Dana 8. prosinca kardinal Timothy Dolan slavio je svetu misu u katedrali sv. Patricka u New York Cityju u spomen na Dorothy Day (1897. – 1980.) te obilježio završetak biskupijskog dijela njezine kauze za kanonizaciju.
Na taj je dan 1932. godine Dorothy Day, netom nakon obraćenja na katolicizam, bila u Hramu Bezgrješnog Začeća u Washingtonu gdje se, prema njezinim riječima, „u suzama i boli“ molila da joj Bog otvori srce da upotrijebi svoje talente „za svoje prijatelje radnike, za siromašne.“
Čovjek koji je oblikovao život Dorothy Day
Sljedeći dan u New York Cityju, čovjek po imenu Peter Maurin – bivši kršćanski učitelj, francuski imigrant, svojevrstan govornik-skitnica na Union Squareu, 20 godina stariji od Dorothy – stigao je u njezin stan. Nenajavljen i njoj nepoznat, kasnije joj postaje učiteljem i mentorom. Nije bilo dva života suprotnija u svojoj prošlosti i iskustvu od njihovih, no ipak, kako je kasnije napisala, njegov duh i ideje dominirale su do kraja njezina života.
Maurin ju je upoznao sa životima svetaca Franje Asiškog, Katarine Sijenske i Tome Akvinskog te doktrinom općega dobra. Također ju je upoznao s papinskim enciklikama o društvenoj pravdi i ekonomskom ustroju te s tjelesnim djelima milosrđa. Zatim s djelima i idejama G. K. Cherstertona i filozofijom personalizma Emmanula Mouniera i Jacquesa Maritaina. Usred Velike depresije započeli su tiskati novine, The Catholic Worker, koje su prvi put objavljene 1. svibnja 1933. godine kao protuteža novinama The Communist Daily Worker te su zatim otvorili „kuću gostoprimstva“ za beskućnike i marginalizirane kao i farmerske komune nadajući se izgraditi „novo društvo sa starom ljušturom.“
Od ljevičarke do vjernice
Godinama prije svoga obraćenja 1927. godine, Dorothy Day je pisala za različite ljevičarske časopise te je bila dio javnog života 1920-ih, zajedno s prijateljima Eugeneom O’Neilom, Malcolmom Cowleyem i Maxom Eastmanom. O’Neil bi tijekom pijanog stanja, sjeća se Day, napamet recitirao pjesmu Francisa Thompsona „The Hound of God“ dok su pili u stražnjoj sobi kafića na čijem je mjestu danas istoimeni park, na uglu Šeste avenije i Četvrte ulice.
Imala je mnogo ljubavnih priča i razočaranja; doživjela je i abortus. Napisala je roman, prodala autorska prava Hollywoodu te potom živjela na Staten Islandu sa svojim zakonitim partnerom Forsterom Batterhamom. Nosila je njegovo dijete, kći po imenu Tamar Teresa koju je Day krstila nedugo nakon što je i sama primila krštenje. Dayina nova vjera i njezina vlastita želja zahtijevale su da se ona i Forster vjenčaju u Crkvi. Budući da je bio ateist, on je to odbio te su se razišli.
U svojim memoarima, „The Long Loneliness“ („Duga samoća“), napisala je da se umorila od „lutanja… i osjećala čežnju za Bogom, za istinskom srećom… Nisam nikada požalila ni minutu… što sam postala katolkinja.“
Njezin novi život u vjeri, hodočašće, kako ga je ona nazivala, oblikovao se i usmjerio od važnog trenutka susreta s Maurinom.
Dorothy Day na strani ljudskog dostojanstva
Day je bila strogi pacifist te se tijekom 1930-ih i 1940-ih susrela s kritikom i cenzurom od strane nekih članova crkvene hijerarhije kao i od samog Maurina te od strane katoličkih radnika tijekom Drugog svjetskog rata od kojih je nekolicina otišla u rat, no kasnije su se vratili da bi pomogli raznim zajednicama siromašnih i beskućnika diljem zemlje.
Godine 1948. grobari na groblju Calvary u Queensu (New York), stupili su u štrajk protiv svoga poslodavca nadbiskupa New Yorka, a to je bio kardinal Spellman. Katolički radnici nosili su hranu obiteljima štrajkaša te su stajali s njima protestirajući.. Spellman je naredio svojim sjemeništarcima da kopaju grobove što je uzrokovalo slom štrajka. Day mu je prije toga pisala tvrdeći da muškarci ne traže samo bolje plaće i uvjete već „svoje dostojanstvo… pravo da imaju sindikat i… da mogu razgovarati o svojim pritužbama.“ Spellman joj nije nikad odgovorio.
Tijekom 1950-ih Day i ostali otišli su u park City Hall gdje su čitali Bibliju, protestirali protiv propisanih vježbi za zračne napade tijekom kojih su građani morali tražiti sklonište, a za koje je Day tvrdila da produbljuju ratni mentalitet koji normalizira utrku za nuklearnim oružjem. Protest je rastao svake godine sve dok vlada nije zaustavila svoje propise.
Tijekom 1960-ih Day je stala uz dezertere i prosvjednike protiv Vijetnamskog rata, a 1973. Godine pridružila se Caesaru Chavezu i farmerima u Kaliforniji.
Držati se čvrsto Boga
Osim što je bila nepokolebljiva mirotvorka, Day je bila i žestoka kritičarka moderne birokratske nacionalne države, socijalne države. „Sveta majka država“, zvala ju je. Pišući u veljači 1945. godine izjavila je: „Vjerujemo da je zakon o socijalnoj sigurnosti sada odjeknuo kao velika pobjeda za siromašne, a radnik je veliki poraz za kršćane.“ Krist, koliko je njoj bilo znano, nikada nije rekao caru da se brine za siromašne. Djela milosrđa su za nju bila način kako postići mir.
Katolička je vjera oblikovala Day; sakramenti – posebno sveta euharistija – su je hranili. U priči o obraćenju, od Union Squarea do Rima, Day je svome bratu Johnu, ateistu, izrazila svoj stav: „Odabrat ću Njega (Boga) i čvrsto Ga se držati. Jer tko još postoji? Bi li da radije odaberem Ništavnost?“
Geoffrey Gneuhs – Aleteia
Prevela: LR
Foto: Sigmund – Unsplash
