Prije samo nekoliko desetljeća činilo se nezamislivim da će postojati zemlje u kojima je dopušteno prekinuti život djeteta – ne samo u prvim tjednima, već i u 20., 30., pa čak i 40. tjednu trudnoće. Danas, to više nije fikcija. To je stvarnost, tu živimo.
Zakoni koji omogućuju pobačaj i netom nakon poroda
Zakoni u nekim državama – poput SAD-a, Kanade i Nizozemske – dopuštaju pobačaje do samog poroda. U Nizozemskoj je, pod određenim uvjetima, dopuštena i neonatalna eutanazija – odluka da dijete koje je već rođeno ipak ne živi. Ovo nije scenarij iz neke serije, ovo je sadašnjost. I ta stvarnost dolazi i k nama – ne samo zakonima, već i mentalitetom, kroz medije, obrazovanje, tiho, ali uporno. Sve je započelo s „dozvolom pobačaja do 8. tjedna”, potom do 12. pa 20., a danas – granice gotovo da i nema. Ovo nije zastrašivanje, ovo je dijagnoza zapadne civilizacije. Ovo je činjenica, stvarnost zapadnog svijeta koja polako dolazi i k nama, kroz zakone, kroz medije, kroz ideologije.
Pobačaj nije „medicinska intervencija“
Zato je važno jasno reći istinu: znanost je dokazala da ljudski život počinje začećem. Srce djeteta kuca već 18. dan. Svi organi funkcioniraju od 8. tjedna – od onog tjedna do kojeg je u većini zemalja pobačaj dozvoljen. S 9 tjedana dijete ima svoj jedinstveni otisak prsta, a s 12 tjedana se smiješi. Osim toga, dijete osjeća bol za vrijeme pobačaja. Nije mi jasno kako oči javnosti mogu biti toliko zatvorene ili krivo gledati. Radi se o malenom konkretnom živom biću. Biću koje je u stanju već sa 20 i nešto tjedana samostalno živjeti, izvan majčine utrobe.
Eugenika kao nova ideologija
Pobačaj nije „medicinska intervencija”. Pobačaj je prekid života jedne konkretne, neponovljive ljudske osobe – dječaka ili djevojčice. Zato nijedna majka ne bi smjela biti dovedena u situaciju da to učini iz straha, pritiska ili beznađa. Onih 8 tjedana s početka zakona o pobačajima miče granice na 10, 12, 20 ili 40 jako često zbog prenatalne dijagnostike. Dijete s dijagnozom nije bezvrijedno, i ono je dijete. Nije „manje vrijedno”. Ono je vrijedno svakog truda, svake žrtve, svakog dana. Neprihvatljivo je da se u 21. stoljeću doslovno promiče eugenika ili da se liječnike prisiljava na kršenje priziva savjesti. Eugenika je duboko nehumana ideologija koja ljude dijeli prema „vrijednosti” njihova života, ona na one s dijagnozama, invaliditetom ili neželjenim osobinama gleda iz perspektive prekida njihovog života. To je poniženje dostojanstva svakog čovjeka i podsjetnik na najmračnije zloupotrebe znanosti u povijesti! Umjesto zaštite slabijih, eugenika sustavno isključuje – što nijedno civilizirano društvo ne bi smjelo tolerirati. Situacija je krajnje ozbiljna.
Žena je nositeljica života
Ljudi su društvena bića, mi smo potrebni jedni drugima. Dijete treba nekoga tko će se za njega brinuti. Ženi je potrebno ostvarenje onoga što samo ona može. Jer – žena je stvorena za život. Direktno ili indirektno. Žena je stvorena za nešto veličanstveno – ona je nositeljica života. To je ono po čemu je najbliža Bogu. Nijedno drugo biće na zemlji nema tu sposobnost – da štiti, nosi i podari život. U njoj se rađa novi svijet. U njezinoj utrobi otkucava novo srce. To je njezina snaga i njezin poziv. To je njezino dostojanstvo. Upravo po tome žena je najsavršenije ovozemaljsko biće, posljednja stvorena, točka na i cijelog stvaranja.
Naravno, valja naglasiti da nije svakoj ženi dano da podari život, uostalom nije svaka žena odabrala takav put, ali svaka žena je u svojoj biti odgojiteljica na ovaj ili onaj način. Ona je brižna i odgovorna, topla… puna ljubavi. Žena se a priori razlikuje od svakog drugog bića, ona je od početka nositeljica života, odnosno žena je ona koja ljubi i skrbi za druge. ŽENA JE SLOBODNA negirati zlo.
