Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
Prop 3,1
Ovo sam naučila na jedan neobično lijep način. No krenimo od onog što je tome prethodilo. Prije nekoliko godina, kad je Mihael bio znatno manje samostalan nego danas, vodila sam unutrašnje sukobe koliko je to do mene, a koliko ne. Teško je ne biti samokritičan kad si za mnogo toga odgovoran. Moja briga je bila o Mihaelovoj samostalnosti u hranjenju. Slabo se služio žlicom i viljuškom i uz to se nije htio odreći bočice. Nipošto. Uz njegov iznimno selektivni apetit, bočica je činila znatan udio u njegovom meniju. To mi je razdoblje bilo stresno jer sam krivila sebe, smatrajući da moram tko zna što još učiniti da idemo naprijed po pitanju hranjenja. On je već veliki i za očekivati je da smo te neke stvari već stavili iza sebe. O, kako je lako staviti se u te okvire i zapravo naći se skupa s djetetom u kavezu!
Tog dana, u svom jadu, došla sam Isusu. Bila sam preplavljena krivnjom i strahom za njegovo zdravlje, premda je Mihael bio potpuno zdrav. Kroz molitvu sam se ohrabrila i zamolila Isusa da mi kaže istinu o ovoj situaciji.
– Čija je ovo boca, moja ili Tvoja – pitam ja Gospodina.
– Mihaelova je.
– Ali kako Ti gledaš na ovu bocu?
– Ova boca hrani tvoje dijete.
– Je, hrani ga – kažem kroz suze.
– Onda, dragocjena je!
Ostala sam vrlo iznenađena, ništa slično nisam očekivala i sigurno se ovom nisam nadala. Razvedrila mi se duša. Taj predmet moje krivnje, mog stresa najedamput gledam sasvim drugačije. Postalo je nešto dragocjeno jer je od velike koristi za mog sina, premda mu dob nadilazi hranjenje na bočicu. Sve ima svoje vrijeme. Moje je da pratim Mihaelov tempo napredovanja, da nam okviri ne postanu kavezi i da je sasvim u redu ponekad improvizirati.
Sve ima svoje vrijeme. Mihael je kasnije ostavio bočicu, bez stresa i prislile, kad je bio spreman. Prihvatio je toliko novih namirnica, premda još uvijek ima vrlo selektivan apetit. Svako malo neki novi pomak. Sad mu se otvorio cijeli novi svijet ukusnih croissanta. 🙂 Za sve dođe vrijeme.
Sve što On čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Bog čini od početka do kraja.
Prop 3,11
Ruža Đurić – Žena vrsna
Foto: Pixabay
