Fasada drži, a temelji klize
Oni koji me poznaju, znaju da sam proćelav, srednjovječan muškarac s prosijedom bradom. Nešto manji konfekcijski broj od uobičajenog standarda vršnjaka i malo manje bora, koje zahvaljujem genima žilavih predaka, ne odaju na van baš posve moje godine, ali nosim ih (godine) kako najbolje umijem. Jedan popularni kantautor s druge strane Dunava opjevao je to jednostavnim stihom: „…fasada drži, a temelji klize…“.
Znam da godine koje sam proživio više nemam. Nemam ništa od svega što sam u životu pojeo, popio, potrošio... To je vrijeme zauvijek prošlo, ta su materijalna sredstva nestala. Mnoga prijateljstva su izblijedjela, doživljaji zaboravljeni, mladenačke zaljubljenosti isprane prvim kapima kiše jeseni života.
Ništa to nije problem ako se, osim za tijelo, pobrinem još i više za duhovni „kapital“ s kojim ću, na dan osobnog suda, doći pred Stvoritelja svega što postoji.
Biti kao dijete
Isuse, govoriš da trebamo biti kao djeca. Dugo sam se, naivan i nesređen, pitao kako moju vanjsku sliku uklopiti u ovu Tvoju misao. Pogledam se u zrcalo. Pročitam redak Evanđelja. Smijem se svakoj Tvojoj riječi, Isuse. Prijatelju moj! Gledam u Evanđelje. Opet u zrcalo. Smijem se. Smijem. Smijem biti prijatelj s Tobom. I s Tobom je sve toliko drukčije. Jer Ti si moj mir. Ti si sigurnost da ću u tebi preživjeti sve smrti. Da ćeš mi, raskajanom, sve moje grijehe oprostiti. Jer već si odavno otkupio svaki moj nemar. Svaki nered. Svaku lošu misao.Lošu riječ. Svako zlo djelo.
U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: „Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?“ On dozove dijete, postavi ga posred njih i reče: „Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.“ (Mt 18, 1-3)
Nastojim. Padam svakodnevno. I opet me podižeš… Imam svakodnevnih novih loših epizoda. Napada me zli na tjelesnoj, psihičkoj, duhovnoj razini. Navikao sam raditi svašta i ne misliti na teškoće. Navikao sam buditi se prije zore u molitvi, navikao sam postiti, davati milostinju… Samo se sjetim da sam pozvan svaki posao raditi maksimalno koncentrirano, korektno, savjesno. Pa i po tome se prepoznaje svetost… Ali niti to nije dovoljno.
Treba biti kao dijete!
Biti kao dijete, neodijeljen od vedrog iščekivanja novog jutra koje slutnjom donosi katkada smirenu radost, a katkada tvrdu odzvanjajuću tugu.
Biti kao dijete, neodijeljen od svagdanje iskrenosti, neposrednosti, zainteresiranosti za život koji kraj tebe prolazi kroz zgusnute valove večernje molitve, ucjelovljene u svakom premorenom uzdahu…
Biti kao dijete, neodijeljen od potpunog pouzdanja u roditelja i dragocjenost bezuvjetne ljubavi stvorenja, neodijeljen od miline kojom malene ruke što grle jednostavno kažu – volim te!
Donesi novu odluku svaki dan
Da! Želim od danas izvlačiti ono najbolje iz sebe zbog Tebe. Jer me nisi ostavio siroče, jer si mi dao mene, moj razum, moj um, talente za druge, roditelje, djecu, prijatelje, ljubav, moje sve. I sve Ti to predajem, Gospodine. Upravljaj svime što ljubim po svojoj volji. Neka bude volja Tvoja, a ne moja…
Da, želim biti više s Tobom danas Isuse, Da, želim Te ljubiti kao nikada dosad. Želim oprostiti svima sve, sebi najviše. Želim moliti za oproštenje svakoga koga sam povrijedio. Želim zavoljeti sebe da bih mogao ljubiti Tebe i sve ljude…
Ukoliko ne usmjerim pogled prema Isusu, u čemu mogu uspjeti? Ukoliko svoj dan ne posvetim baš Njemu jedinom, što dobroga mogu učiniti? „Sve mogu u Onome koji me jača“, govorio je sv. Pavao.
Sklopi oči, srce moje i promotri iznutra. Čista Ljubav –ja sam u Tebi. Ljubav koja te ljubi bezuvjetno. Ljubav koja sve oprašta, svemu se raduje, svemu se nada. Ne moraš ništa činiti. Samo Me prihvati. Zagrli. Zadrhti. Zaljubi se i raduj.
Sklopi oči. Osjeti kako te grlim. Ljubljeno si, srce moje. Nema ništa što možeš pomisliti, reći ili učiniti da bi se tu išta promijenilo… da bih te prestao ljubiti!
Stoga, kad su oblaci i kiša, ali i kad je vedro… kad je tama po svem svijetu, ali i kad je sunčano. Kad je tuga, ali i kad je nada. Kad je patnja, ali i kad je neizmjerna radost…kad si grešno, a i kada si sveto… Tu sam za tebe. Pratim te ljubavlju koja ne ovisi o tvom trenutnom stanju. Bilo bolesno, ranjeno, palo, umorno…
Vječnom ljubavlju te ljubim. Moj križ više nije užasno stratište, nego izvor milosrđa Božjega za tebe. Izvor ljubavi za svakog čovjeka.
Krešimir Stjepan Pećar – Žena vrsna
Foto: Leo Rivas – Unsplash
