Vjerojatno ti se nekada dogodilo da ti Bog stalno „gura pod nos“ neku temu. Neki dan si pročitala nešto što ti se učinilo baš zanimljivo pa je u nedjelju bila propovijed baš o tome, u novom podcastu kojeg si slušala isto je spomenuto.. sve se slaže baš tako da se stalno vraćaš na promišljanje o toj temi. Vrlo je jasno da Bog želi da o tome promišljaš. Puno mi se puta to dogodilo i uvijek me raznježi Božja dosjetljivost, pažljivost i ljubav. Zadnjih tjedan dana Bog tako pred mene stavlja shabbāt.
Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji
Shabbāt je za Židove dan spomena na Božji savez s njihovim narodom. To je dan posvećen odmoru, ali ne bilo kakvom. Shabbāt je dan Gospodnji – dan kada puštamo svijet, svoje obaveze, poslove i prebivamo s Gospodinom u molitvi i slavljenju. Nedjelja bi trebala biti upravo to. Dan u kojemu ostavljamo sve po strani i imamo vrijeme za Boga, za zajedništvo, za molitvu.. ne samo onih sat vremena dok smo na misi, već cijeli dan.
Čini se nemoguće to postići u današnje vrijeme kada robujemo produktivnosti, rokovima, kada smo uvijek svima dostupni i imamo dojam da je sve hitno i neodgodivo. Prioriteti su nam potpuno iskrivljeni. Bez odmora, bez odlaska na Izvor, ne možemo učiniti ništa. Baš iz odmora, iz prebivanja s Gospodinom, iz nedjelje – dobivamo snagu i milost koje su nam potrebne za tjedan. Ignoriramo li to, brzo ćemo uočiti posljedice.
Dana nam je zapovijed da svetkujemo Dan Gospodnji. Sve što je nužno da bi naša duša ostala u stanju milosti i bila privijena uz Boga dano nam je u zapovijedima. One nas čuvaju u Božjoj prisutnosti. Ako smatramo nedjelju običnim danom u tjednu i ona se ne razlikuje puno od ostalih naših dana, trebali bismo se zapitati vršimo li zaista treću Božju zapovijed.
Ako nemamo vremena za Boga, nešto drugo ili netko drugi je naš bog
Sjećam se da sam kao studentica bila donijela odluku da nedjeljom neću učiti. Nedjelja je bila dan za jutarnju molitvu, misu, ručak i druženje s prijateljima ili obitelji. Bila sam prilično čvrsta u toj odluci, a sada mi se čini da mi te čvrstoće nedostaje. I dalje je nedjelja dan prvenstveno za misu i druženje, ali i za poslove koje nisam stigla obaviti tijekom tjedna. Kao da nemam vremena za shabbāt. Ne mogu se otrgnuti obavezama ni na taj jedan dan. Zapravo, biram vjerovati da ne mogu to učiniti. Da su moje obaveze toliko važne i moja uloga toliko ključna da će svijet propasti ako se isključim. Zvuči kao da sam ja mali bog.
Kada bih dopustila Bogu da bude Bog, dala Mu vrijeme koje mu pripada – ja bih bila na dobitku. Imala bih mir, dobila bih snagu, znala bih da nisam sama. Dobila bih slobodu. On bi umnožio moje vrijeme, ne bi bilo nikakvog straha da ću išta propustiti. Potrebno je samo iskoračiti. Priznati da nisam bog, da trebam Boga i doći Mu.
Došašće je savršeno vrijeme za to. Iskoristi ove četiri nedjelje – odvaži se da zaista budu Dan Gospodnji u svakom smislu. Neka tvoje misli cijeli dan budu blizu Njemu. Pusti sve i zahvali, slavi, moli.. odvoji se od svijeta jer ionako nisi od svijeta. Svijet je samo brod kojim putuješ do Boga, ne tvoj vječni dom – rekla je sv. Mala Terezija. Izazivam te na ovu jednostavnu adventsku odluku, da svetkuješ zaista Dan Gospodnji.
Lea Čorić – Žena vrsna
Foto: Priscilla Du Preez – Unsplash
