Kada su topla godišnja doba, onda je predivno boraviti u toj kući. Kuća ima veliko dvorište s obližnjom šumom što je pružalo maloj Sanji velik prostor za igru. Ali, čim se približila jesen, nebo je postalo sve sivije, sunca je svakog dana bilo sve manje, postalo je tužno i oko kuće, ali i u malom Sanjinom srcu.
Kuća je bila okružena sivilom
Sivilo se nadvilo nad šumu. Polako, vrlo polako na zemlju je padao mrak. Vječno zeleni borovi stajali su uspravno kao zelena straža. Malo dalje pružala se bjelogorična šuma, ali sada već s posve ogoljelim drvećem. Hrastovi, bukve, breze, sve je već tonulo u dug zimski san. Na zemlji je ležao debeo sloj suhog, žutog lišća, kao posljednja uspomena na prošlo ljeto.
A onda, kada se mrak već toliko spustio da se više nije mogla raspoznati ni šumska staza, počelo je. Činilo se da su se otvorile sve nebeske brane: nježni, bijeli plašt snježnih pahuljica svečano se počeo spuštati na zemlju…
Nosićem prilijepljenim na staklu prozora gledala je Sanja u tu iznenadnu preobrazbu prirode koja je maloprije bila još zelenožuta, a sada je već sve bijelo. Ispod prozora u sobi na podu ležale su razbacane igračke: lutka, medo, loptica, ali Sanju sada ništa drugo nije zanimalo osim snijega koji je padao sve jače i jače…
Što najviše želiš od Malog Isusa?
U sobu je ušla mama:
“Sanjice, dalje od prozora da se ne prehladiš.“
“Ali, mama, tako je lijepo gledati snijeg kako pada.“
“Da, lijepo je, ali hladno.“
“A zašto pada snijeg?“ pitala je Sanja.
“Zato da bude sve bijelo kada se noćas rodi Mali Isus.”
Znala je Sanja tko je Mali Isus. Njezina joj je mama mnogo pričala o Njemu. Naglo se odmakla od prozora i zapitala mamu:
“Mama, a što će mi donijeti Mali Isus?“
“Što najviše želiš?“ pitala je mama s nekom tugom u glasu.
Sanjica je bila premalena da shvati da upravo u to doba ima mnogo djece i odraslih koji nemaju ni topao stan ni toplo jelo. U mnogim mjestima bio je rat. Mama je uzdahnula i rekla:
“Moli Malog Isusa da nam donese mir tako da svim ljudima bude toplo, da sva djeca imaju i mamu i tatu kao što ih ti imaš, da svi imaju pun stol jela.“
“A Mali Isus može donijeti mir?“ naivno je pitala Sanja.
“Da, Sanjice. Isus je Kralj Mira i samo nam ga On može dati !″
Mama je otišla iz sobe za svojim poslom, a Sanja je i dalje gledala kroz prozor i mislila kako da zamoli Malog Isusa da donese mir o kojemu je u posljednje vrijeme toliko čula. Svi su oko nje govorili isto: “Samo da dođe mir!″
Kuća na proplanku krije Sanjicu koja sanja o miru
Nosić na staklu zaista se skoro smrznuo kad se Sanja konačno spustila na sag pod prozorom. Mala svjetiljka slabo je svijetlila i djevojčica je lagano spustila glavicu na jastučić i zaspala.
Kućna vrata lagano su se otvorila i Sanjica je krenula bijelom stazom prema šumi u blizini kuće. Iza starog hrasta pojavio se mali anđelak i veselo joj rekao:
“Pođi, Sanjice! Idemo Malom Isusu po mir.“
Pružila mu je ruku i sigurno hodala po bijelom putu. Pred njom se pružala zlaćana stazica koja je vodila sve dalje i dalje. Iz daljine je dopirala velika svjetlost, Sanja je sa svojim anđelkom išla sve brže i brže. Odnekud se čula prekrasna pjesma.
A onda, upravo na mjestu gdje je dvanaest borova raslo u krug, ugledala je veliku svjetlost. Svuda oko nje i nad njom bili su mali anđeli. Njezin ju je anđelak i dalje držao za ruku i vodio sve bliže velikom svjetlu.
Odjednom se našla na ulazu u neku predivnu spilju. Zastala je.
“Dođi, Sanjice, Isus te čeka!″ rekla joj je predivna mlada žena koja je na svojim rukama držala Malo Dijete.
“Dođi, ne boj se!“ rekao je mladi Čovjek, koji je stajao kraj mlade Majke s Djetetom na rukama.
Hoćeš li uvijek ostati vjerna Malom Isusu?
Cijela je prostorija bila prepuna anđela i svi su pjevali Novorođenom Isusu.
Sanja se posve približila Djetetu u Majčinom zagrljaju.
“Sanjice, reci Isusu, što najviše želiš.“ ponovno je rekla Sveta Majka.
“Mama je rekla da ima mnogo ljudi i djece kojima je zima, koji nemaju ni topao stan, ni tople hrane, a to sve zato što postoji rat. I rekla je mama neka molim Malog Isusa da nam svima donese mir.
„Isus Mesija je Kralj Mira. Vratit će mir na zemlji posebno kada Ga mole ovako maleni kao ti. A reci, Sanjice, hoćeš li uvijek ostati vjerna Malom Isusu? Hoćeš li Ga ljubiti i onda kada više ne budeš mala djevojčica?“ pitala je Sveta Majka.
„Hoću! Ja ću za Malog Isusa uvijek ostati mala djevojčica Sanja.“
„Zapamti, Sanjice! Mir je ovdje. U rukama Mladoga Kralja. Isus je izvor svakog mira i svake radosti. Zapamti to!“ rekla je Sveta Majka.
Netko je nježno podigao Sanju s poda. Bila je to mam koja je ponovno došla u sobu i našla usnulu Sanju.
„Mamice, Mali Isus je izvor mira i On će nam ga vratiti. Majčica Božja je rekla da je mir u Njegovim rukama. I kad nam donese mir, opet će sva djeca biti sretna, svima će biti toplo i svi će imati dosta hrane.“
Majčin je cjelov dotakao Sanjino čelo. Mama je sama u svom srcu željela da se Sanjine riječi doista ispune i to što prije.
Nevenka Bakoš: „Priče za djecu“
Foto: Carlo Trolese – Unsplash
Izdavač: Karitativni fond UPT, „Ne živi čovjek samo o kruhu“, Đakovo, 2009.g.; preneseno s dopuštenjem izdavača.
- Pročitajte „More vječnosti“ iste autorice.
