
Svakovrsne „pozitivne“ misli kruže internetom i društvenim mrežama. Neke su upakirane i u kompletu s vrlo lijepim i efektnim fotografijama i videima… Savršeno urađeno, oku ugodno, kao s neke profesionalno napravljene reklame, a čovjekovoj duši milozvučno… Ljudi sve to najčešće prosljeđuju bez puno razmišljanja, ali se u tome nađe svakakve mješovite duhovne „robe“. Podsjećam sebe i vas, kaže sv. Pavao:
Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!
(1Sol 5,16-22)
Sporna poruka koju su i vjernici prosljeđivali
Jednu takvu poruku sam dobio nedavno i glasi:
Kad je ptica živa, jede mrave, ali kada ptica ugine, mravi je jedu.
Vremena i okolnosti mogu se promijeniti u bilo kojem trenutku. Zato ne pokušavajte nikoga promijeniti i ne obezvrijedite ništa oko sebe. Možda imate moć danas, ali upamtite: vrijeme je puno jače od bilo koga drugog! Znajte da drvo čini milijun šibica, ali jedna šibica dovoljna je za spaljivanje milijuna stabala.
Živi u pokretu i čini dobro! Vrijeme je poput rijeke: nikad ne možete dodirnuti istu vodu dva puta, jer voda koja je prošla više nikada neće proći.
Uživajte u svakoj minuti svog života i sjetite se:
Nikad ne tražite atraktivan izgled jer se on s vremenom mijenja. Ne tražite savršene ljude jer oni ne postoje. Prije svega, potražite nekoga tko zna vlastitu vrijednost i cijeni vas.
Imajte 4 vrste ljubavi: Bog, život, obitelj, prijatelji.
Bog jer je gospodar života, život jer je kratak, obitelj jer je jedinstvena, prijatelji jer su rijetki.
Po čemu je ova poruka sporna?
Usprkos oduševljenju kojom su moji prijatelji i prijateljice, dobri katolici, dijelili šakom i kapom ovu obavijest po društvenim mrežama, ovaj je tekst odmah popalio sve crvenealarme moje duhovne obrane. Ne zato što bih bio nekakav osobiti „katoliban“ kako nas pogrdno zovu prijatelji nevjernici, niti stoga što bih bio pripadnik moralne policije koji bi nekome nešto nametao ili zabranjivao, niti sam kakav mudri apologet kršćanskog pravovjerja… Ali nešto me iz moje davne prošlosti ipak upozorilo: slične sam duhovne prostore već davno dotakao vrludajući stranputicama istočnjačkih duhovnosti! U dobivenoj poruci određene duhovne misli svakako jesu, ali to većim dijelom nije opće-kršćanska, a još manje – katolička duhovnost, nego nešto sasvim drugo…
Elementi budizma i New Agea
Pa da zavirimo malo što je to ovdje u primljenoj poruci:
Karma i budizam
1. Početna duhovna misao o ptici i mravima čisti su budizam. Tu je jasno izraženo budističko karmičko načelo uzročnosti, pri čemu se stavlja naglasak na „karmu“ kao zakon uzroka i posljedica, tj. da namjera i djelovanje nekog pojedinca imaju neposredan utjecaj na budućnost tog pojedinca, kako u ovom sadašnjem, tako i u sljedećim (reinkarniranim) životima. Budizam je u osnovi ateistička religija koja ne priznaje Boga i koja ne priznaje postojanje čovjekove duše. Kršćanska nas vjera uči da se smrću pojedinca okončava ovozemaljski život i pojedinac stupa pred Boga na osobni sud za djela koja je činio za života na zemlji. Mi kršćani vjerujemo da nakon smrti nema mogućnosti ispravljanja tih djela. Nasuprot tome, u budizmu vjeruju da se unedogled nastavlja tijek ponovnog rađanja i umiranja i to traje dok pojedinac „ne uspostavi karmu“, tj. potpuno pročišćenje od zatamnjenja i drugi aspekt koji je akumulacija svega dobroga.
2. Mnogi autori drže da je ova izreka („Kad je ptica živa, jede mrave, ali kada ptica ugine, mravi je jedu.“) originalno baš Buddhina (Siddhartha Gautama, osnivač budizma, 560.-480. pr. Krista). Kasniji dodaci o šibicama itd. su dalje samo nešto modernija nadogradnja istog karmičkog zakona.
