Na samom početku Marijana je istaknula kako one kao organizatorice 30 dana molitve za muža vjeruju da je prava začetnica inicijative Majka Marija: „Mi smo samo odgovorile kako smo mogle i znale u svojoj nedostojnosti. Duh je nadopunjavao našu nemoć i vodio nas u svemu, korak po korak, redak po redak, dok je naš dragi duhovnik budnim okom i duhom pratio sva zbivanja oko inicijative. Prepoznale smo potrebu na koju su nam ukazale brojne naše sestre u Kristu i odgovorile na poticaje Duha ni najmanje ne očekujući ovakve rezultate. Svaki korak za nas je bio iznenađenje i radost, prigoda za slavljenje Boga i divljenje Njegovom čudu koje nam se rađalo pred očima. Neopisivo smo zahvalne što smo pozvane biti dijelom ove predivne i snažne priče, a svako novo svjedočanstvo koje s nama podijele naše sestre u Kristu samo nam je dodatna potvrda kako Bog od našeg malenog EVO ME može učiniti toliko mnogo”, ispričala nam je Marijana. Dodala je da ni njoj ni drugim članicama zajednice nikada nije problem posvjedočiti za Ime vlastitim imenom, ali ovdje su smatrale da nije potrebno izdvajati imena članica, nego im je želja bila da se pozornost treba usmjeriti na Blaženu Djevicu Mariju kojoj služe.
„Mi male Marijice samo smo sluge beskorisne. Napravile smo što smo trebale te se uzdamo kako će nam Bog dati snagu da i nadalje činimo što pred nas stavi i na što nas pozove.”
Želimo poticati žene na zajedništvo i međusobnu zagovornu molitvu
Njihova mala molitvena zajednica okuplja osam žena, malih Marija – kako se one vole nazivati, jer su, kažu, svoj život odlučile posvetiti upravo Gospi. Nastoje sve stvari činiti njoj za ljubav, a u konačnici sve na slavu Krista Kralja. Neke su od njih udane, neke još nisu, ali one koje su sudjelovale konkretno u samoj izradi tridesetodnevnice su udane žene i majke. Ostale članice su ih podržavale molitvom.
„Mi udane žene i majke nastojimo živjeti kršćanski brak u punini, međutim, živimo u teškim vremenima za brak i obitelj. Svakodnevno smo podvrgnute različitim kušnjama i zahvaljujemo Bogu na tome jer smo iz naših bitki, boli i rana mogle našim sestrama ponuditi utjehu i razumijevanje, ali i konkretnu pomoć. Uvidjele smo da sve kroz što smo same prošle itekako ima smisla kada se okrenemo drugima i ponudimo im ruku podrške. Upravo je ta ideja zajedništva bila istaknuta kroz cijelu tridesetodnevnicu gdje su sve uključene žene svakodnevno molile po jednu Zdravo Mariju za sve muževe drugih žena iz molitve. Vjerujemo kako je upravo snaga zagovorne molitve dovela do tako velikih plodova kojima danas svjedočimo jer ipak je riječ o svakodnevno izmoljenih pet, šest ili više tisuća Zdravomarija za svakog pojedinog muža.”
30 dana molitve za muža bilo je odgovor na potrebe žena iz ljubavi prema Gospi
„Zaista nismo imale neka posebna očekivanja. Ušle smo u tu priču u potpunoj slobodi i neopterećene ikakvim vlastitim željama, samo u želji da služimo našoj Gospi i time pomognemo našim sestrama, njihovim brakovima i obiteljima. Mislile smo da radimo za nekolicinu žena, no kako su prijave počele pristizati, shvatile smo kako je riječ o nečem puno većem.”
„Zahvaljujemo Bogu što nas je u početku zaštitio od spoznaje veličine Njegova djela jer bi nam to zasigurno bilo preveliko opterećenje.”
„Ni jedna od nas se ne osjeća dostojnom toga zadatka, međutim, Bog nas je stavio u tu situaciju i stvari su se dogodile po Njegovoj volji. Kroz sam proces osjećala se snažna Gospina prisutnost i podrška, a najlakše je raditi kada ti Mama pomaže. Sve smo mi imale naše majke i danas su mnoge od nas majke tako da znamo kako je to kad mama pomaže – ona odradi 90% posla i još pri tome poduči svoje dijete. Možemo potvrditi kako se upravo tako i mi sada osjećamo; kao djeca koja svojim nevještim ručicama pokušavaju raditi sa svojom Majčicom i pri tome uživati u njezinoj slatkoj ljubavi.”
