Postojanje depresije kod djece dugo se osporavalo, tek 1971. priznata je poremećajem na kongresu dječjih psihijatara. Važno je razlikovati depresivno raspoloženje (koje svi ponekad imamo), depresivne simptome i depresivni poremećaj. Nije svaki znak depresivnosti poremećaj!
Depresivni poremećaj je kompleksna, sistemska bolest. Depresivni simptomi mogu se razložiti na emocionalne, kognitivne i ponašajne.
Emocionalni simptomi se odnose na promjene u raspoloženju –sniženo, tužno ili iritabilno raspoloženje, bezvoljnost.
Kognitivni simptomi su usporenost, snižena koncentracija u odnosu na inače, negativna slika o sebi i budućnosti, suicidalne misli.
Ponašajni simptomi uključuju oštećenje školskog, socijalnog i obiteljskog funkcioniranja. Depresivna djeca i adolescenti su plačljivi, nemirni, usporeni, izbjegavaju druženje.
Simptomi depresivnosti kod djece i odraslih nisu jednaki
Djeca nisu mali odrasli. Ako ste imali iskustvo depresivnosti kao odrasla osoba ili je netko vama blizak bio depresivan, neke od tih simptoma možda ćete prepoznati i kod djeteta. Međutim, nisu svi simptomi depresivnosti kod djece i odraslih jednaki.
Ako se kod djeteta javlja depresivno, iritabilno raspoloženje ili gubitak interesa tijekom razdoblja od najmanje dva tjedna uz prisutnost nekih od sljedećih simptoma:
bilo bi važno potražiti psihološku procjenu djeteta.
U slučaju suicidalnih misli, planova ili pokušaja pomoć potražite odmah.
Sve navedeno odnosi se na značajne promjene u odnosu na ranije funkcioniranje
Važno je imati na umu da su djeca (i ljudi općenito) skloniji nekim raspoloženjima; neki imaju veću, a neki manju razinu aktivnosti, neki su motiviraniji za školske aktivnosti, neki manje… Sve navedene simptome promatramo u odnosu na dijete, uspoređujući ga s njim samim – događa li se promjena u odnosu na uobičajeno ponašanje i obilježja djeteta.
Kod djece predškolske dobi uočava se plačljivost, odsutnost smijeha, iritabilnost, zaostajanje u rastu i razvoju, česte tjelesne pritužbe, nesudjelovanje u igri ili sudjelovanje uz destruktivnost.
Kod djece školske dobi vidljivo je loše raspoloženje, poteškoće koncentracije, problemi učenja, odbijanje škole, iritabilnost, plačljivost, izbjegavanje vršnjaka, suicidalne misli te česti tjelesni simptomi.
Kod adolescenata se javlja neraspoloženost, odsutnost zadovoljstva u aktivnostima u kojima inače uživaju, osjećaj beznadnosti i krivnje, psihomotorna usporenost, promjene težine, socijalno povlačenje, poremećaji sna, suicidalnost, ovisnosti, promiskuitet.
Kako djelovati kada se pojavi depresivnost?
Ranije je navedeno u kojem je slučaju potrebno potražiti stručnu pomoć. Ono što još možete učiniti jest jačati zaštitne čimbenike – a to činite i prije nego uočite depresivne simptome kod djece ili adolescenata.
Njegujte pozitivan odnos sa svojim djetetom – to uključuje aktivnu roditeljsku brigu, postavljanje jasnih granica u djetetovu ponašanju, provodite slobodno vrijeme zajedno, trudite se zajedno objedovati.
Pomozite djetetu uspostaviti dobre odnose s vršnjacima i nastavnicima u školi. Povremeno preispitajte svoja očekivanja u vezi djetetovog školskog uspjeha – očekujete li možda previše ili premalo? Je li dijete preopterećeno brojnim izvanškolskim aktivnostima ili mu ih možda nedostaje?
Volite svoje dijete – i imajte pritom na umu riječi don Bosca: „Mlade nije dovoljno voljeti, potrebno je da se oni osjećaju voljeno“.
Dijete koje se osjeća voljeno prije će potražiti vašu pomoć u svakoj situaciji, pa tako i kod depresivnosti.
Lea Čorić – Žena vrsna
Foto: Trym Nilsen – Unsplash
