Draga Irena, za početak nam reci nešto o sebi.
Ja sam Irena, Božja kćer koja se 2012. nakon dugog lutanja vratila u Očev zagrljaj i koja pokušava živjeti vjeru u svakodnevnom životu. Volim tišinu, prirodu, planine, putovanja, klasiku i sve što ima retro dušu. Novinarka sam po struci, ali umjetnik u duši i najviše me ispunjava stvaranje – bilo vlastitim rukama, fotoaparatom ili perom.
Otac daje u izobilju
Kada naš Tata daje, on daje u izobilju i vjerujem da nas poziva da mu služimo kroz razne talente koje nam je darovao. Ovo što danas radim doživljavam kao upravo to: odgovor na Njegov poziv jer kroz svoji mali obrt mogu spojiti tri velike ljubavi: stvaranje rukama, fotografiju i pisanje.
Kako si došla do ideje da započneš izradu krunica?
Priča s krunicama krenula je spontano i neplanirano. Naime, mom voljenom i jedinom bratu u rujnu 2023. godine dijagnosticirana je zloćudna bolest. Kako je on 8 godina stariji od mene i mom srcu predstavlja i neku vrstu očinske figure, njegova mi je dijagnoza jako teško pala i izbila tlo pod nogama. On je Marijin sin – rođen je na marijanski blagdan, prvu kćer dobio je tako što se zavjetovao našoj Gospi Kondžilskoj, a druga se kćer također rodila na Gospin blagdan. I on sam operiran je na Malu Gospu. Dakle, sve je centrirano oko naše Majke te je u njegovoj bolesti svakodnevna zajednička molitva krunice postala naše glavno oružje, snaga, utjeha i svjetlo.
Molitva četiriju krunica
U tom teškom periodu liječenja jedna moja dobra prijateljica pokrenula je virtualnu inicijativu molitve četiriju krunica dnevno za moga brata. Napravila je tablicu u koju su se ljudi, znani i neznani, mogli upisivati i moliti jedno otajstvo dnevno za njega. Ta je inicijativa svakodnevne molitve ružarija trajala punih 8 mjeseci, sve do njegove zadnje kemoterapije. Tablice su se popunjavale u roku nekoliko dana i nikada neću moći dovoljno zahvaliti svima koji su nam u najtežim trenucima, kada je često bilo teško moliti, čuvali leđa molitvom krunice.
Začetak ideje
Usred te borbe bratova supruga jednom je spomenula da bi voljela imati krunicu s medaljicom Svete Obitelji, ali ju nigdje nije uspjela pronaći te sam došla na ideju da joj ja načinim krunicu. Pregledala sam sate i sate videouputa o izradi krunica i bilo je tu puno propalih pokušaja, no na kraju sam ipak uspjela i poklonila joj krunicu kakvu je željela. Puno mi je pomogla i imenjakinja Irenka iz Poljske, žena koja me inspirirala i koja izrađuje krunice poput mojih, a koja mi je svojim savjetima i uputama o izradi krunica nesebično pomogla ideju pretvoriti u realnost.
Ubrzo me bratova mlađa kći zamolila da je naučim izrađivati krunice i tako je sve krenulo. Prvo smo ih izrađivale za članove obitelji i prijatelje, a kasnije je cijela priča prerasla u posao. Željela sam na neki način Gospodinu i Majci zahvaliti za blizinu i utjehu koju je naša obitelj dobila preko molitve krunice te mi je velika želja da snagu te molitve osjete i drugi, a način na koji ja mogu tome doprinjeti je kroz izradu estetski privlačnih krunica.
Božja radionica i stvaraonica
Moliš li neku molitvu prije izrade krunice?
Uvijek. Prije nego je krenem izrađivati, zazovem Duha Svetoga da vodi moje ruke i srce. Često izgovaram kratku molitvu poput: „Gospodine, neka ova krunica dotakne dušu kojoj je namijenjena. Neka bude oruđe Tvoje ljubavi koja će se izliti u srce onoga koji je moli.“ Kada netko naruči krunicu bez detaljnog opisa kako bi ona trebala izgledati, nego samo kaže: „Napravite po nadahnuću“, prije same izrade ostanem nekoliko trenutaka u tišini i jednostavno zamolim Duha Svetoga da preuzme.