Budističko poimanje odnosa vremena, okolnosti i trenutne sudbine pojedinca
3. Sljedećom misli: „Vremena i okolnosti mogu se promijeniti u bilo kojem trenutku. Zato ne pokušavajte nikoga promijeniti… jer je vrijeme jače od bilo koga“, autor ovdje jasno povezuje s početnim karmičkim načelom iz prethodne točke gdje su vrijeme, okolnosti i trenutna sudbina pojedinca u konceptu budizma međusobno tijesno povezani. Također, potvrđuje da je ne Bog, nego „vrijeme“ jače od bilo koga.
Kada Isus propituje zašto gledam trun u oku brata svoga, a brvna u svome oku ne vidim, poziva me da uvidim vlastitu moralnu bijedu i to je jedini mogući smisao zašto nekoga ne mijenjati.
Ovdje autor naglašava da ne trebamo nikoga pokušati mijenjati, ali to ovdje nije zbog bilo kakvih moralnih načela ili ljubavi prema nekome / nečemu. Autor ne misli da smo i sami grešni, duhovno izranjeni i nemoćni te da, takvi, trebamo Boga da nas otkupi i spasi, već ovo spominje kao gotovu činjenicu da nam nema pomoći jer „vrijeme“ će svakog sustići i kazniti za ono što je loše i nagraditi za ono što je dobro učinio u životu. Stoga „ne pokušavajte nikoga promijeniti…“ ovdje nije iskreno čovjekoljublje nego strah da ćemo na kraju ovoga života ipak odgovarati pred nekim, upakiran u nešto modernije ruho psihologiziranja i duhovnost New Agea – „ja sam OK, ti si OK“, „sve je dopušteno“, „ne trebaju nam nikakve društvene norme“ itd.
Elementi New Agea
4. S obzirom da budizam ne priznaje postojanje Boga, tekst u nastavku postaje nekonzistentan i očigledno upotrebljava više vrsta duhovnosti jer dalje spominje nekakvog boga (ne zna se kojeg). Ovdje tekst očigledno skreće u sinkretizam, jednu od značajki New Agea o stapanju svih religija, nacija i mišljenja u jedno bezlično društvo.
Hedonizam
5. „Uživajte u svakoj minuti svog života…“ – To je naravna želja čovjeka kojeg vodi samo i isključivo materijalno tijelo, užitak, požude, lagodnost… Znamo iz svakodnevnice, a to je naravno i cjelokupno iskustvo Crkve, da mnoga zla izlaze iz nezasitne čovjekove želje za uživanjem. I da, koliko god pokušavali ovdje „uživati“ u životu, to je „uživanje“ tek blijedo udovoljavanje čovjekovoj bijedi, jer na koncu života sve materijalno ostavljamo zemlji. Stoga kršćanin dobro zna da užitak na zemlji ne donosi mir i spokoj, nego konačno samosažaljenje jer to sve moramo ostaviti. Kršćanin zna da život na zemlji nije raj nego tek prolazna stanica. Da život na zemlji nije nagrada već kušnja te da, tekvjerujući Isusu i nasljedujući ga – Njega ljubimo, Njemu služimo i spasimo dušu svoju, pomognemo bližnjima u tom životnom pothvatu. Da zajedno prispijemo u nebo – vječnost blaženu.
Točne tvrdnje pogrešno interpretirane u tekstu
6. „Ljubav prema životu“ – Poštivati i štititi čovjekov život od začeća do prirodne smrti jest ljubav, dakle život. Izgarati nesebičnim sebedarjem za ljude jest ljubav, dakle život. Njegovati stvoreni svijet jest ljubav, dakle život. “Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu” (1 Iv 4,16). Ljubav prema životu stapa se uljubav prema Bogu – Isusu – koji JEST život. Gledajući ovu tvrdnju u kontekstu cijele poruke, vidljivo je da autor poruke poziva na ljubav prema ovozemaljskom životu jer drugog i ne poznaje.
7. „Ljubav (samo) za obitelj i prijatelje?“ – Isus je govorio o tome da tako rade samo pogani i da pri tome ništa posebno ne čine, a da kršćani MORAJU LJUBITI i neprijatelje svoje.
