Mnogi su svetci voljeli svetog Josipa i njemu se utjecali. Sv. Terezija Avilska uvjerava da za koju god milost se molimo svetom Josipu za zagovor, bit će uslišana. One koji ne vjeruju, potiče da pokušaju kako bi se uvjerili. Savjetuje da onaj tko ne nađe učitelja da ga nauči unutrašnju molitvu, uzme za učitelja svetog Josipa kako ne bi zalutao s puta.
Blaženi Leon Dehon kaže: „Kome ići kako bismo pronašli socijalni mir, blagostanje i red? Idimo svetom Josipu. On nas ne oslobađa od posla, studija i drugih ljudskih sredstava, ali ih može blagosloviti, učiniti plodnima i, koristeći one prikladne, pomoći nam da postignemo cilj. On će nam od Isusa isprositi i moralne kreposti bez kojih je svaki napor zakonodavca i upravitelja uzaludan.“
Sveti Josemarija Escriva u djelu Put piše: „Sveti Josip, Poočim Kristov, također je i tvoj Otac i Gospodin. Utječi se njemu.“
Kako su sveci vidjeli sv. Josipa, a kako ga vidim ja
U godini svetog Josipa, zagledana u njegov lik, odlučila sam pročitati roman o svetom Josipu – Snaga ljubavi. Ovo djelo poljskog pisca Jana Dobraczyńskog treba promatrati kao ono što i jest – roman temeljen na svjedočanstvima Svetog pisma, apokrifnih spisa i bogate kršćanske tradicije. Za istaknuti je da nije zanemariva sloboda pisca u opisu događaja i portretiranju likova. Ono što ostaje jasno, živo i nedvosmisleno jest da je uspio približiti svetoga Josipa čitatelju. Pisac ostavlja prostor da čitatelj pokuša razumjeti lik svetoga Josipa ulazeći u odnos s njim, dopuštajući mu da bude i njegov otac, da se brine za njega onako kako se brinuo za Isusa i Mariju, povjeravajući mu brigu oko svog životnog poziva i stavljajući se pod njegovu zaštitu.
Čitajući roman otkrivam svetog Josipa kao čovjeka tišine i molitve, čovjeka povjerenja i pouzdanja, čovjeka ljubavi i žrtve, čovjeka rada i uzor očevima.
Čovjek tišine i molitve
Evanđelja ne prenose ni jednu jedinu riječ koju je izgovorio sveti Josip. Mogli bismo zaključiti da je više cijenio tišinu i molitvu, nego buku i ondašnje svjetovne aktivnosti. Da nije bilo tako, ne bi bio sposoban osluškivati Gospodina i prepoznati ono što On želi za njegov život. Gospodin mu progovara u tišini, onda kad ne postoji mogućnost za distrakcije. U tišini njegova srca, kao plod molitve, rađa se ljubav prema Mariji. Prema pobožnoj ženi koja je ljubila prvo svog Stvoritelja, a onda čistoću. Molitva je morala bit okosnica njihova života pa oni samim time nisu mogli biti stranci jer se u molitvi okreću onome koji ih je povezao.
Čovjek povjerenja i pouzdanja
Sveti Josip usklađuje svoje želje s Gospodinovima. Ispunjava svoju obvezu prema kralju i odlazi na put s trudnom ženom. Putovati u ono vrijeme bilo je poprilično naporno i iscrpljujuće. Uz to, suputnica mu je trudnica. Trebalo je mnogo strpljivosti i ljubavi jer je sav teret putovanja morao „pasti“ na Josipova leđa. On je trebao donositi odluke. Od njega se očekivalo da se pobrine za hranu i smještaj. Ne možemo isključiti njegov strah ili brigu niti osjećaj nemoći kad nije uspio pronaći prikladan smještaj za ženu koja će roditi Božjeg Sina. Možemo samo zamisliti koliko se osjećao bespomoćnim u tom trenutku. To je prirodna ljudska reakcija na izvanjske okolnosti. Nakon rođenja djeteta, bježe u Egipat. Koliko je straha i neizvjesnosti skrivalo njegovo srce. Ipak, morao je ostati pribran i dopustiti da povjerenje i pouzdanje u Svevišnjeg prevladaju nad svakom nevoljom. Kad je prošla opasnost, on se s obitelji vraća u Izrael. Tada nije bilo društvenih mreža ni telefona. Iz naše perspektive, njegovi postupci mogu se činiti lakomislenim ili ishitrenim, ali on se uzda u Gospodina. On čvrsto vjeruje da ih On neće napustiti, on vjeruje u zaštitu, on vjeruje da će Gospodin providjeti.
