Kako si? Nema me nigdje, znam, ali gužva mi je trenutno srednje ime. Život mi je poprilično kaotičan i sjela sam sada nakratko samo da ti napišem koju riječ o propovijedi koju sam nedavno slušala – o tome kako biti siromah znači prihvatiti neizvjesnosti u životu.
Prihvatiti neizvjesnost
Dakle, evanđelje je bilo o siromahu Lazaru i bogatašu. Tumačenje siromaštva je išlo u više smjerova, ali mene se najviše dojmilo kako je svećenik rekao da biti siromah znači prihvatiti neizvjesnosti u svome životu, jer ima zaista puno toga što nas osiromašuje i što ne možemo prihvatiti. Neizvjesnost u smislu da ništa nije sigurno, da ništa nije stalno. Jer nemaš pojma što će sutra biti. Čak i kad imaš novac, uvijek ti fali za još nešto. Kada misliš da imaš nešto sa strane, dođe neočekivani trošak i opet si na početku.
Zapravo, kad bolje razmisliš, nama ljudima je najteže prihvatiti da nemamo sve pod kontrolom. Želimo znati kako će se situacije razviti, hoćemo li stići na vrijeme odraditi zadatke, trebamo li reagirati na tuđe propuste i kako ćemo kasnije biti suđeni zbog reakcije. Govorim u množini jer mi je tako krenula rečenica, ali zapravo samo razmišljam naglas jer sve sam to ja. Želim znati što će biti, hoću li stići, trebam li reći ili prešutjeti. To su moje neizvjesnosti koje ne mogu prihvatiti jer, na kraju krajeva, želim da drugi budu kako sam ja zamislila računajući da je moj sud o drugima jedini ispravan. S druge strane, nisam svjesna da možda ipak nemam sve potrebne informacije za donošenje zaključaka.
Želim biti sigurna u ishod kada donesem odluku u određenom smjeru, ali toga nema. Želim trenutak kada mogu reći: evo sada mogu odmoriti jer nemam o čemu brinuti. Međutim, realno gledajući, nema toga trenutka, jer je to skroz krivo gledanje na svijet: očekivati sigurnost u prolaznome svijetu.
I što sada?
Zapravo, nemaš baš puno opcija. Ostaje ti da mrmljaš jer ne razumiješ ništa ili prihvatiš da ne razumiješ. Biti siromah i prihvatiti neizvjesnost kao činjenicu koja spašava, jer uslijed neizvjesnosti Bog proviđa i brine za sve. Recimo, kao što ja sada nisam zadovoljna jer ti ne mogu u potpunosti prenijeti svoje misli i oduševljenost tumačenjem toga evanđelja. Ostaje mi da molim da ti Duh Sveti tumači i nadopuni sve ono što nedostaje mojim riječima.
Trčim, pusa!
Tvoja Ana
Ana – Žena vrsna
Foto: Luba Ertel – Unsplash