Inicijativa nije bila lišena kušnji ni prepreka
Svjedoče nam da je bilo i kušnji i prepreka: „To nam je došlo kao potvrda da smo na dobrome putu. Svaka od nas imala je svoje specifične kušnje i prepreke, ali nismo se dale poljuljati jer vjerujemo kako sve možemo u Onome koji nas jača. Za početak, sve smo mi supruge i majke, zaposlene, neke su i ponovno trudne… tako da je vrijeme i tehnička izvedba bila već prva prepreka. Radilo se do dugo u noć i između svakodnevnih obveza, a kušnja je bila ne zanemariti svoju obitelj i nastaviti vjerovati da je to što činimo zaista za Boga. To nam je davalo snagu i motivaciju.”
Nadalje, navode da su imale i duhovnih kušnji, kako prilikom izrade tako i tijekom same tridesetodnevnice: „Tražilo se od nas da trebamo naučiti davati ne očekujući nešto zauzvrat te smo shvatile koliko smo zapravo obilno blagoslovljene, a ujedno nezahvalne. Možemo potvrditi kako su i nas ponajviše uzdrmali dani u kojima smo trebali izreći zahvalnost za svoga muža, a posebno kada smo shvatile da molitve puno više mijenjaju nas same i ispunjavaju nas puno većom i žarkom ljubavlju za njega. Po tome možemo potvrditi kako je riječ o Božjem djelu jer i naša srca sada gore snažnijim plamenom, a to se ne bi dogodilo da su molitve proizašle iz neke naše ljudske pameti ili iskustva.” Spominju da su prolazile i turbulencije u odnosu sa svojim muževima; od nerazumijevanja pa do zahvaljivanja na molitvama. „Međutim, neovisno o promjenama koje vidimo ili ne vidimo na svojim muževima, važnije je da plodove molitve vidimo na samima sebi, primjerice u boljoj samokontroli prilikom nesuglasica, u lakšem prihvaćanju njegova autoriteta i slično.”
Gospa im je bila i najveća podrška tijekom cijele inicijative
Podrška su im bile prvenstveno sestre iz zajednice, ali i druge prijateljice koje su se upoznale s inicijativom i koje su nestrpljivo iščekivale početak tridesetodnevnice. Majke i svekrve pomogle su im u tehničkom smislu čuvanja djece i pomoći oko drugih obveza, a među svima njima najveća su im podrška bili muževi – bilo na direktan ili indirektan način. Naglašavaju da su najveću podršku osjećale u duhovnom aspektu: „Od naše Majčice koja je sve posložila za uspješno ostvarenje ovog i svih sljedećih projekata koje imamo u planu i najavi, primile smo mnoštvo podrške i ljubavi. Također, osjećale smo kako nam Bog Otac daje velike milosti za ostvarenje ovoga pothvata te kako se Njegova ljubav izlijeva na sve uključene.” Osim kušnji i podrške, iskusile su neke plodove ove inicijative i u svojim brakovima: „Ova je molitva i nas duboko i neočekivano promijenila. Otvorila nam je oči na vlastite nesavršenosti, pogreške, oholost i nezahvalnost i na taj način nas potaknula na promjene u našem braku. Došle smo do novih spoznaja o ljubavi i braku te ih nastojimo implementirati u naše živote mijenjajući prvo same sebe. Neke plodove već vidimo, a neki još nisu sazreli, ali se njihova ljepota nazire. Vjerujemo kako nas Bog uči ustrajnosti u molitvi i nježno vodi na putu posvećenja. Ne lomi trske napuknute, nego se proslavlja obnavljajući nam ljubav kroz svakodnevne situacije, teškoće i radosti.” Posebno ih dotiču silna i čudesna svjedočanstva žena koje su prošle ovu tridesetodnevnicu i koje im se sada javljaju. Navode da su neke priče toliko snažne da zaista pokreću planine, a to vide kao potvrdu i motivaciju za dalje.