8. Tvrdnja „Bog je gospodar života“ je, naravno, potpunotočna s kršćanskog gledišta. Ipak, u ovom tekstu, imajući na pameti već ranije rečeno, slobodni smo pitati se ipak, koji je to „bog“: bog ili Bog? U svim religijama koje bogove traže odozdol, uglavnom neki strašni „bogovi“, proizašli iz čovjekove bolesne religioznosti, „gospodari“su životima i sudbinama ljudi. A kršćanski objavljeni Bog ima ime: ime mu je Isus, on je Krist, pravi Bog i pravi čovjek, objavljeni Bog. Bog Stvoritelj, Bog Ljubav, Bog Otkupitelj. Isus je Bog i svojim životom i smrću za nas grešne jasno je dokazao da je došao služiti, ali i da je gospodar svih prirodnih sila.
9. „Život je kratak.“ – Život na zemlji, u našem materijalnom tijelu zaista jest kratak. Ali znamo da čovjekova duhovna duša koja oživljava to tijelo od začeća nadalje živi vječno i da je tjelesna smrt tek prijelaz – rođenje čovjeka u novi život. Crkva nas jasnouči da se preminućem tijela život čovjeku ne oduzima već mijenja! Ovo napisano u kontekstu poruke koju razmatramo je, dakle, ili ideološki materijalizam kojem nikada nije dovoljno „materijalnog života“ i uvijek traži još malo, iz pukog straha od nevjerničke praznine vlastite smrti ili budizam koji, kao i ideološki materijalizam, niječe postojanje čovjekove duše i vječnosti.
Kršćansko prihvaćanje nesavršenih ljudi (ali i kršćani trebaju postaviti granice)
10. „Ne tražite savršene ljude jer oni ne postoje. Potražite nekoga tko zna vlastitu vrijednost i cijeni vas.“ – Doista, ovo bi bio lakši put. Međutim, kad bismo samo takve osobe tražili, koji nas cijene, morali bismo se odreći većeg dijela najbliže obitelji, rodbine, prijatelja… ostali bismo brzo kao Pale sami na svijetu… Jer, tko nas to nije u životu uvrijedio, ostavio na cjedilu kad nam je trebala pomoć, tko nas to nekada nije odbacio, tko nas to nije razočarao? Isus poučava Petra, a i nas: „Učitelju, koliko puta da oprostim… do 7 puta? Kažem ti Petre, ne do 7, već do 70 puta 7…“, tj. u biblijskom izričaju „uvijek“. A sv. Pavao čak govori „podnosite jedni druge u ljubavi…“. Doista, ne postoje savršeni ljudi. Samo savršena Ljubav koja prihvaća svakoga.
Što je istinito u tekstu?
11. U tekstu sam pronašao još nešto istinito. Završetak poruke: „…prijatelji su rijetki“ – točna je izjava i prepoznajem se uistinu u njoj. Isus je imao malo prijatelja, a i oni su ga, uglavnom, osim Ivana, ostavili samog na križu. Ja znam jer sam bio jedan od njih… Jednom se sv. Terezija Avilska u molitvi potužila Isusu kako joj je teško kako to On s njom postupa, a Isus joj jeodgovorio da tako postupa sa svim svojim prijateljima. Na to mu je ona odgovorila: „Zato i imaš tako malo prijatelja.“ Nije važno. Budimo još više Isusovi prijatelji.
Pravi Put, Istina i Život
Na kraju, ni najmanje mi nije na pameti nekome docirati. Ni u primisli mi nije omalovažavati bilo koga, jer ponizno priznajem da tek počinjem učiti svakog čovjeka ljubiti kao samog sebe. S vama sam ovdje samo podijelio iskustva svojih ranijih poganskih i mračnih stranputica, od kojih me spasilo jarko svjetlo Isusa Krista, pravog Boga i pravog čovjeka.
On je jedini Put, Istina i Život. Sve su ostalo pogreške koje skupo koštaju čovjeka. Ponekad je ta cijena i sam vječni život. Ne bih se više nikada poigravao s tim…
Krešimir Stjepan Pećar – Žena vrsna
Foto: Wim van ‘t Einde – Unsplash