Najviše volim upravo takve narudžbe i ta se metoda pokazala uspješnom jer mi se ljudi nerijetko jave s dojmovima poput: „Kako ste znali moju najdražu boju?“ ili „Kako ste znali da baš tu Gospu posebno štujem?“ i sl. Takve povratne informacije mi uvijek izmame osmijeh na lice, ali i strahopoštovanje jer su dokaz da Okrunjena nije samo obrt za nizanje zrnaca, nego Božja radionica i stvaraonica.
Kako je nastao brend Okrunjena?
Rekla bih spontano i prirodno. Prije nego se brat razbolio, svake bih godine na nekoliko mjeseci godišnje otišla raditi na Novi Zeland kao fotografski turistički vodič. Kada se on razbolio, nisam više htjela putovati tako daleko od obitelji te sam početkom 2024. godine bila bez posla. Kao što sam ranije spomenula, nećakinja i ja smo u tom razdoblju izrađivale krunice za sve širi krug ljudi te se ona počela šaliti da smo „poslovne partnerice“. Nakon jedne takve šale, brat je rekao: „Pa zašto krunice ne bi postale tvoj posao?“
Okrunjeni njezinom ljubavlju
U to vrijeme u Hrvatskoj nisu postojale krunice od poludragog kamenja kakve smo mi izrađivale niti krunice s dodatnom mogućnošću personalizacije apsolutno svakog elementa krunice i stavljanja slika u medaljone po želji kupca. Ideja se učinila zanimljivom i tako je sve krenulo. Naziv je došao u molitvi, dok sam razmatrala o Blaženoj Djevici Mariji, našoj Kraljici. Sjetila sam se kako bi mi mama kao maloj, kada bih bila bolesna, uvijek na uho pjevušila: „Marijo, o Marijo… Zvijezde sjaju oko tvoje glave…“. Ja sam te zvijezde uvijek zamišljala kao predivnu sjajnu krunu koja tjera svaku zločestoću i tamu. Zato Okrunjena. Okrunjena je Ona, ali okrunjeni smo i svi mi, njezina djeca, njezinom ljubavlju svaki puta kada joj putem krunice potrčimo u zagrljaj.
Željela sam da naziv podsjeća na to da smo svi pozvani na vječnost i na život u Kraljičinom zagrljaju. Logo je osmislila i nacrtala moja „poslovna partnerica“ i „Gospina djevojčica“ kako ona samu sebe naziva i koja baš ima posebno snažnu duhovnu vezu s našom Majkom. Jednom sam joj prilikom ispričala priču da je svaka izmoljena Zdravomarija poput ružice kojom krunimo našu mamu Mariju. Ona je ubrzo nakon toga sanjala Gospu kojoj iznad glave lebdi 10 ružičastih ruža koje simboliziraju jednu deseticu krunice, a zatim svoje san-viđenje prenijela na papir u obliku crteža koji je kasnije dizajner pretvorio u logo Okrunjene.
Što želiš postići svojim proizvodima?
Sa svim proizvodima prvenstveno želim proslavljati Boga i poticati na osvješćivanje Njegove prisutnosti u svakom trenutku čovjekove svakodnevnice. Da shvati da Isus hoda kraj njega, da ga Majka drži za ruku u teškim trenutcima, da Tata „namješta“ slučajnosti. Da nijedan trenutak njegova života nije bez Božje prisutnosti. Baš zato što imam osobno iskustvo ljubavi koja ti doslovno prostruji tijelom poput tople i mirne struje, što sam, kada je bilo najteže moliti krunicu, osjetila miris ruža u zraku, a ruža nigdje u blizini, želim da naši proizvodi budu više od pobožnih predmeta. Da budu mostovi prema Očevom srcu.
