Ni u jednoj situaciji prije, kao onda kada smo postale supruge, a potom i majke, nismo se osjećale istovremeno toliko nemoćno i nadmoćno. Istovremeno su to osjećaji ispunjenosti, želje za darivanjem sebe, čežnje za služenjem koju nikada nismo u toj mjeri kod sebe prepoznavale, ali i sve ono krajnje – osjećaji nedostatnosti, neuspjeha, bezbroj pitanja i neizvjesnosti, uloga koje nas potpuno nadilaze. Što god (ne) činile prije, ali i koliko god se educirale i pripremale, brak, a posebno majčinstvo, nas „izuvaju iz cipela“ i to onih koje nismo ni znale da imamo. Neizrecivo je koliko se kroz majčinstvo pronalazimo u stanjima i osjećajima duboke ljubavi, a opet se toliko puta pronađemo sasvim nemoćne i slomljene.
Gdje je ona ljepota početne bjeline i oduševljenja, kada nastupe prve poteškoće, kada se nadovežu još neke boli, neuspjesi, razočaranja, iscrpljenost, pa i rane koje sada postaju ponovno žive? Gdje je ona snaga, u trenucima očaja, kada dođu dani u kojima se osjećaš slomljeno više nego što si mislila da ćeš to moći podnijeti? Kako to da baš ja ne mogu dokučiti ono ispunjenje o kojem (čujem ponekad) da druge pričaju?
Imaš neko svoje pitanje?
U čemu si ti slomljena, dotučena, pobijeđena?
Sve mi to imamo – i dotičemo ova stanja u raznoj mjeri, ali i niz pitanja koja ona pokreću, mnogo toga u nama otkrivaju…
Brak i majčinstvo su jedan životni filter za ono što mi zapravo jesmo, u odnosu na ono što smo pozvane postati jer je to naš put svetosti u kojem donosimo odluke i nužno trebamo pobjeđivati ta stanja. Ne onaj internetski filter, gdje sve činiš zaglađenijim, ljepšim, gdje stane samo djelić i sličica onog sređenog, za pokazivanje spremnog, kutka. Filter je to koji u svemu onom predivnom što o nama otkriva, nužno izvlači i ono drugo, ono manje lijepo, ono sve sebično, trulo, sve ono što je potrebno pred Boga podastrijeti – izliječiti, obnoviti, preobraziti. U tom manje romantičnom dijelu braka i majčinstva, nalazi se prigoda za prigrliti Radosnu vijest spasenja Isusa Krista, još više i dublje nego do sad.
Isus je tu s tobom, nikada te nije napustio, nikada te nije namjerno „usosio“ u nešto, nije htio da imaš poteškoće i takve osjećaje… No zahvaljujući svim tim stanjima, u kojima se susrećemo sa svojim bolima, ranama, teškim crtama svog karaktera, svojim slomovima i padovima – upoznajemo bolje sebe, kako bismo mogle umrijeti sebi i na tim mjestima stvoriti mjesta za Boga. Tako postajemo sve više Božje, svete. Sve to što se pojavi imamo priliku imenovati, Njemu predati, na tomu raditi, s Njim pobjeđivati i napredovati u svetosti. O, kako je to milosno i predivno. Na jednom je ona moja nestrpljiva „ja“ i ona depresivna „ja“, zaista dobila priliku – da se pokaže ona „prava ja“, po Božjem zamišljena.
Nemoj bježati od onoga što te lomi
Ipak, više čak i od filtera, brak i majčinstvo jesu poziv. Poziv na potpuno umiranje svom životu (do tada), potpuno odricanje sebe, kako bismo zadobile nove sebe, i sve ono što nam Bog obećava – višestruko uzvraćeno, u onoj najboljoj verziji kako je On to zamislio. Kao što svećenik i redovnica ređenjem sve ostavljaju iza sebe i ulaze u nešto sasvim novo, započinju novi život, tako se i mi kroz poziv na obitelj (sakramentom) odričemo svega što smo imali do tada, kako bismo stekli i uživali sve ono novo, predivno, oslobođeno, radosno, Božje, ispunjeno Duhom Svetim, otkupljeno, oživljeno, ozdravljeno.
Zbog te prilike da postanemo nove, preobražene, Božje i svete, nemoj se bojati slomiti. Nemoj se bojati VIŠE vremena provesti sa svojom djecom, i kad su ona „najteža“, kada su faze „nemoguće“… Ne boj se NAPUSTITI one želje koje si možda mislila da su tvoje, kako bi pronašla one Božje, namijenjene u potpunosti za tvoj put svetosti… Nemoj se bojati sa svojim mužem voditi one dublje, bolnije razgovore… Ne boj se opet prva oprostiti… Nemoj se bojati moliti jače, iskrenije, s više suza i predanja. Nemoj se bojati Boga i Njegovog plana, Njegovog u potpunosti ljubavlju ispunjenog plana. Ne boj se darivati se, umrijeti onoj sebi koja govori „ne mogu više“ kako bi ti Bog zaista pokazao što uistinu On može!
Dopusti Mu da te obilno pohodi usred najtežih stanja koja prolaziš kao supruga i majka
I hvala Mu, jer ne moraš više bježati ni lutati. Ni od onih teških faza djece, ni od onih trenutaka usamljenosti pored svoga supruga, ni u onim trenucima neizvjesnosti usred bolesti i poteškoća, ni u onim osjećajima neuspjeha i neostvarenja kada se vrtiš unutar četiri zida i kaosa… Ne moraš bježati, jer ispod te površine, u dubini je Bog, Božja ljubav, prisutnost, milosrđe i otkupljenje. Ne moraš bježati i možeš se u potpunosti nauživati Njega i Njegovih darova, u svom životnom pozivu koji ti je tako velikodušno darovan, baš zahvaljujući ovim životnim okolnostima, On će te obilno pohoditi. Vjeruj Mu i predaj se – i nauživaj se onakvoga života i onakve Ljubavi za koju nisi znala da postoji – baš zahvaljujući svom braku i majčinstvu.
Sanja Dugandžić – Žena vrsna
Foto: TeiTo
