Temelj usvajanja jezika i razvoja govora jest komunikacija i interakcija između djeteta i osoba iz njegove okoline. Ona podupire i ostale aspekte djetetovog razvoja te cjelokupno učenje. Dakle, dijete po rođenju prvo uči kako svojom porukom može utjecati na drugu osobu, majku i oca, što mu zatim omogućuje usvajanje funkcionalnog jezika i govora. Zastoj u komunikacijskom razvoju pokazao se kao najčešći neprepoznati uzrok odgođene pojave jezika, kao i atipičnog jezičnog razvoja (Ivšac Pavliša, 2010).
Što je poremećaj iz spektra autizma?
Poremećaj iz spektra autizma (PSA) je neurorazvojni poremećaj koji se javlja u dojenačkom razdoblju ili u razdoblju ranog djetinjstva. Teškoće se ponajviše odražavaju na području socijalne komunikacije i interakcije, kao i u ograničenim i ponavljajućim obrascima ponašanja, interesima te aktivnostima (Cepanec i sur., 2015).
Sama učestalost poremećaja iz spektra autizma u porastu je posljednjih nekoliko desetljeća. Noviji podaci Centra za kontrolu i prevenciju bolesti SAD-a ukazuju na prevalenciju PSA od 1,5% kod osmogodišnje djece, tj. na omjer od 1:68 (jedno dijete na njih 68) (Cepanec i sur., 2015). Prema podacima iz 2014. godine u Hrvatskoj živi 1316 osoba s poremećajem iz spektra autizma. Također, češće se javlja kod dječaka nego kod djevojčica.
Pokazatelji poremećaja iz spektra autizma
Simptomi poremećaja iz spektra autizma dijele se u nekoliko podvrsta. Prva se odnosi na kvalitativno odstupanje u socijalnim interakcijama koje se odražava kao najmanje dvoje od sljedećeg:
- izostanak ili smanjeno uspostavljanje kontakta očima, odstupanja u izrazima lica, držanju tijela i gestama kojima se uspostavljaju socijalne interakcije;
- nemogućnost uspostavljanja odnosa s vršnjacima na odgovarajućoj razvojnoj razini;
- izostanak spontane podjele uživanja, interesa i dostignuća s okolinom;
- izostanak socijalne ili emocionalne izmjene s okolinom.
Druga je podvrsta kvalitativno odstupanje u komunikaciji koje se odražava kao najmanje jedno od sljedećeg:
- razvoj govornog jezika kod djeteta kasni ili u potpunosti izostaje i nije praćen pokušajem kompenzacije korištenjem gesti i mimike;
- prisutne su teškoće započinjanja i održavanja razgovora s drugima kod djeteta kod kojeg je govor primjereno razvijen;
- prisutno je stereotipno te ponavljajuće korištenje jezika;
- izostaju različiti spontani oblici igre, pretvaranja i oponašanja primjereni djetetovoj razvojnoj razini.
Treća podvrsta obuhvaća prisutnost ograničenih, ponavljajućih i stereotipnih obrazaca ponašanja koji se odražavaju kao najmanje jedno od sljedećeg:
- zaokupljenost jednim ili većim brojem interesa koji su obilježeni neumjerenom usmjerenošću i intenzitetom;
- uočljivo nefleksibilno priklanjanje specifičnim i nefunkcionalnim rutinama ili ritualima;
- stereotipne i ponavljajuće motoričke radnje poput lupkanja, savijanja prstiju i šake te složenih motoričkih pokreta cijelog tijela (Zec, 2016).
Poremećaj iz spektra autizma uglavnom se počinje uočavati oko 16. do 18. mjeseca života djeteta, a njegov razvoj do tada može teći potpuno neometano. Početak simptoma je najčešće najvidljiviji oko treće godine. Iako se ranim prepoznavanjem i ciljanom intervencijom značajno može poboljšati kvaliteta života osobe s poremećajem iz spektra autizma te simptomi postaju izraženi u manjoj mjeri, ovaj je poremećaj najčešće prisutan kroz čitav život.
Kako pomoći?
Ukoliko roditelj primijeti neke od navedenih simptoma kod djeteta, potrebno je napraviti dijagnostičku obradu kako bi se utvrdilo radi li se o poremećaju iz spektra autizma ili o nekoj drugoj poteškoći. Procjenu uvijek radi tim stručnjaka koji najčešće čine neuropedijatar, dječji psihijatar, psiholog, edukacijski rehabilitator i logoped (Cepanec i sur., 2015).
I u samu intervenciju, tj. terapiju poremećaja iz spektra autizma potrebno je uključiti tim stručnjaka. Ona obuhvaća sva razvojna područja i u nju je potrebno uključiti cijelu obitelj te uspostaviti suradnju s odgojno-obrazovnim ustanovama koje dijete pohađa. S obzirom na to da su intervencija i terapija dugotrajne, ponekad su potrebne u većoj ili u manjoj mjeri, no potrebno je zadržati njihov kontinuitet.
Ustrajnim radom i poučavanjem te uključivanjem u socijalne interakcije s odraslima i vršnjacima tipičnog razvoja potrebno je poticati djecu s poremećajem iz spektra autizma kako bi usvojila socijalne vještine i postala dijelom društva kao aktivni i ravnopravni sudionici.
Mateja Ružić, mag. logoped i Nikolina Gelo, mag. logoped – Žena vrsna
Foto: Hugues de BUYER-MIMEURE – Unsplash
Izvori:
Cepanec, M., Šimleša, S., Stošić, M. (2015). Rana dijagnostika poremećaja iz autističnog spektra – teorija, istraživanja i praksa. Klinička psihologija, 8 (2), 203–224
Ivšac Pavliša, J. (2010). Atipični komunikacijski razvoj i socioadaptivno funkcioniranje u ranoj dobi. Društvena istraživanja, 19 (1-2), 279–303
Zec, A. (2016). Okolinski uzroci poremećaja iz spektra autizma (diplomski rad). Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.