Brak treba živjeti kao put posvećenja, ne sebeljublja
Budući da im pristižu brojna svjedočanstva, pitale smo ih što misle o današnjem pogledu na ženu i brak: „Sve mi živimo u vremenu kada se podložnost i poslušnost mužu smatraju nečim pogrdnim i zastarjelim, s pozicije feminizma čak i uvrjedljivim, a žena vrsna je često zlorabljen i izrugivan izraz. Ženstvenost je u potpunosti izvitoperena te protivna svim prirodnim i duhovnim zakonima koji su nam svima duboko usađeni ma koliko nas od toga pokušali okrenuti. Kroz ovu inicijativu smo nastojale prenijeti Gospine vrijednosti i kreposti koje su u potpunoj suprotnosti s duhom modernog vremena. I mi još uvijek učimo od Nje, i učit ćemo do zadnjeg daha, što je to brak i kako ga živjeti kao put posvećenja, a ne put sebeljublja. Ni u jednome trenutku nećemo reći da je to nešto jednostavno i lako, ali to je naš izbor. Izbor za koji vjerujemo da je od Boga blagoslovljen i time najbolji mogući za naše obitelji.” Istaknule su da neke žene imaju teže bračne okolnosti i kušnje od drugih, ali i dalje stoji činjenica da je kršćanski brak postavljen na Božjim zakonima koji su nepromjenjivi. „Ono što možemo je pomoći našim sestrama da nauče koji su to zakoni i da promijene prvenstveno svoja srca pa tek onda uživaju plodove. Danas nije lako ponoviti riječi svetoga Pavla koji nas uči kako je muž glava ženi kao Krist Crkvi i da ga žena treba slušati i poštovati, a još teže je to prihvatiti, ali ta medalja ima i drugu stranu. Kada nam je posebno teško to izvesti, sjetimo se kako je poslušnost mužu zapravo poslušnost Bogu te da ćemo po tome biti obilno blagoslovljene. Nažalost, postoje tako mučni brakovi da je to ponekad iznimno teško reći drugoj ženi, ali mi ne možemo znati zašto Bog nekoga stavlja u takve kušnje”, zaključila je Marijana.
Podijelile su s nama i planove za budućnost: „Kako smo započele ovu inicijativu, tako je planiramo i nastaviti. Dakle, slušamo ideje i potrebe naših sestara u Kristu te ih usklađujemo s poticajima Duha i odobrenjem našeg duhovnika prečasnog Ante Šiška. Mnoge su nam se žene obratile sa željom da tiskamo knjigu tridesetodnevnice koju će moći kupiti i koristiti dalje po potrebi tako da su u rekordnom broju prikupljena sredstva od donacija za tisak koji je upravo u tijeku. Također, u tijeku je i izrada web stranice putem koje će se nadalje jednostavnije vršiti prijava i sudjelovanje u svim nadolazećim molitvama i projektima. Osim toga, u izradi je i sljedeća tridesetodnevnica koja kreće od 1. siječnja 2024. godine, a pripremamo je za neudane djevojke koje žele moliti za svoga budućeg muža. U svibnju ponovno molimo za muževe, a u planu su svakako i molitve za majke, odnosno djecu, za one koje žele postati majke, ali im se to do sada nije ostvarilo, zatim za izlječenje rana od izgubljenih trudnoća te druge teme za koje žene današnjice imaju potrebe moliti, a već kako poticaji budu dolazili. Na ovome smo projektu duhovnu podršku i uvide dobile i od voditelja molitvene zajednice „Kristova vojska Zagreb” tako da će se ta suradnja nastaviti u svibnju 2024. kada će njihov tim pripremiti tridesetodnevnicu kroz koju će muževi moliti za svoje žene.” Kroz sve te projekte proteže se ista želja, a to je žene današnjice usmjeriti na Marijine kreposti i potaknuti ih da svoj život posvete upravo Majci: „Naša je zajednica zaista malena, ali nam to nije opravdanje da ne nastojimo činiti velika djela ljubavi. Držimo se riječi svete Male Terezije koja je rekla kako u Božjim očima ništa nije maleno i da sve što činimo trebamo činiti s ljubavlju. Dok se rukovodimo tim riječima, vjerujemo kako će Bog i nadalje blagoslivljati naš rad i stavljati pred nas nove planove.”
Intervju vodila: Lea Čorić – Žena vrsna
Foto: Caroline Veronez – Unsplash
