Dragi Isuse,
nisam ti pisala već duže vrijeme. Zadnje pismo čak nije ni bilo upućeno Tebi, nego našoj bebi koja je preselila k Ocu i prije nego smo je stigli upoznati kako smo htjeli. A od tada… Dobili smo još jednog člana onda kada je na papiru pisalo da ne mogu biti trudna. Ni mjesec dana od spontanog – drugo malo biće je bilo ispod mog srca. Taj strah pomiješan s radošću i iščekivanjem mijenjao se s brojnim dijagnozama, stalnim pregledima, odlascima i ostancima u bolnici, porodom koji je bio kao i trudnoća – neizvjestan, ali tako blagoslovljen.
Bilo je teško, kao i svaki put do sada. Četvrta trudnoća, četvrta Kalvarija. Uvijek sam se pitala zašto žene to stanje nazivaju blaženim kad je za mene sve samo ne blaženo?! Zahvalna, iznad svega usidrena da je to samo znak Tvoje milosti i dar koji ničim ne mogu zaslužiti, ali ne mogu reći da sam se i jednom obradovala jer uvijek nosi u sebi umiranje – nepokretnost, nespavanje, mučnine, povraćanja, sve moguće hormonalne i tjelesne promjene – umiranje sebi.
Moj poziv – uzeti lik sluge
Znaš, tek mi je neki dan došlo do glave zašto sam dok sam razlučivala svoj poziv razmatrala himan o Sluzi:
On, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe ‘oplijeni’
uzevši lik sluge… (Usp s Fil 2,6-12)
Uzeti lik sluge! To je moj poziv. Oplijeniti sebe, od svojih želja, potreba, svoga ja. Evo, službenice Gospodnje, neka mi bude po Riječi tvojoj! (Lk 1,38), reći će ona, Majka svih majki. Ona koja je prihvatila i nosila Tvoje malo tijelo u sebi. Svetohranište je bila, i hitala pomoći. Ja, hitam u depresiju i anksioznost. Sa svakom trudnoćom postanem malo gora verzija sebe od one prethodne i onda se pitam – Je li ovo stvarno Tvoja volja za mene? Je li otvorenost životu stvarno tako teška? Nije li Tvoja želja da u slobodi budemo spremni u ljubavi od Tebe primiti djecu? Što ako više ne želimo djece? Kao da molim: Neka mi bude po riječi mojoj …
Znaš da pazim da sve u svojoj moći učinim da budem dobro, pa sam krenula i kod psihologa i onda kada sam dobila zeleno svjetlo da sam na dobrom putu i crno na bijelo da nisam bolesnik… Pala sam još dublje, još jače i znaš što… još sam tamo. Peta trudnoća, ona koja je nosila dva mala života, završila je isto kao i ona nakon koje sam ti nekako nesvjesno prestala pisati… I sada sam „tamo“, okovana Jerihonskim zidinama koje su čvrste i neuništive, a ja krhka i uništena.
„Tamo“ upadnem sa svakom trudnoćom, i takva je borba ostati Ti vjerna i truditi se biti normalna supruga, majka, prijateljica, sestra. A znaš što me najviše proganja, posebno ovaj put – krivnja! Podmukla i nametljiva, uvijek je tu – Kako možeš biti tako nezahvalna? Zašto se žališ, koliko bi njih voljelo biti na tvom mjestu? Tvoje misli i stanje ubijaju djecu u tebi…
Dok sam tražila Tebe, otkrio si me meni samoj
„Tamo“ su moje najveće dubine gdje me vodiš, i ne puštaš, znam to. Ali… Ne mogu znati zašto mi toliko vjeruješ i daruješ živote koji su tu, a još manje, zašto mi daješ one koji se tako brzo vrate Tebi. Ne mogu objasniti ni to da koliko god mi se srce i duša i duh bore da ništa ne osjećam, a oči peku od suza koje žele izaći, ja znam da si Ti uz mene. Uz nas. I da nikad, ali nikad nije pogrešno primiti dijete od Tebe. Jer svakom sam se radovala i svako sam duboko u srcu željela i prije nego si ih stvorio – koliko god mi je mučno i teško bilo. I nisu ove riječi Tebi potrebne, nego meni. Da se podsjetim da biti živa grobnica iznova nije moja krivnja, nego Tvoja milost.
Molila sam te da mi otkriješ poziv, i jasno si mi ga pokazao. Hvala Ti što si me otkrio meni samoj, dok sam tražila Tebe. Ne znam, koliko ću se „tamo“ zadržati ovaj put, ni zašto je potrebno da toliko padnem i osjećam ovaj pakao u sebi, ali Tebi ga predajem. Možda shvatim kada umirem sebi, rađam se u Tebi. A Ti si svemoguć i savršen… A sada moram ići jer… beba, traži mamu. Čuvaj naše malene Gore, neka ih seka dočeka sa zagrljajima. Pišem Ti uskoro!
Voli te Rahaba
Molim te, Gospodaru života, pomozi nam da znamo dostojno odgovoriti na pozive koje nam šalješ. Pošalji svoga Duha mudrosti da znamo razlučiti što je uistinu od Tebe. Podari nam i dalje milost radosti otvorenosti životu – da znamo slijediti Tvoju volju, razum koji nas vodi ovim svijetom i vjeru koja nas čuva za Nebo. Ako je Tvoja volja, ukloni sve strahove od gubitka, težine blaženog stanja, dijagnoza ili nam podari snagu da strpljivo noseći križ dospijemo pred Tvoje Lice. Hvala Ti što si uz nas i što nas toliko ljubiš! Hvala što nam vjeruješ i onda kada sami u svoje sposobnosti sumnjamo!
Rahaba – Žena vrsna
Foto: Ben Noble – Unsplash