Krunice su mali susreti s Bogom
Želim da se kroz naše proizvode dogode mali susreti s Bogom jer upravo ti mali susreti mijenjaju živote. Da netko uzme našu krunicu ili Bibliju obučenu u naš omot u ruke i u tišini srca osjeti: „Nisam sam/s, Bog je sa mnom. Sve će biti dobro.“ Ako barem jedna duša kroz naše rukotvorine ponovno počne moliti ili osjeti Božju blizinu, sve ima smisla. Vjerujem da nijedna molitva nije uzaludna niti je promaknula Tatinom uhu i srcu. Nijedna suza ne prolazi neprimijećeno i nijedna izmoljena krunica ne ostaje nijema pred Nebom. U vremenima kada je srca tako lako uplašiti i zbuniti, Bog nas nježno i odlučno poziva nazad k sebi. Ako moje ruke mogu izraditi nešto što će nekome pomoći da klekne, da se prostre pred raspelom u skrovitosti svoje sobe, da zaplače i progovori Bogu iz dubine svoje boli ili radosti – onda sam na pravom putu. Jer, Okrunjena nije samo moj posao, ona je moje poslanje. I dokle god On to bude htio, stvarat ću i svjedočiti da On ne prestaje kucati na vrata našega srca.
Najdraža krunica koju si napravila i zašto?
Najdraža mi je krunica Litostrotos – pločnik. Nastala je prije nekoliko mjeseci, u korizmi, a prikazuje Isusovu patnju. Kada sam prvi puta ugledala zrnca koja su sada na njoj, odmah su me u mislima odvela do scene Isusovog bičevanja. Pred očima mi je bio bijeli mramorni pločnik uprskan Kristovom krvlju. Istog dana kada sam naišla na ta zrnca, naišla sam i na fotografiju koja je zabilježila jedan moćan trenutak sa seta snimanja filma Pasija. Autor te fotografije je ovako posvjedočio: u pauzi na setu je iz tora pobjegla janjad. Jedno je janje bilo posebno uplašeno i nemirno i nitko ga nije mogao uloviti sve dok nije dotrčalo i stalo pred Jima Caviezela koji je glumio Isusa. Kada je krvavi i izmučeni Jim (tako je bio obučen za scenu) janje podigao u naručje, ono se odmah umirilo. Reprodukcija te fotografije nalazi se u medaljonu krunice Litostrotos.
Krunica koja nosi Isusovu patnju
Dok sam je izrađivala, slušala sam duhovnu glazbu na jednom internet kanalu kao što to uvijek činim kada stvaram, a pjesme su išle nasumičnim redoslijedom. No već na prvoj desetici, glazba se zaustavila, a umjesto nove pjesme, uključila se scena Isusovog bičevanja iz filma Pasije, u trajanju od 4 i pol minute. Preplakala sam cijelu izradu krunice. Nakon što sam krunicu javno predstavila na našem Instagram profilu i mrežnoj stranici, uslijedile su razne napasti i duhovne poteškoće i trpljenja. Šest noći za redom sanjala sam isti san. U tom snu nalazila sam se podno križa na kojem je bio razapet Isus. Nije bilo nikakvih zvukova, samo Njegovi izdisaji i jecaji. Nebo je bilo tamno, munje su sijevale, a iz oblaka je tiho i podmuklo siktao glas koji je govorio: „Nećeš ti govoriti o Njegovoj patnji“. Uvijek bih se probudila u znoju, a kada bih ponovno zaspala, san se ponavljao. Kao da je neprijatelj htio omesti ono što ta krunica prenosi. Zato svaku krunicu Litostrotos, nakon što ju kupac naruči i plati, osobno nosim na blagoslov svećeniku prije nego je pošaljem. Ta krunica baš nosi težinu, dubinu, bol, ali i snagu Isusove žrtve za svakoga od nas. Prikazuje da prava Ljubav uključuje žrtvu i umiranje sebi, a to je ono što neprijatelj najviše prezire – poniznost i trpljenje za drugoga iz ljubavi.
Što još izrađuješ osim krunica?
