Studeni je mjesec posebne brige za duše u čistilištu. Nisu to samo prvi dani ovog mjeseca kad uređujemo groblja cvijećem i palimo svijeće uz molitve za naše pokojne. Dobro je cijeli studeni posvetiti upoznavanju nauka o čistilištu kako bismo što revnije molili za pokojne i sami što bolje iskoristili blago Crkve.
Što trebamo vjerovati?
Kao katolici trebamo vjerovati u sve dogmatske istine vjere, a u to spada i nauk o čistilištu. Odbacivati neku istinu vjere znači prestati biti katolik.
Tumačenja svetaca i crkvenih otaca nas ne obvezuju, ali bi bilo nerazumno odbaciti pouke tako svetih ljudi.
Preostaju privatne objave svetaca i pobožnih ljudi koje nam donose konkretne primjere susreta s dušama u čistilištu. U privatne objave nismo dužni vjerovati, ali smo slobodni koristiti ih kao poticaj i ohrabrenje u našem življenju vjere. Samo za privatne objave koje je Crkva odbacila, dužni smo se u poniznosti podvrći sudu Crkve.
U ovom tekstu pokušat ću ukratko donijeti nauk Crkve o čistilištu, a u sljedećim nastavcima tome pridodati različite primjere. Primjeri koje ću navoditi provjereni su i povijesno dokumentirani. Spadaju u one za koje nam Crkva daje slobodu opredjeljenja.
Što je zapravo čistilište?
Čistilište je stanje duša koje smrt zatekne u stanju milosti, ali nisu dovoljno zadovoljile za svoje grijehe ni postigle stupanj čistoće potreban za gledanje Boga licem u lice.
Duše u čistilištu sigurno su spašene i nalaze se u prijelaznom stanju koje završava uživanjem vječnog blaženstva.
U čistilištu se više ništa ne može ni dobiti ni izgubiti, nego je ono mjesto pokore i ispaštanja.
Dogmatska istina o čistilištu kaže nam jasno dvije stvari:
- čistilište postoji,
- dušama u čistilištu možemo pomoći molitvama, osobito svetom misom.
Sve ostalo (mjesto čistilišta, narav patnji, trajanje patnji…) tumačenja su teologa i iskustva svetaca koja nam mogu približiti tajnu čistilišta i potaknuti nas na djelovanje.
Pred istinom čistilišta
Čistilište je pomalo zaboravljena i ponekad krivo shvaćena istina vjere. Izgleda da smo prilično pod utjecajem protestantizma koji odbacuje nauk u čistilištu.
Svakako je lakše vjerovati da naši pokojni odmah nakon smrti uživaju puninu nebeske sreće i slave nego li da trpe muke okajavajući dug koji su grijesima u ovom životu stvorili. Svijest o čistilištu nas nužno stavlja pred dva neugodna pitanja:
- Što činimo da svojim pokojnima olakšamo čistilišne muke i ubrzamo ulazak u nebesku slavu?
- Što činimo kako bismo sami izbjegli ili umanjili dug vremenite kazne za grijehe?
Čistilište u Božjem planu
Nauk o čistilištu važna je dogmatska istina vjere i ima ključnu ulogu u ekonomiji spasenja. Crkva, iako jedna cjelina, sastoji se od tri dijela:
- putujuća Crkva – svi mi na zemlji
- proslavljena Crkva – u Nebu
- trpeća Crkva – duše u čistilištu
Zajedno ova tri nerazdruživa dijela čine općinstvo svetih. Zajedno djeluju kako bi se dušama napunilo Nebo.
Koja je onda uloga nas iz putujuće Crkve? U naše je ruke Bog stavio sredstva koja mogu pomoći dušama u čistilištu da im muke budu manje i brže okončane. To možemo činiti na više načina:
- prikazivanjem svetih misa – prema objavama svetaca vidjet ćemo da svete mise imaju najveću snagu,
- davanjem milostinje,
- molitvama, pokorom i postom.
Možda nismo svjesni da duše u Nebu ne mogu skratiti muke dušama u čistilištu. Njihove molitve mogu ih ublažiti, ali ne mogu nadoknaditi za dug vremenite kazne. To možemo samo mi vojnici putujuće Crkve koji smo još u vremenu.
“Sveta je i spasonosna misao moliti za mrtve da im se grijesi oproste.”
2 Mak 12,46
Božja pravda i Božje milosrđe
Lako se događa da se usredotočimo samo na jednu od ove dvije nerazdvojive Božje karakteristike. Onda drhtimo od straha pred svakim potezom ili olako odmahujemo rukom jer „Bog je milosrdan“. Pravi pristup Bogu, a i sebi, uključuje svijest da se Božja pravda i Božje mikosrđe ne svađaju ni razdvajaju.
Bog je neizmjerno svet i pred tom svetošću i najmanja nečistoća je velika. Pred tom svetošću svaki prijestup traži zadovoljštinu. Zato postoji čistilište. Da bismo mogli stupiti pred Božje lice, svaka nečistoća treba biti isprana. Ne zamišljajte sada Boga kao suca koji propisuje broj zatvorskih dana za okajanje prijestupa. Čistilište je potrebno i i žele ga mnoge preminule duše. Postoje nebrojena svjedočanstva duša iz čistilišta koja tumače stvarnu narav čistilišnih muka. Da, one neizmjerno trpe, ali ni za što ne bi propustile posve se očistiti od svega što je od grijeha zaostalo. Njihova radost i nada je svijest da su sigurno spašene, a njihove muke priprema su za susret sa Stvoriteljem. Ne bi podnijele pojaviti se pred njim bez potpuno izbijeljenih haljina duše.
Čistilište je savršeni odraz jedinstva Božje pravde i Božjeg milosrđa
Tako je čistilište savršeni odraz jedinstva Božje pravde i Božjeg milosrđa. Božje milosrđe nije „griješi jer Bog oprašta“, nego „ustaj jer Bog zna tvoju slabost i dat će ti priliku za svetost“. Nakon što nam cijeli život nudi alate za borbu protiv grijeha i prilike za ustajanje, Njegovo milosrđe nam daje čistilište da bismo mogli pred Njega doći potpuno čisti i dostojni nebeske radosti.
Pozvani smo biti milosrdni kao Otac, a najveće milosrđe koje možemo iskazati našim pokojnima je prikazivanje misa, milostinja i molitava na nakanu umanjenja njihove vremenite kazne.
Kako to kod Božjih stvari biva, sve molitve i djela milosrđa koja iskazujemo našim pokojnima i nama su na korist. Svjesniji smo ozbiljnosti svojih postupaka, bolje se pripremamo za odlazak s ovoga svijeta i sve smo bliži Bogu.
Nastavlja se…
Katarina Matijaca – Žena vrsna
Foto: Fietzfotos – Pixabay
