Zadnje možda dvije godine sam u svome srcu postala nekako privržena sv. Josipu. Mojim očima srca odjednom više nije bio kao neki starac koji je prikazan u slikama, nego više kao snažni i moćni čovjek, hranitelj Isusov na zemlji, zaštitnik Djevice Marije. Pobjednik u borbi protiv zlih duhova, snažni potomak Davidov. Često smo suprug i ja molili tridesetodnevnu pobožnost sv. Josipu i tako sam više i zavoljela sv. Josipa, više ga častila i više mu se molila.
Novi život kao predivan dar
Otvorenost životu i Providnosti nas je blagoslovila svojim predivnim darom – životom.
Srcem koji kuca podno moga srca. Trudnoća je bila u početku rizična, imala sam veliki hematom, veći od bebe i morala sam se paziti i mirovati, što je teško pored druge djece. Postojala je mogućnost krvarenja i gubitka ploda pa sam trebala biti oprezna. Bogu na slavu, prvih sedam mjeseci je prošlo sve uredno. Zadnja tri nastupile su već standardne boljke. Sve u svemu, trudnoća je bila blagoslovljena.
Trideset dana za sv. Josipa
Počeli smo moliti tih 30 dana tako da nam dan prije termina bude i zadnji dan pobožnosti. Pri kraju sedmoga mjeseca morala sam malo mirovati da ne dođe do prijevremenoga poroda. Svaka trudnoća mi je bila inducirana. Neke sam rađala ranije, neke sam prenijela, ali su sve bili inducirani porodi i dogovoreni termini tako da, iskreno, nisam očekivala prirodne trudove. Molila sam se Gospodinu da me blagoslovi prirodnim trudovima i porodom. To mi je zaista bila želja.
Držati Josipa u rukama
Taj dan je bio četvrtak. Bila sam na pregledu i doktorica mi je rekla da sam čvrsto zatvorena i da se vidimo za sedam dana. Na CTG-u nije bilo zabilježenih trudova i ja sam se dobro osjećala. Navečer sam otišla na svetu misu i klanjanje pred Presvetim. Tri sata iza klanjanja sam dobila svoj prvi trud. Zatim je nakon 2 sata uslijedio drugi i tako kroz noć sam u razmaku po sat – dva imala lagane trudove. Ujutro je bilo razmaka i po dva sata. Pustila sam da vidim kako ću se osjećati. Nije mi ni bilo nekoga pravilnoga razmaka. Osjećala sam se kao prvorotka. Oko 10 sati su uslijedili jači i intenzivniji trudovi. U 12 sati sam nazvala doktoricu koja je rekla da ne vjeruje, ali da dođem na CTG. Kada sam došla u bolnicu, 15 minuta kasnije rekla je da sam otvorena deset prstiju i primili su me u rađaonu. Sat vremena kasnije sam u rukama držala svoga Josipa Mihaela.
Molitva zahvale
Iskreno, i dalje sam bila u šoku kako sam tako brzo i neočekivano za moju situaciju rodila, kako sam dobila svoje prirodne trudove i kako mi je četvrti porod bio najlakši i prirodan. Kako nam je preostalo još 10 dana molitve uoči sv. Josipa, molili smo ostale dane njemu u zahvalu.
Svjedočila sam Gospodina i u teškim trenucima
Krstili smo ga kada je imao 43 dana, na prvu nedjelju došašća. Par dana prije se prehladio i počeo je kašljati. Jutro prije svete mise dobio je malu temperaturu i jedva sam čekala krstiti ga. Kako mu je disanje bilo loše, te je i on sam izgledao loše, dan nakon krštenja je završio na pedijatriji sa bronhiolitisom i teškom upalom pluća. Tamo smo ostali narednih osam dana i Bogu hvala, sve je dobro završilo.
Tu sam spoznala kako sam malena. Kako sam ja imala jedne planove, dok je Gospodin imao druge. Tjedan nakon krštenja naša starija curica je trebala proslaviti svoj sedmi rođendan, te sam planirala u tom tjednu sve pripremiti za to. Međutim, u jednom trenutku se sve promijeni. Gospodin nam pokazuje u našoj svakodnevici kako je zaista on Bog i da sve što želi jest da mu dopustimo da bude Bog. Trudila sam se zatvorena među ta četiri zida izvući najbolje što mogu te i drugima svjedočiti Gospodina.
Pod Gospinom zaštitom
Napomenula bih da sam čitavu svoju trudnoću nosila Gospin pojas oko trbuha te posvetila svoje dijete Bezgrešnome Srcu Marijinu, kao i drugu djecu. U rađaoni je sestre i babice zanimalo što nosim oko trbuha, zašto i to ne skidam pa sam objasnila da je to pojas kojega nose trudnice za zaštitu i blagoslov trudnoće i poroda sa vjerom u Gospu. Nakon poroda jedna od babica je bebu, dok je ležala na meni, zaogrnula pojasom, jer je zaista bila iznenađena i dirnuta Gospinom zaštitom.
Tako smo nas dvoje ležali u boksu. Preko nas je bio raširen pojas na kojem je pisalo velikim slovima: ISUSE, MARIJO I JOSIPE.
Moj je sin uslišana molitva po zagovoru sv. Josipa
Gledala sam taj moj šapat upućen Gospodinu. Moj sin je moja molitva. Moja uslišana molitva preko zagovora divnoga sv. Josipa. Osjećala sam kako smo zaogrnuti plaštem svetog Josipa, kako se i nebo radovalo s nama. Mogu biti radosna znajući da je svaki dah moga sina blagoslovljen Gospodinom, znajući da ću dati sve od sebe da mu poklonim najveći poklon koji mu mogu dati, a to je vjera u Isusa Krista i vjernost Njegovoj svetoj Crkvi.
Zato dragi moji, ako niste, utecite se zagovoru sv. Josipa i vaše molbe će biti uslišane ako su na slavu Božju!
Hvaljen Isus, Marija i Josip!
Iva Čolić – Žena Vrsna
Foto: Saint John’s Seminary – Unsplash