Krunice izrađujem od poludragog kamenja, kože i raznih vrsta kvalitetnog drveta (maslina iz Galileje, ebanovina, ruža, wenge). Izrađujem i metalne krunice za katoličke muškarce i Kristove vitezove, svećenike i biskupe te velike zidne krunice. Osim krunica, izrađujem tj. šivam kožne omote za Biblije i druge svete knjige, kožne eutije (torbice) za krunice s biblijskim citatima i grafikama svetaca, džepne bočice za blagoslovljenu vodu, kožne privjeske s likovima i citatima svetaca, metalne medaljice i označivače stranica za knjige te nešto na što sam posebno ponosna – laminirane biblijske oznake u nekoliko boja na hrvatskom jeziku. Sve su to stvari koje su praktične, ali istovremeno duboko prožete duhovnošću.
Važno je napomenuti da se većina naših proizvoda može personalizirati u našim mrežnim konfiguratorima, što znači da se može dizajnirati izgled kožnog omota, krunice, etuija i drugih predmeta – od boje do citata i grafike ili graviranja inicijala u korice omota.
Okrunjena – koga imaš u mislima kada to kažeš?
Prije svega Djevicu Mariju, ali i svaku ženu koja u tišini svog života prihvaća vlastiti križ, vjeru, majčinstvo ili redovništvo, žrtvu i trpljenje. Koja, često neprimjetna u očima svijeta, živi svetost u svakodnevnim trenutcima svojega života te poziva i ostaje vjerna Gospodinu do kraja. Okrunjena je Ona koja je izrekla sveti i suotkupljujući fiat, ali i svaka žena koja pripada Bogu i koja svoju vrijednost ne crpi iz ovoga svijeta, nego iz Njegove ljubavi. Kojoj uzor nisu ovozemaljske nesavršene duše, nego Ona koja je savršeno bila poslušna volji Božjoj i koja nas poziva da je slijedimo u poslušnosti, povjerenju, čednosti, skromnosti i blagosti srca.
Poljubac s neba
Sama imam tvoju krunicu, sa slikom Gospe Žalosne. Uzela sam je prošlo ljeto kod tebe, a ti si mi stavila malena dječja stopala na nju, po nadahnuću. Tada sam imala spontani, naša malena Mirjam otišla je u Nebo. Taj tvoj čin me jako dirnuo. Dobivaš li često takve poticaje?
Da, i svaki puta me povratne informacije iznova ganu. S tobom je bilo dosta riskantno jer sam se bojala da ću te nenamjerno raniti ako se moje slutnje o onome što sam osjećala da ti se dogodilo pokažu istinitima, ali vrijedilo je riskirati. Vjerujem da su ti mama Marija i tvoja Mirjam na taj način htjele dati do znanja da paze na tvoje srce i preko tih malenih stopala ti poslati jedan nebeski poljubac.
U molitvi ili pri izradi krunice često dobijem konkretne slike, medaljice ili detalje koje trebam dodati na krunicu. Možda zvuči nerealno, ali kao da na trenutak imam uvid u dušu osobe u čije će ruke krunica ići i nekada doslovno mogu osjetiti bol koja nije moja. Ne mislim da je to neka „super snaga“, nego Božje milosrđe koje želi dotaknuti osobu kojoj je krunica namijenjena. Ja sam samo posrednica, a ganutost i suze osobe koja primi takvu krunicu uvijek me podsjete koliko dobro Gospodin poznaje naša srca i koliko nam je blizu. Zato često imam potrebu i darivati krunice ljudima s kojima npr. uopće ne komuniciram, ali poticaji budu prejaki da bi ih ignorirala.
Jessica Hanna – svetica našeg vremena
Na tvom Instagramu često spominješ Jessicu Hannu. Tko je ona i zašto te dirnula?
