Umor koji dolazi s majčinstvom
Kada sam postala majka, otkrila sam novu razinu umora koju prije nisam poznavala. Umor koji je obuhvaćao sve dijelove mog života, ali i iz mene izvlačio neku novu, ne baš ugodnu osobu. Jednokratni san privremeno je pomogao, odlasci na druženja ili frizuru isto. I što preostaje nakon toga? Sve su to kratkotrajna rješenja koja malo pomognu, ali iza toga sve se vraća na staro. Odmor tijela je potreban, ali nema promjene ako uz to ne njegujem i psihu.
Svakodnevica koja iscrpljuje
Danas je moderno popravljati raspoloženje kupnjom, utišati misli mobitelom, televizijom ili makar podcastom, poboljšati sliku o sebi novim noktima i sl. Ali to nije rješenje jer ti i dalje moraš biti tu, u svojoj svakodnevici, onoj koja umara. Sve što nam svijet nudi jest bijeg od nje, bijeg od prisutnosti. A što je drugačije kod logoterapijskog pogleda? On nam nudi traženje smisla u njoj, traženje svoje svrhe, svrhe za koju smo stvorene. Biti u svojoj svakodnevici, koliko god ona teška bila, i gledati ono lijepo u njoj, koliko god to bilo malo. Promjenu trebam tražiti u sebi, a ne oko sebe.
Briga o sebi kroz davanje
Nije popularno reći da osjećaj radosti i svrhe otkrivamo u davanju sebe, kada se okrenemo drugima. Dok god tražim svoje pravo na razumijevanje drugih, odmor ili pomoć kakvu sam ja zamislila, neću biti istinski sretna. Dok god sam ja ona koja na nešto „ima pravo“, gledam sebe kao na žrtvu i drugi mi nešto uskraćuju. A kada postanem aktivna sudionica svog života i svjesno sebe dajem drugima bez očekivanja uzvrata, sreća će pratiti taj stav. Isus nam je primjerom dao „recept“ za sreću: „Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ (Mk 10, 45). Živimo u svijetu u kojemu je vrlo često sve okrenuto vlastitoj ugodi, ali u vjeri i logoterapiji vidimo da to nije izvor one istinske radosti koja nam se ne može oduzeti. To ne znači da ću se iscrpiti do iznemoglosti ili da se neću brinuti o svom tijelu. Baš suprotno, brinut ću se koliko mi je to potrebno, ali isto tako bit ću svjesna da ona istinska sreća neće doći iz toga.
Promjena pogleda
Potrebno je postići promjenu pogleda i redovito ga preusmjeravati sa sebe na druge. I ja osobno lako upadnem u zamku gledanja samo na sebe, ali znam da to nije pravi put i moram se ponovo „centrirati“. Pa kako to činiti?
-
Osobnom molitvom
U molitvi dijelimo svoje terete s onim koji nas je stvorio. U krunici Majci dopuštamo da nas vodi prema svome Sinu, ali ni jedna molitva nije prekratka da bi se molila. Ne treba očekivati jednaki intenzitet kao ranije kada smo imale manje obaveza, pa zato možemo tražiti nove načine kako zadržati osobni odnos s Bogom. Ali ne zaboravimo, veliki neprijatelj molitve je perfekcionizam, ne dopustimo da nam je oduzme koliko god nesavršena bila.
-
Dnevnikom zahvalnosti
Zahvalnost mijenja naš pogled i usmjerava ga na ono dobro i lijepo u našem životu. Ona je melem za naše ožiljke, lijek za naše nezadovoljstvo. Kada gledamo što imamo, manje primjećujemo ono što nemamo.
-
Otkrivanjem vlastitih vrijednosti
Vrijednosti su ono što nam je Bog usadio da nam otkriva put do našeg osobnog smisla. One su u nama i pomažu nam donositi odluke u skladu sa svrhom kojoj težimo. Stoga ih trebamo uvijek imati na umu.
-
Kvalitetnim razgovorima
Mi smo bića odnosa i kvalitetni razgovori mogu nas ispunjavati i podržavati u svakodnevici, a posebno ako su oni u grupi drugih žena sličnih stavova. Kada znaš da nisi jedina u tim borbama, da nisi jedina koja pada i diže se, da postoje i drugi koji se suočavaju sa sličnim izazovima, lakše je podnijeti težinu jer se ona dijeli.
-
Opraštanjem
Teret nepraštanja sebi ili drugima može biti težak na našim ramenima. Može se pojaviti u trenutcima u kojima to ne želimo i biti nam uteg u budućim odnosima. Oprostiti ne znači nužno zaboraviti, ali znači izboriti se sa sobom i priznati da kod druge osobe (ili nas samih) možda ipak ima nešto još dobro. Ovo je duboka tema i dobro ju je imati na umu.
-
Radom s terapeutom
Svi ponekad trebamo osobu koja će nas nepristrano saslušati ne dajući rješenja te prepoznati u nama ono što možemo biti. Teško je otvoriti se strancu, ali možemo se osloboditi tereta u puno kraćem roku nego što bismo to sami uspjeli i krenuti u smjeru kakvi bismo željeli biti.
Istinska briga o sebi
Neka naš majčinski umor bude poticaj da rastemo i postajemo sve bolje majke i osobe. Da rastemo u vjeri i davanju drugima te tako pronalazimo onu istinsku radost u ispunjavanju smisla vlastitog života. Zato vas potičem da primijenite ove korake u svom životu kako bi se istinski brinule o sebi, a time i o svojim voljenima.
Autorica: Monika Zelić (LogoMAMA) – Žena vrsna
Foto: Alisa Anton – Unsplash
