra Tomislav Pervan – Žena vrsna
Foto: Marcio Chagas – Unsplash