Jessica Hanna bila je žena nevjerojatne vjere. U trudnoći s njezinim četvrtim djetetom dijagnosticiran joj je galopirajući i vrlo rijedak tumor dojke, a Jessica je, unatoč svim preporukama liječnika, odbila prekinuti trudnoću i započeti liječenje, stavivši tako život svoga djeteta ispred vlastitog. Svoju borbu s teškom bolesti, za koju je snagu crpila u Gospodinu i molitvi krunice, dokumentirala je na svom profilu na društvenim mrežama često govoreći da ne zna hoće li ozdraviti i da je možda Gospodin poziva da svima pokaže kako dostojanstveno i s vjerom umrijeti.
Na njezin sam profil naišla nedugo nakon bratove dijagnoze kada sam joj se i privatno javila te smo često znale moliti jedna za drugu, a svako njezino svjedočenje uživo bilo je poput male duhovne obnove. Želja mi je bila poslati joj jednu svoju krunicu s likom Gospe Međugorske, ali nažalost preselila je Gospodinu prije nego sam joj išta stigla poslati. No genijalac od našeg Gospodina pobrinuo se da preko jedne duše koja prati Okrunjenu, a koja živi u Americi, krunica ipak stigne do Jessice te je odnijela našu krunicu na Jessicin grob.
Živjeti vjeru do kraja
Vjera, predanje i mir koje je Jessica donosila u svojim svjedočanstvima ostavili su na mene neizbrisiv trag promijenivši percepciju patnje i trpljenja, stoga svakog 6. u mjesecu, na dan njezina preminuća, objavim prijevod nekog od njezinih bisera duše koje je zapisivala na svom profilu. Time Jessica, čvrsto vjerujem, nastavlja svoje poslanje i nakon smrti jer mi se već nekoliko žena, koje su onkološki pacijenti, javilo svjedočeći kako im je čitanje Jessicinih zapisa na profilu Okrunjene pomoglo lakše se nositi s vlastitim dijagnozama.
Ono što je nekima bila naša pok. Maja Tenšek, za mene je to bila Jessica. Pokazala mi je što znači živjeti vjeru do kraja i biti uistinu uronjena u Božju ljubav, stoga sam i svoj obrt nazvala po njoj i njoj ga posvetila jer sam uvjerena da će ova žena jednoga dana biti proglašena sveticom Katoličke Crkve.
Imaš li proizvode za posebne prigode poput sakramenata prve pričesti, krizmi, vjenčanja ili svetog reda?
Da, i jako volim raditi proizvode koji prate važne sakramentalne trenutke jer vjerujem da takvi darovi ostaju za cijeli život. Za prvopričesnike izrađujem posebne pakete koji se sastoje od kožnog etuija za krunice s imenom djeteta i grafikom po želji te prigodnom prvopričesničkom krunicom. Za krizmu nudim personalizirane kožne omote za Bibliju, uz prigodnu krizmaničku krunicu. Za vjenčanja pripremam nešto posebno, projekt koji još razvijam, ali mogu reći da će biti simboličan i duboko duhovan dar za mladence.
Na kraju, osobito mi je dirljivo kada izrađujem darove za ređenja. Najčešće su to personalizirane kamene ili metalne krunice s nekim liturgijskim detaljom ili svećeničkim/biskupskim geslom ugraviranim na metalnu medaljicu koju stavljam na krunicu, a koje budu poklon svećeniku, redovniku ili redovnici kao uspomena na njihov „da“ Gospodinu.
Sveti Josip zagovornik je i autor mnogih čudesa
Imaš li sveca ili sveticu kojemu se posebno utječeš?
Sveti Josip mi je posebno blizak – definitivno moj najveći zagovornik i autor brojnih čudesa u mom, ali i životima mojih bližnjih. Jako volim i svetu Majku Tereziju, sveticu jednostavne ljubavi kako je od milja zovem. Zanimljivo je da smo baš na njezin blagdan doznali bratovu dijagnozu te osjećam da nas ona otada posebno prati. Tu je i sveti Franjo Asiški, čije mi riječi „Bog moj i sve moje“, spontano dolaze na usne u trenucima kada bude preteško moliti. Njih troje me podsjeća da svetost ne dolazi uvijek kroz velika djela, nego kroz vjernost u malim stvarima – u radu, molitvi i ljubavi prema bližnjemu.