Čovjek ljubavi
Josipova ljubav prema Mariji je neupitna. Odabrao ju je da mu bude žena. Ljubav se jasno očituje i u tome što ju nije htio javno izvrgnuti sramoti kad je saznao da je trudna. Sigurno je bio zbunjen, ljut, tužan. Vjerujem da je tražio odgovore na svoja pitanja. Unatoč vlastitoj boli, misli na njezinu čast. U Svetom pismu nalazimo da je on bio pravedan (1 Mt 19). Gospodar neba i zemlje daje mu sve potrebne milosti koje su preduvjet da on zaista može izvršiti tu važnu zadaću koja mu je povjerena i na koju je pristao. On ljubi dijete po ljubavi kojom ljubi njegovu majku, on ljubi dijete po ljubavi i poslušnosti prema svome Gospodinu. Čistoća njihova bračnog saveza proizlazi iz ljubavi. Iz ljubavi se rađa i žrtva u kojoj se očituje ljudsko i Božje.
Čovjek žrtve
Sv. Josip je svjesno i slobodno odabrao žrtvu pristajući na život s Marijom. To je onaj ljudski vid njegove žrtve. Međutim, ona krije i Božju prisutnost koja se očituje u svetosti njihova braka. Brak je bio sklopljen na način kako je to nalagala njihova tradicija. Po tome se očito nisu razlikovali od drugih supružnika njihova vremena. Međutim, u njihovu odnosu drugim ljudima ostaje skrivena prisutnost našeg Gospodina. Vjerujemo da je Josip za sebe želio dobru, poštenu i vjernu ženu s kojom će zasnovati obitelj. On je i bio glava njihove male obitelji. Bog se pobrinuo da njegov Sin ima zemaljskog hranitelja koji će se brinuti za njega i njegovu Majku. Ova Josipova uloga nužno znači odricanje od vlastitih snova, ali je nagrađena time da on na svojim rukama drži Božjeg Sina.
Čovjek rada i uzor očevima
Sveti Josip bio je tesar. Vjerujemo da je predano obavljao svoj posao. Možemo ga promatrati kao uzor u našem svakidašnjem poslu. Njegov je alat bio sredstvo kojim je prehranjivao svoju obitelj.
Kako se brinuo za Isusa i Mariju, brine se i danas za nas. Brinuo se tako što je bio vjeran i poslušan Bogu. Sveti Josip se dao voditi. Utišao je svoje „ja“ da bi mogao osluškivati Božji glas. Bio je nagrađen time što je imao Božju skrb i vodstvo. Očevi, pozovite svetog Josipa kao dragog gosta, naravno, s Isusom i Marijom, u svoju obitelj. Promatrajte ga i neka vam on bude uzor u svim kušnjama očinstva. Možete i nabaviti kipić usnulog svetog Josipa i promatrati ga tijekom molitve. Pokušajte u obitelji izmoliti tridesetodnevnu pobožnost, litanije svetog Josipa, pobožne zazive u sjećanje na skroviti život svetoga Josipa s Isusom i Marijom, devetnicu ili žalosti i radosti svetog Josipa, osobito u ožujku, mjesecu posvećenom svetom Josipu. Ukoliko je moguće, uključite i svoju djecu.
Papa Leon XIII. proglasio je svetoga Josipa zaštitnikom svih kršćana. Napisao je: „Očevima obitelji udijelit će milost da bdiju nad svojom djecom te da ih kršćanski odgoje. Zaručnicima će udijeliti dar uzajamne i trajne ljubavi, savršene sloge u bračnom zajedništvu. Neoženjenim i neudanima priopćit će duh velike čistoće; velike će poučiti što je istinska veličina i istinsko bogatstvo. Radnike i siromahe poučiti će kako posvetiti same sebe radom te spokojnim podnošenjem siromaštva.“
Možda vam se ponekad čini da se ništa ne događa unatoč molitvi, ali za svetoga Josipa, ogledalo strpljivosti, često kažemo da bez prevelike buke čini nevjerojatne stvari.
Anteja Nakić – Žena vrsna
Foto: Josh Applegate – Unsplash
