Svake godine sve više i više sekularizirani svijet nameće naopako slavljenje Božića. I kad kažem naopako, mislim to u sasvim doslovnom smislu. Umjesto da se Božić slavi od Božićne noći do Krštenja Gospodinova (ili barem do Tri kralja), Božić se sve više slavi od malo nakon Svih svetih pa do Božića. Svijet nam nudi „Advent” koji je zapravo po svemu osim po nazivu Božić.
Veliki katolički pisac i mislilac G. K. Chesterton je u svoje vrijeme to izvrsno primijetio:
Ne postoji opasnija i odvratnija navika od navike slavljenja Božića prije nego što Božić dođe, kao što primjerice ja sada radim pišući ovaj članak. Sama je bit proslave u tome što dolazi blještavo i naglo. U tome što u jednome trenutku veličanstveni dan nije, a u drugome trenutku jest.
(Pred)Božićno vrijeme ima svoju posebnu čaroliju
Sjećate li se adventa i Božića svog djetinjstva? Postavljanja adventskog vijenca, adventskih pjesama, ranih odlazaka u crkvu na zornice i sve većeg uzbuđenja jer se približava Božić? Sjećate li se one želje koja raste iz dana u dan, iz tjedna u tjedan? Kad ćemo smjeti izvući božićne ukrase? A onda miris bora u predbožićno poslijepodne!
Pozvat ću u pomoć ponovno Chestertona jer on to objašnjava puno bolje od mene:
Svi zdravi stari božićni običaji povezani su sa stvaranjem ozračja da nitko ne smije dodirnuti, ili vidjeti, ili znati, ili govoriti o bilo čemu vezanom uz Božić prije stvarne pojave Božića.
Tako, na primjer, djeci nikada nisu darovani pokloni do dolaska određenog sata. Pokloni su čuvani zamotani u smeđi papir, iz kojega su ponekad slučajno virili lutkina ruka ili magarčeva noga.
U opasnosti gubljenja kršćanskih obilježja?
Osim poremećaja u vremenu slavljenja Božića, posljednjih godina se javlja jedan sasvim novi poremećaj: poplava orašara kao novog simbola Božića. Doživjeli smo tako da u glavnom gradu ispod bora umjesto jaslica gledamo vojsku orašara.
Mislim da ne pretjerujem kad kažem da se radi o nimalo skrivenom ratu protiv kršćanske vizure svijeta i ovo o čemu pričam samo je jedan dio tog rata.
Smatram da se mi katoličke obitelji nalazimo na prvoj liniji fronte u ovom ratu kršćanstva i sekulariziranog postkršćanskog svijeta. Mi smo oni koji možemo održati advent i Božić u kršćanskom duhu ili dopustiti da nestanu. Bez imalo pretjerivanja, budućnost tradicije na kojoj smo odrasli je u našim rukama.
Strategija borbe za (pred)božićno vrijeme
Stoga predlažem sljedeći ratni plan koji je podijeljen u dva dijela: adventska strategija i božićna strategija.
Adventska strategija
- Ne unositi božićne dekoracije u dom prije bliže priprave za Božić (od 17. prosinca, vidi objašnjenje u ovom tekstu)
- i tada tek postepeno i u duhu priprave na Božić
- Jaslice staviti na Badnjak uz posebnu svečanost (o tome detaljnije u drugom tekstu)
- Izbjegavati s djecom prodajne centre i druga mjesta koja obiluju božićnim dekoracijama dok se ne približimo Božiću
- Advent obilježavati u obitelji na poseban način (imate obilje ideja posloženih ovdje)
- Kroz advent što više koristiti liturgijsku boju – ljubičastu (u kućnom dekoru, detalji u odijevanju, svijeće adventskog vijenca itd.)
- Pjevati adventske pjesme
Imate li još ideja? Kako se vi borite za advent?
Božićna strategija
- Božićno vrijeme nakon adventske priprave učiniti zaista svečanim
- Slaviti blagdane i svetkovine božićnog vremena
- Sad je vrijeme za crvenu i zlatnu boju i obilje ukrasa!
- Izrada i slanje božićnih čestitki s motivima jaslica i Svete obitelji
- Sad možemo posjetiti sva ona mjesta koja smo izbjegavali za vrijeme adventa
- S obitelji krenuti u obilazak jaslica po crkvama
- Pjevati božićne pjesme
- Puno obiteljskog i međuobiteljskog druženja
Kako vam se sviđaju ove ideje? Imate li još neke za dodati? Kako vi slavite Božić?
Možemo zajedno sačuvati Božić (i advent!) za našu djecu i njihovu djecu. Pošaljite nam svoje ideje i razmišljanja od kojih ćemo sastaviti novi članak na ovu temu.
Neka Vam je blagoslovljeno vrijeme priprave za Božić i nakon nje vrijeme obilnog slavlja otajstva utjelovljenja našeg Gospodina!
Katarina Matijaca – Žena vrsna
Foto: susan oh – Pixabay