Kakvi su dojmovi ljudi kada dobiju tvoje krunice? Javljaju li se s povratnim reakcijama?
Javljaju se često i to su za mene najdragocjenije poruke i najveći poticaj. Puno mi znači što najčešće spomenu kvalitetu proizvoda i pakiranja jer se uistinu trudim i ulažem dosta sredstava i vremena da isporučim što kvalitetniji proizvod. Često mi pišu kako kroz krunicu osjete mir, da ih poziva na češću molitvu, kako je baš ona „njihova“ i da ih je krunica „pronašla“.
Svjedočanstva o ozdravljenjima molitvom krunice
Stizala su i svjedočanstva o ozdravljenjima, trudnoćama nakon dugih godina čekanja, pomirenjima i obraćenjima, suzama radosnicama onih kojima su krunice darivane i slično… Naime, uz krunice uvijek šaljem i molitvene kartice. Nekada je to kartica s molitvom sv. Josipa koju je oslikala Josipa koja stoji iza obrta Male stvari s velikom ljubavlju, a nekada je to kartica s Marijinim Veliča koju je samo za Okrunjenu oslikala Leopolda Art.
Posebno mi je drago svjedočanstvo žene koja je u božićnom darivanju na našem profilu, između ostalog, osvojila i molitvenik svetom Josipu kojem se dotad uopće nije utjecala, a koja mi se na blagan svetog Josipa javila i posvjedočila nekoliko velikih čudesa koja je od njega izmolila. Zbog svega toga vjerujem da se ovdje uistinu ne radi o meni, već o Gospodinu koji koristi ono što radim kao kanal za izlijevanje obilja svoje milosti na duše koje ga svjesno ili nesvjesno traže. Nikada nisam mislila da ću imati katolički obrt i baviti se izradom krunica i katoličkih rukotvorina, ali mogu posvjedočiti da se niti u jednom drugom poslu nisam osjećala toliko svrhovito i ispunjeno kao u ovom.
U tvojim se krunicama mogu vidjeti medaljoni s djelima domaćih sakralnih umjetnika. Kako je došlo do tih suradnji i što ti one znače?
Kod izrade krunica mi je jako važno da svaka nosi neku dublju poruku, a slike koje se nalaze u medaljonima su često srce cijele priče i izgleda krunica. Većinom su to reprodukcije svjetski poznatih sakralnih umjetnika poput Sassoferrata ili Murilla, ali i naših domaćih autora. Neke umjetnike sam sama kontaktirala, poput Iris Mihatov Miočić koja mi je velikodušno dala dopuštenje za korištenje triju svojih djela. Tu su i Leopolda art i Adoramus s kojima također lijepo surađujem. Sve te suradnje i razmjene darova i talenata zaista su mi dragocjene i doživljavam ih kao dar i znak zajedništva u vjeri kroz umjetnost i stvaranje.
Imaš li neko posebno iskustvo koje ti je osobno pokazalo snagu molitve krunice? Nešto što je utjecalo na tvoj odnos prema toj molitvi i možda i potaknulo tvoje stvaralaštvo?
Imam jedno iskustvo koje mi se duboko urezalo u srce i koje je, vjerujem, Gospodin iskoristio kao jedan od poticaja da započnem izrađivati krunice, ali i sama je češće i revnije moliti.
Bilo je to noć nakon što je moj brat prošao tešku, višesatnu operaciju. Mama i ja smo trebale krenuti autobusom za Njemačku, gdje on živi. Nekoliko minuta prije polaska njegova supruga nam je javila da su stigli nalazi biopsije – tumor je bio zloćudan. Nikada neću zaboraviti izraz lica moje mame dok smo se ukrcavale na autobus i stisnute usne koje su odražavale njezino slomljeno srce, kao ni očev jaki zagrljaj kojim nas je ispratio. Meni je od same vijesti pozlilo.