Moderna žena je ona koja ne bira zlo
Danas se modernom ženom naziva ona koja traži „pravo na smrt”. Uočavate li do kojeg je apsurda ljudska civilizacija u 21. stoljeću došla? Zato moram reagirati. Modernom ženom ne može se nazivati ona žena koja zagovara abortus! Moderna žena nije agresivna, gnjevna ni ranjena ideologijom. Moderna žena nosi u sebi radost življenja. Ona je marljiva, suosjećajna, razumna i odlučna. Ona voli, ona skrbi, a na poseban način voli one koje nitko ne vidi i kojima se pokušava oduzeti temeljno pravo – to su nerođeni. Zato je danas hrabra ona žena koja, unatoč siromaštvu, dijagnozama, pritiscima – nosi dijete do kraja. To je junakinja. To je snaga koju ovo društvo treba slaviti. To je žena koja svojim kvalitetama pridonosi uspjehu obitelji, zajednice i društva.
Ne postoji neželjeno dijete
Pravu borbu za ljudska prava ne vode iskrivljene moderne žene, iako ih se uporno prezentira kao uzore i kao ispravne. Ne! Pobrkali smo nešto. „Neželjeno dijete” je željeno od mnogih drugih, postoje liste čekanja za njega ili za nju. Ne možeš biti nikome uzor ni humanist, a istovremeno podržavati zakon koji dopušta ubiti dijete pred rođenje. Ne možeš se zvati borcem za prava dok ti pravo na život nije na vrhu ljestvice. Jer bez života nema nikakvih drugih prava.
Pobačajem se stvara rana na ranu
A što društvo danas nudi ženi pod krinkom „slobode”? Nudi joj silne rane i krivnju. Nudi joj tišinu koja ne prestaje. Tisuće žena nakon pobačaja prolazi kroz depresiju, tjeskobu, različite ovisnosti i brojne druge probleme. Jer „problem” pobačajem nije riješen – stvoren je još veći problem. Stvorene su brojne rane u srcu majke. To nije sloboda. To nije mir. To je rana. Potrebno je osvijestiti ljude u pravoj istini od koje nas svi uporno žele udaljiti. I nemojte mi reći da nitko ne razumije i da nema drugog izlaza. Izlaz uvijek postoji! Mi smo tu! Želim istaknuti da uistinu postoje divni ljudi, inicijative, centri itd. koji cijene svaki ljudski život i koji razumiju situaciju ma koliko kompleksna, zamršena i teška bila. Još je teža situacija imati postojeće probleme plus problem usmrćivanja malene bebe.
Inicijative za pomoć trudnicama i majkama
Istaknut ću stoga ovdje dvije inicijative koje vraćaju vjeru u dobrotu i smisao:
- Mreža RITA – Potpora mijenja živote
Ova mreža potpore i solidarnosti okuplja majke i očeve koji su unatoč teškim prenatalnim dijagnozama odlučili upoznati i voljeti svoje dijete. Kroz emocionalnu, psihološku, duhovnu i praktičnu pomoć, pokazuju da ljubav ne prestaje pred strahom.
- Prozor života – Udruga Betlehem
Prozor života u Hrvatskoj pokrenut je nedavno, početkom ove godine. To je sigurno mjesto gdje majka u krajnjoj nuždi može anonimno ostaviti novorođeno dijete koje ne može zadržati pa to dijete preuzima osoblje koje mu pruža potrebnu skrb i pokreće postupak udomljenja ili posvajanja.
Prozor života za nadu Života
Baš na blagdan sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 2025., u prozoru života ostavljeno je novorođenče – malena djevojčica stara svega nekoliko dana. Taj čin – očajnički, ali ipak pun nade – bio je poticaj za raspravu o ukidanju prozora života. To je takav apsurd. Pravo na identitet ne može i ne smije biti iznad prava na život. Ako zatvorimo prozor – nismo zaštitili dijete, nego sustav koji je spor, hladan i gluho birokratski. Društvo koje okreće leđa najranjivijima – više nije civilizirano.
Pravo na život temelj je svih ljudskih prava
Temeljna postavka svakog čovjeka treba biti da je pravo na život uistinu temelj svih prava. Slobodan čovjek je onaj koji odbija zlo, a ne onaj koji čini što mu se prohtije.
Žena koja bira život – bira slobodu, bira dobro.
Autorica: Matea Ćorić – Žena vrsna
Foto: Andriyko Podilnyk – Unsplash
