Božićna
Zora sviće,
Nad mojom ravnicom,
Sunce kliče,
Nad slikom, tek skicom …
Poznatom se, odnekud, čini
Ova priča…
U mraku, u gustoj tmini,
Rudi zora Božića!
Vjetar zavija,
Poput vrtloga izgubljenih
Duša…
Srce se, pod teretom,
Savija…
A ipak, pjevati kuša…
Jutro,nad ravnicom mojom,
Sasvim isto, a potpuno
Novo…
Iz sna se budi, spokojno …
Objavljuje rođenje Isusovo!
Odjednom, dan je već,
U zemlji ravnoj,
I srca gore,
Kao u pjesmi slavnoj…
Sad svatko, polako, shvaća,
Da svi smo, baš svi,
Sestre i braća!
Mrak sad već pokriva
Moju ravnicu…
Dok svirac, vješto, skriva
Potrganu žicu…
Jer, pjesmu, još uvijek,
Netko treba…
Netko još uvijek čeka
Taj dodir, znak s Neba!
U zadnjem kadru,
Već pred san,
Djetešce, smiješkom Najavljuje
Potpuno novi dan!
Pogledaš li mu u oči,
Pronaći nećeš zla
Niti sjene …
To se Dijete, baš ove noći,
Rodilo za tebe i mene!
Slavica Cvitanušić
Dragi čitatelji, vama i vašim obiteljima želimo miran, radostan, blagoslovljen Božić!
Uredništvo portala Žena vrsna
Foto: andreas kretschmer – Unsplash