Svjedočanstvo o snazi molitve krunice
Kako nam je tata kupio karte u zadnji čas jer se radilo o hitnom putovanju, završile smo na zadnjem redu autobusa. Moje sjedalo bilo je potrgano pa sam stalno klizila s njega i činilo se da nas čeka duga i teška noć. Neposredno prije polaska, jednu su ženu iz donjeg dijela autobusa premjestili da sjedne baš do mene. Mama me silila da pojedem barem bananu, pa sam je ponudila i toj gospođi. Upustile smo se u razgovor i na njezin upit joj ispričale zašto putujemo, a onda je ona podijelila s nama svoju priču…
Preboljela je dva teška, zloćudna karcinoma s gotovo nikakvim izgledima za preživljavanje. Na moje pitanje kako je to uspjela, zavukla je ruku ispod majice i izvukla drvenu krunicu koju je nosila oko vrata. „S pomoću povjerenja u dragoga Boga, Lurdsku Gospu i molitvu krunice”, rekla je. Ispričala nam je kako se i koliko molila, što je sve prošla i da čvrsto vjeruje da nema toga što Bog ne može učiniti onome koji vjeruje. U jednom trenutku mama mi je nakon što je kratko prebirala po svojoj torbici, potiho rekla da je zaboravila ponijeti svoju krunicu. Nedugo nakon toga, tijekom pauze putovanja kada je autobus stajao na odmorištu, žena koja je sjedila do nas je prišla mojoj mami zamolivši je da ispruži ruku. Zatim je skinula krunicu sa svoga vrata i položila je u dlan moje mame uz riječi: „Od majke majci. Vama je sada potrebnija nego meni, a ja ću moliti za vašega sina.” Obujmila je maminu ruku i samo se nježno nasmiješila.
Utjeha, nada i vjera
Ponekad se pitam je li ta žena uopće bila stvarna jer je tako nenametljivo, tiho i snažno došla baš u trenutku kada više nismo imale riječi i objašnjenja za bol koja nas je snašla. Kao da ju je sam Gospodin poslao u liku anđela da nas utješi, baš kao što je anđeo u Getsemanskom vrtu tješio Isusa.
Sada kada na cijelu situaciju gledam s vremenskim odmakom, vidim koliko je to iskustvo oblikovalo moj odnos prema krunici, ali i prema nadi i vjeri općenito. Nismo je pitale ni za ime, ni za kontakt. Znamo samo da je iz Osijeka. Ako slučajno ovo čita, od srca joj zahvaljujem što je bila tračak svjetla u našoj tami. Njezino svjedočanstvo i krunica koju je darovala mojoj majci žive i dalje – u svakoj krunici koju izradim i svakome tko je primi.
Što bi za kraj poručila našim čitateljima?
Otac te vidi. Otac poznaje tvoje srce jer ga je On stvorio. Otac te čuje i nikada te ne napušta. Isus te ljubi. Isus je već prošao sve što ti sada prolaziš. Isus te razumije. Isus te liječi i čeka da ga pustiš u svoje srce. Duh te vodi. Duh te nadahnjuje, krijepi i spušta na tebe Očeve darove.
Ljubljena si i dragocjena
Majka Marija moli za tebe. Ona posreduje za tebe kod svoga Sina. Ona plače i smije se s tobom. Ona te nježno drži za ruku u svakom trenutku tvojega života. Posvijesti si koliko si ljubljena, koliko si svrhovita i koliko si posebna. Nitko nije kao ti. Nitko. Stvorena si od Ljubavi iz ljubavi. Željena si i dragocjena si. Dopusti si biti ljubljena čak i kada ti se čini da u tebi nema ničega što bi se moglo ljubiti. I vidjet ćeš, umirit će se srce tvoje ako te ono u bilo čem’ osuđuje. Jer Bog je veći od tvojega srca i znade sve. (Usp. 1 Iv 3, 19-20).
Više detalja o obrtu Okrunjena možete pogledati na Instagram profilu.
Autorica: Ljiljana Ćosić – Žena vrsna
Foto: Okrunjena – privatni album
