Lice ljubavi (čovjek i rad)

Lice ljubavi (čovjek i rad)

Čovjek sukreator

Rijetko sam svjestan da je čovjek sukreator svijeta. Gospodin je stvorio svijet, stvorio je i čovjeka – na svoju sliku – da upravlja svim imanjem Gospodnjim na zemlji. Čovjekov rad je na ovaj način blagoslovljeno dostvarivanje svijeta. Dakleraditi i stvarati je dobro. To je u Božjem planu za čovjeka.

Mi ljudi ipak često promašujemo taj stvarateljski smisao i radimo iz mnogih drugih razloga. Jedni da bi imali više i zgrtali imanje, drugi da bi zaboravili na neke mučne životne okolnosti, treći zbog oholosti, četvrti da se ne bi morali susretati sami sa sobom i svojom savješću, peti jer vide u što su se upetljali oni prethodno navedeni…

Može se i te kako opijati radom. Nakrca se poslova, guši se obvezama, grca u jurnjavi dan i noć. Nema se vremena ni za što... Kao što bol govori tijelu da postoji problem, kao štosavjest peče javljajući duši da je u raskoraku, tako je i nedostatak vremena simptom da nešto nije u redu. Netko posluša, čuje, shvati i krene putem ozdravljenja. Drugi krene još više raditi i s time kao da stavlja sol na otvorenu ranu svog života. I tako se bol umnaža. A rana se otvara sve više jer se ne liječi kako treba.

Čovjekovo prirodno mjesto

Tko danas ne želi biti „savršen“? Tko ne želi biti bolji“ od drugih? Ovaj nas svijet nagovara na natjecanje s drugima, na pretjerano samopouzdanje izgrađeno na nadmenoj nadmoći, želju da nas svi hvale… S druge strane, kad nešto pogriješi,čovjek se može nepotrebno gristi danima. Nekad ne može spavati samo zbog nejasne „mogućnosti“ da je nešto pogriješio

Gdje je, dakle, mjesto čovjeka – sustvaratelja u Božjem planu stvaranja?

Spasitelj svijeta 30 je godina svog skrovitog života proveo učeći, primajući vjeru otaca, vrijedno radeći u postolarskoj radionici svoga poočima, sv. Josipa Oplemenjivao je obitelj poslušnošću prema poočimu i majci. možemo samo zamisliti „običnost“ većine života provedene u malom zabitom selu Nazaretu, za kojeg je čak i jedan od njegovih prvih učenika, Natanael, kojega je sam Isus prozvao „istinitim Izraelcem“ iskreno upitao: „Iz Nazareta da može biti što dobro?“ (Iv 1,46). U toj i takvoj zabiti rastao je Spasitelj svijeta u mudrosti i znanju.

Međutim, upravo nam te godine na takvom mjestu pokazuju vrijednost „običnoga“ života kao posvećenja ponekad vrloteške svakodnevnice. To su godine koje prethode vrhuncu ovozemaljskog života, baš kao kakav vrhunski sportaš koji naporno trenira više godina da bi konačno zasjao na Olimpijskim igrama.

„Jer svakodnevni obični život među našim bližnjima nije bezbojan i plitak. Upravo je to mjesto gdje se prema volji Božjoj većina njegove djece treba posvetiti.“
(sv. Josemaria Escriva: „Susret s Kristom“)

Poznaješ li lice ljubavi?

Gospodin je provodio naporne godine vrijedno radeći stolarske poslove koje je naučio. Primao je ljude, dogovarao s njima poslove. Možemo samo zamisliti da su neki zahtjevni, katkada nezadovoljni, možda čak i nesimpatični kupci vjerojatno dolazili možda tražeći prepravak ili izražavajući kakvu žalbu, iako je Isusov posao sigurno bio dobro urađen. Vjerujem da ih je On toplo i radosno primao, provodeći na taj način od samog početka svoje životno poslanje.

Iako je imao težak i naporan posao, vjerujem da ga je Isus volio i svakodnevno se posvećivao njime. Rad naime, koliko god nam se činio besmislenim ustajući od jutra do jutra da bismo zaradili za „kruh svagdašnji“, koliko nam se god učini beznačajno njegovo dublje značenje, koliko nam god bilo teško iz raznih razloga podnositi ga, ipak možemo biti radosni.

„Podnoseći naporan rad; u sjedinjenju s Kristom razapetim zbog nas, čovjek na neki način sudjeluje sa Sinom Božjim u otkupljenju ljudskog roda. Pokazuje se pravim Isusovim učenikom, noseći na svoj način svakodnevni križ u poslu koji vrši.“
(sv. Ivan Pavao II: Enciklika „Laborem exercens“)

Ako nam je Isus trajni životni uzor, onda ćemo dobro shvatiti temeljnu obvezu da vlastitim predanim poštenim radom posvećujemo ljude i svijet oko sebe. Da time posvećujemo sebe. Da time dodatno, „zaslužujemo“ Nebo sebi, a još više drugima.

Stoga, ako se dobrim radom, koliko je već moguće u granicama ljudske (ne)savršenosti, uključujemo u djelo stvaranja i otkupljenja svijeta, dajmo sve od sebe da i taj segment života po milosti prikažemo Bogu. Ne tražeći sami sebe, nego pronalazeći lice Njegovo.

Lice Ljubavi.


Krešimir Stjepan Pećar – Žena vrsna
Foto: devnUnsplash

 

Print Friendly, PDF & Email
Krešimir Stjepan Pećar

Sin / brat / suprug / otac / prijatelj / služitelj...biće u Bitku. Inženjer po struci, pjesnik u duši. Živi i radi u Osijeku. Objavio četiri nečitane zbirke pjesama u sklopu davnog humanitarnog projekta i gotovo dva tuceta nerazumljivih stručnih radova.Tragatelj za zrncima Istine. Od kada ga je Gospodin snažno privukao u svoj zagrljaj, pronalazi tragove svjetlosti, entuzijazam u crnini noći, sretan dan, pozitivan stav, vedar osmijeh i radosnu nadu.